Dodik prošao je u političkoj karijeri razne preobražaje, analitičari uglavnom procjenjuju da veći sukobi, pogotovo oružani, u BiH nisu izgledni – U BiH se nalazi misija EUFOR Althea
Je li ovoga puta zaista došao kraj političkoj karijeri Milorada Dodika, lidera Srba u Bosni i Hercegovini? Iako je uklonjen s funkcije odlukom Centralne izborne komisije (CIK), Dodik to ne priznaje i nastavlja prkositi.
CIK je Dodiku oduzeo mandat predsjednika Republike Srpske 18. augusta 2025. godine, nakon što je Sud BiH potvrdio presudu kojom je osuđen na godinu dana zatvora i zabranu bavljenja politikom na šest godina zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Dodik je, u skladu s mogućnošću koja postoji u bh. pravosuđu, otkupio kaznu zatvora za 36.500 KM, čime je formalno priznao presudu. Ipak, i dalje ne priznaje odluku da više nije predsjednik i najavio je niz referenduma na kojima će „narod reći“ ko je njihov predsjednik, piše Hina.
S druge strane, iz CIK-a su najavili da će, prema članu 14.3. Izbornog zakona BiH, raspisati prijevremene izbore za novog predsjednika entiteta Republike Srpske. Dodik, koji odbija napustiti kabinet u Banjoj Luci, zaprijetio je da neće dopustiti održavanje izbora na kojima bi se birao njegov nasljednik i pozvao sve stranke da na njima ne učestvuju.
Politički analitičar Slobodan Šoja vjeruje da u stvarnom životu ovog entiteta neće doći do većih promjena. „Ne sumnjam ni sekunde da će Dodik, bio on predsjednik RS-a ili ne, i dalje bez problema držati sve političke konce u svojim rukama“, rekao je.
Tokom rata se suprotstavljao politici Karadžićeve stranke
Prilagodljivost je osobina koju Dodiku priznaju i pristalice i protivnici. Političku karijeru počeo je pred prve višestranačke izbore u BiH 1990. godine kao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića i izabran je u Parlament BiH.
Tokom rata djelovao je kao nezavisni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, suprotstavljajući se politici vladajuće Srpske demokratske stranke (SDS) Radovana Karadžića. Godine 1996. osnovao je Stranku nezavisnih socijaldemokrata, kasnije Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kao alternativu nacionalističkim strankama.
Premijer RS-a postao je dvije godine kasnije. Iako njegova stranka nije imala većinu, uz snažnu podršku međunarodne zajednice, posebno Sjedinjenih Američkih Država, došao je na vlast promovišući reforme i saradnju s institucijama BiH.
U tom razdoblju davao je podršku hapšenju optuženika za ratne zločine, uključujući Ratka Mladića i Radovana Karadžića, što je bilo u skladu s politikom međunarodne zajednice i Dejtonskog sporazuma, uz citat koji mu se danas vraća kao bumerang: „Ne može cijeli narod biti talac sudskog procesa nekog pojedinca.“
Nakon gubitka vlasti 2001. godine, Dodik sve više postaje nacionalista, i u javnim nastupima i formalno, suprotstavljajući se centralizaciji vlasti u BiH. Godine 2006. ponovo je postao premijer RS-a, započevši razdoblje vladanja koje je trajalo do posljednje odluke Suda BiH.
„Ja znam savršeno dobro šta je bilo u Srebrenici. Bio je genocid i to je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“, rekao je Dodik 2007. godine. Danas, međutim, najavljuje kazne za sve one koji bi ponovili istu rečenicu.
Za Vučića govorio da je pokvareni kriminalac
To je, kao i tokom cijele Dodikove karijere, bilo povezano s vlastima u Srbiji. U vrijeme predsjedničkog mandata Borisa Tadića Dodik je posjećivao njegove predizborne skupove, davao mu podršku, a Srpsku naprednu stranku Aleksandra Vučića nazvao političkim pobačajem.
Vučić je za njega govorio da je pokvareni kriminalac. Danas su najbliži politički saradnici.
Od 2006. godine Dodik je bio premijer, pa dvaput predsjednik Republike Srpske, pa srpski član Predsjedništva BiH, a od 2022. godine ponovo predsjednik RS-a. U tom mandatu nastavio je s politikom sukoba s Bošnjacima u BiH i međunarodnom zajednicom, zagovarajući veću autonomiju ili čak otcjepljenje.
