A kada jutarnji vjetar počne da pirka, kao da govori:” Budite ko’ Sejo i Merima.. ne pristajite na ništa manje od toga..

Bosna Mediaprije 2 days

0 22 2 minuta čitanja

Sejo i Merima

Toplo avgustovsko jutro. U hladu grožđa u dvorištu kahvu na sto donosi Merima. Uobičajeni ritual godinama. Ranije smo uz jutarnju kahvu dugo razgovarali. Planirali. Rekonstruisali. Danas je to druga priča.. Dok pijemo tu kahvu samo se gledamo. I pustimo da sjećanja stvaraju slike i obrise.. Iako joj je blizu 80 ja još uvijek vidim onu sedamnaestogodišnju ljepoticu od Sijamhodžića.. Bože, kako je lijepa bila.. Zagledasmo se jedno u drugo te davne šesdeset druge. U to vrijeme su bile igranke i omladina je sa radošću čekala jedini socijalni događaj u mjestu.. Počeli smo hodati. Ja i Merima. Da, zaboravih, zovem se Sead. I osamdesetogodišnjak sam. Listam knjigu starih uspomena dok gledam to divno lice moje drage starice Merime..
U tim 60-tim se dosta vodilo računa o ” pedigreu” . Porijeklu. Lozi. Mnogo smo se zavoljeli.. Ali ja sam samo mladić roda Kablar. Sin Mensura, mjesnog obućara..

Sijamhodžići su bili najbogatija porodica u okrugu..
A onda, njezini. Otac i amidže.. Da hitno prestane da se viđa sa mnom.. Da nismo dostojni.. Pošteni jesu, ali…sirotinja brate, rekao je njen amidža..

Trajalo je . Pritiskali su je..Pa i njena majka, ne svojom voljom..
Onda je ona preko svog rođaka, nam sredila posao u Kombinatu.. Uzeli smo se. Bez svadbe. Bez svatova. Da ne “iskvarimo” hatar njenim. U početku smo bili podstanari. Poslije smo kupili plac i napravili svoju kuću. U sasvim “trećem” mjestu. Bez njenih. Bez mojih. Bez bogatih. Bez siromašnih. Dobili smo troje divne djece:Aidu, Mirsadu i Namika. Svo troje završili škole. Svili svoja gnijezda.. Mi smo od njih tražili da se osamostale. Nismo željeli da imaju obavezu živjeti sa nama. Pogotovo Namik.

Naša ljubav i njena istrajnost je postala sinonim u našem kraju.. Da je ljubav jača od bogatstva. Loze. Pedigrea.. Da sreću ne treba prodati za prolazne čari materijalnog bogatstva. Moja Merima je ta koja nije dala iskrenu ljubav baciti pod noge. Zbog lažnog sjaja..
Zbog nas.. Samo zbog nas je uzrečica: Sejo i Merima su dokaz da bogatstvo nije na prvom mjestu. Pa znaju reći mladencima:””Draga djeco, nikog ne slušajte. Budite ko’ Sejo i Merima..”Ostala je uzrečica.Zbog nas dvoje. Naše ljubavi..Njene istrajnosti i vjere u mene..
Iako smo skoro osamdesetogodišnjaci, i već odavno imamo praunuke.. Iako nam je život izbrazdao lice i pogurio leđa, dok se gledamo za jutarnjom kahvom u nama je ista ljubav kao i onda. Prije toliko godina..
I dokaz da iskrena ljubav može da sruši sve životne prepreke, naraste do neslućenih razmjera i pređe u neku vrstu legende. Koja opstoji. Koja živi..

A kada jutarnji vjetar počne da pirka, kao da govori:” Budite ko’ Sejo i Merima.. ne pristajite na ništa manje od toga..