“Pranje novca” ili legalni posao? Slovenački mediji otkrivaju o Dodiku, Viaductu i poslovima u Portorožu…

Bosna Mediaprije 5 hours

0 1,209 4 minuta čitanja

Počelo je kao prilično nevina objava na sajtu RTV Slovenije, na osnovu priloga Boštjana Anžina, dopisnika nacionalne televizije iz Beograda.

Naime, zbog teškog duga od 57 miliona eura slovenačkoj kompaniji Viaduct d.o.o. Vazdušni saobraćaj u Bosni i Hercegovini je ugrožen iz Lucije. Na sajtu RTV Slovenije u početku je čak i pogrešno napisan naziv firme (Viadukt d.o.o.), što je izazvalo određenu zabunu, jer firma sa tim nazivom nema nikakve veze sa onom iz Portoroža, kojoj BiH duguje 57 miliona eura, a dug raste svakim danom zbog kamata.

Ali prije nego što krenemo u detaljniju istragu o kompaniji pod nazivom Viaduct d.o.o. sa sjedištem u Luciji, informaciju o neobičnom dugu koji je ovoj slovenačkoj kompaniji priznao međunarodni arbitražni sud u Washingtonu. Tužba i relativno visoka odšteta uslijedile su nakon što je RS prije neke godine prekršila ugovor o koncesiji za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu, procijenjene na 165 miliona eura.

Ovaj ugovor je na osnovu tendera dobila slovenačka kompanija Viadukt iz Lucije. A pošto je RS prekršila ugovor, Vijadukt je prvo predložio nagodbu (odnosno obeštećenje, a time i obostrani raskid ugovora), ali vlast u Banjoj Luci, glavnom gradu RS, o tome nije htjela ništa da čuje. A kako RS (još) nije subjekat međunarodnog prava, obaveza plaćanja 57 miliona eura odštete na kraju je pala na vlast u Sarajevu.

Prema poslovnom registru, Viadukt nema zaposlenih i nije poreski obveznik, što znači da njegovi prihodi ne prelaze 50.000 eura godišnje.

E sad, srž ovog neobičnog slučaja: slovenačka kompanija Viadukt, osnovana 1. aprila 1992. godine, koja je dobila koncesiju u RS, nikada nije imala reference u oblasti hidroelektrana. Prema dostupnim informacijama, prije davanja koncesije bavila se projektovanjem i gradila manje objekte, kuće i vikendice. Drugim riječima, Viadukt je napravio nevjerovatan posao, jer je bez referenci došao do projekta vrijednog 165 miliona eura.

Viadukt spada u kategoriju mikro preduzeća i nema zaposlenih. Takođe, nekoliko godina nije imao prihod od prodaje. U vlasništvu je Borisa Goljevščeka i Vladimira Zevnika, koje Google nalazi samo u rukovodstvu Sindikata pomoraca Slovenije. Goljevšček, koji je i zakonski zastupnik i direktor, praktično ne postoji na svjetskoj mreži, što je zanimljivo.

Za ovu zgradu u Liminjanskoj ulici u Portorožu kažu da je sjedište kompanije Viaduct d.o.o., koja je dobila koncesiju za projekat hidroelektrane u RS vrijedan 165 miliona eura

Po Primorju se priča da je Goljevšček u krugu nekadašnje Splošne plovbe i da je u dobrim odnosima sa Gašparom Gašparom Mišičem, koji nije tako mala riba, a na slovenačkom Primorju svakako nije. Njeov prodor u nacionalnu politiku sa strankom Pozitivna Slovenija, sa kojom je Zoran Janković bezuspješno pokušao da preuzme vlast 2012. godine, nije uspio.

Od njega je kasnije odustao i Boris Popović, ali je Mišič u međuvremenu nakratko uspio i političkim putem (zahvaljujući tadašnjoj premijerki Alenki Bratušek) došao na čelo uprave Luke Кoper – gdje ga je u novembru 2013. posjetio Milorad Dodik. Prema nekim informacijama, koje se zapravo ne mogu provjeriti, Dodik se kaže da nije bio i formalno već nekoliko godina vlasnik stana u Lucian-u – ali jahta u marini Portorož.

Bosanskohercegovački mediji otkrivaju krajnje sumnjive okolnosti ovog slučaja i nagovještavaju da iza “dogovora” možda stoji i sam Milorad Dodik.

Dok je krajnje neobična priča o kompaniji iz Lucije, koja će na ovaj ili onaj način – naime, presudom međunarodnog arbitražnog suda u Washingtonu- od Bosne i Hercegovine naplatiti najmanje 57 miliona eura, a u slučaju kašnjenja i više, jer zatezne kamate iznose oko 8.000 eura po danu, polako se rasplitala, u Sarajevu razumeju novi razlog.

O šokantnom otkriću izvijestili su RadioSarajevo i Hayat, pozivajući se na izjave poslanika BiH Zlatka Miletića, koji je tvrdio da je Viadukt iz Slovenije u suštini fiktivna kompanija, što su mu potvrdili i “pripadnici slovenačkih službi bezbjednosti”.

Ne znamo da li je Viadukt zaista fiktivna firma koja je registrovana po formi i ima poslovnu adresu, a zapravo ne posluje. Ali bh. mediji tvrde da je to tako i da Milorad Dodik ima i stan u blizini. Bez obzira da li je to tačno ili ne, operacije Viadukta su zaista neobične, možda čak i sumnjive, na mnogo načina. Pogotovo što nikada nije imala reference u oblasti izgradnje hidroelektrana, a prema dostupnim podacima, nema ni zaposlenih ni značajnijeg prometa.

U Sloveniji je dobrodošao kapital iz RS, posebno u Ljubljani, koju skoro 20 godina vodi Dodikov dobar prijatelj Zoran Janković.

S obzirom na investicije koje posljednjih godina stižu iz RS u Sloveniju, a za njih je najinteresantnija Ljubljana – svakako zahvaljujući njenom gradonačelniku Zoranu Jankoviću – ne može se isključiti da bi slučaj Vijadukta iz Portoroža mogao biti i slučaj razrađenog, legalizovanog “pranja novca”.

To bi značilo da se zapravo radi o fiktivnoj kompaniji koja je korišćena za dobijanje velike odštete na osnovu pravne odluke suda. Teoretski je moguće da bi Dodik namjerno prekršio ugovor o koncesiji sa slovenačkom kompanijom, kasnije odbijajući bilo kakvu nagodbu ili sporazum, da bi slučaj završio pred međunarodnim sudom, koji bi oštećenoj kompaniji dosudio visoku odštetu. Šta bi onda bilo sa ovim novcem pitanje je od 57 miliona eura (plus kamate).

Niko još nije dokazao da je to tačno i da je to tako “sklopljen posao”. Međutim, znamo kakav je ugled Milorad Dodik i kako se posluje u RS. Stoga nije isključeno da iza incidenta stoji pranje novca, legalizovano od strane suda. Zijad Bećirović, direktor Instituta za balkanske i bliskoistočne studije u Ljubljani, kaže da je Slovenija, nažalost, postala “oaza sumnjive prestonice Milorada Dodika i njegovih tajkuna”. I dodaje da bi svako otkriće o tome kako Dodikov kapital dolazi u Sloveniju moglo uticati i na predstojeće parlamentarne izbore u Sloveniji.