Nekoliko puta najavljivao je referendum o otcjepljenju ili samostalnosti, ali ga nikada nije proveo.
„Dodik koristi retorički potencijal referenduma kao sredstvo političkog pritiska, ali i on je svjestan da je provedba referenduma o otcjepljenju izuzetno složena i riskantna. To je više politički teatar nego stvarni plan, jer bi takav potez doveo do ozbiljnih posljedica“, izjavio je politički analitičar Adnan Huskić.
Tako se gleda i na najavljene referendume o tome hoće li, iako smijenjen, Dodik ostati predsjednik.
Kada će biti referendum
Srbijanski analitičar Aleksandar Popov u izjavi za NIN kaže da ne zna hoće li Dodik zaista pokušati provesti referendum, ali rezultati sigurno neće biti provedeni.
„Dodikovi planovi za referendum su ustavom nedopušteni. Ako organizira referendum u Republici Srpskoj da mimo suda ostane predsjednik, to će biti kršenje svih unutrašnjih normi Bosne i Hercegovine. Pitanje je hoće li ustrajati u toj tvrdoglavosti“, naveo je.
Referendum je najavljen odmah nakon presude 1. augusta ove godine, pa je prvo pomaknut za kraj mjeseca, a sada i za kraj septembra, možda i oktobar. Dodik više nema nikakvih prava ni ovlasti, pa nijedan zakon koji donese parlament RS-a ne može stupiti na snagu dok se ne imenuje vršilac dužnosti predsjednika entiteta.
Potpiše li Dodik bilo kakvu odluku, počiniće novo krivično djelo, a takvi papiri neće imati nikakvu zakonsku valjanost. No, dok se čeka na referendume, nižu se spekulacije o njegovoj političkoj budućnosti – od toga da će ga naslijediti sin, do toga da bi mogao preuzeti neku funkciju u Srbiji.
Dodik ponavlja da se neće povući
Milorad Dodik prošao je u političkoj karijeri razne preobražaje – od opozicionara nacionalistima do glavnog nacionaliste u svom entitetu, od američkog igrača na početku karijere do ruskog čovjeka na kraju karijere (uz stalno slavljenje američkog predsjednika Donalda Trumpa), od čovjeka koji se poziva na sudske presude do čovjeka koji ne priznaje sud države u kojoj živi.
Posljednjih dana uporno ponavlja da se neće povući i da će nastaviti borbu, dodajući da se vanredni izbori za njegovog nasljednika na mjestu predsjednika neće održati i da su i on i narod spremni platiti kakvu god cijenu za svoje postupke. „Niti jedna škola, dom kulture, neće se moći koristiti za održavanje izbora“, rekao je Dodik.
Dok će se politička kriza i tenzije nastaviti, analitičari uglavnom procjenjuju da veći sukobi, pogotovo oružani, u BiH nisu izgledni iz nekoliko razloga. Republika Srpska nema vlastitu vojsku, Oružane snage BiH su integrirane, iako Dodik pokušava blokirati njihovo funkcionisanje.
Američki profesor: Dodik nema dovoljnu podršku za stvarno otcjepljenje
U BiH se nalazi misija EUFOR Althea, pojačana nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ne manje važno, tu je i ekonomska i demografska realnost: BiH je suočena s masovnim iseljavanjem, posebno mladih, i nema društvene snage ni volje za rat poput onog iz 1990-ih.
No, politički sukobi, institucionalne blokade i manji incidenti (npr. protesti, nasilje na lokalnom nivou) ostaju sasvim mogući.
Daniel Serwer, američki profesor sa Univerziteta Johns Hopkins i stručnjak za Balkan, u analizi za Peacefare.net piše: „Dodikova secesionistička retorika i potezi poput prijetnji referendumom povećavaju napetosti, posebno u etnički mješovitim područjima.“
„Međutim, Dodik zna da nema dovoljnu podršku za stvarno otcjepljenje – ni unutar RS-a, gdje bi ekonomska izolacija bila katastrofalna, ni u Srbiji, koja ne želi ugroziti svoje odnose s EU-om“, dodaje Serwer.
