Denis Zvizdić, član kolegija Predstavničkog doma BiH i zamjenik lidera NiP-a, govori o presudi Dodiku, radu državnih institucija i Planu rasta
Gospodine Zvizdiću, šta odluka od petka Suda BiH znači kako za političku scenu tako i za sve građane u ovoj zemlji?
– Znači početak kraja sigurnosne, institucionalne i političke agonije u koju nas je uvukao Dodik svojim antiustavnim i antidejtonskim ponašanjem i djelovanjem. Namjerno kažem početak kraja, jer poznavajući Dodikov rušilački mentalitet, i imajući u vidu njegove prve reakcije, on će sigurno pokušati iskoristiti potlačene institucije entiteta RS i kontrolisane zastupnike u NSRS kako bi kreirao novi pravni i institucionalni haos.
Ustavno domoljublje
Ipak, svi koji ga budu pratili u takvim nakanama trebaju znati da rizikuju suočavanje sa ustavnim i pravnim poretkom u državi BiH. Nijedan pojedinac ne može biti iznad zakona i to se još jednom potvrdilo u Dodikovom slučaju. Svi oni koji su još uvijek vazali i adoranti njegovih pogubnih politika trebaju to imati u vidu. Jedna dobra misao kaže: “Sve što počne u bijesu završi se u sramoti”. Dodik je na crnoj listi velikog broja zemalja, međunarodno je izolovan, sada i pravosnažno osuđen, njegov mandat kao predsjednika entiteta RS je prestao, ima šestogodišnju zabranu političkog djelovanja, još uvijek aktivan proces u vezi sa rušenjem ustavnog poretka, tako da, u pravnom i institucionalnom smislu, on više nije i ne može biti politički faktor, jer će morati poštovati odluku Suda BiH i odluke CIK-a BiH. Posebno ističem da je Dodikov tzv. Izborni zakon RS, u koji navodno polaže sve nade, Ustavni sud BiH na moj zahtjev stavio u potpunosti van snage, kao što je i poništio konkurs za izbor članova tzv. Republičke izborne komisije u entitetu RS i zabranio svim službenim licima u entitetu RS da preduzimaju bilo kakve radnje na osnovu ukinutog Izbornog zakona RS. Oni koji bi se usudili da to urade, čine krivično djelo. U konačnici, što je i najvažnije, pokazalo se da pojedinac ne može biti jači od države što je važna poruka svima koji su podržavali ili namjeravaju podržati eventualne dalje Dodikove antidržavne aktivnosti.
Mnogo se govorilo o rekonstrukciji državne vlasti, a ništa nije urađeno. Vjerujete li da će doći do njene rekonstrukcije prije izbora 2026. ili nas ipak čeka paraliza i status quo u režiji HDZ-a i SNSD-a?
– Lideri SNSD-a i HDZ-a su politički sijamski blizanci i taj odnos za sve koji prate političku scenu u BiH nije ni nov ni slučajan. Riječ je, u stvari, o proračunatom savezu koji ima za cilj očuvanje političkog uticaja i ekonomsko-finansijske moći kao poluga preko kojih se, kroz različite vidove blokada i ucjena, može uvijek stvoriti stanje “kontrolisanog haosa” u kojem se onda, kao “jedino pravo i konstruktivno rješenje” nudi ispunjavanje njihovih partikularnih, u pravilu antibosanskih i kvazidemokratskih političkih interesa. Državotvorne političke partije su prozrele takvu političku igru i osujetile usvajanje zakona i drugih akata koji bi mogli nanijeti sigurnosnu, političku, finansijsku, demografsku ili integracijsku štetu BiH. S druge strane, SNSD i HDZ, svjesni da nemaju podršku bilo koje parlamentarne stranke na nivou BiH niti većinski kapacitet odlučivanja u VM i PS BiH, koriste rušenje kvoruma i antiustavne i protivposlaničke blokade i manipulacije kako bi u Domu naroda PSBiH zaustavili smjenu SNSD-ovih kadrova.
Ono što je interesantno, i što je za posebnu analizu, jeste činjenica da HDZ snažnije od svih, skoro do granice političke suicidalnosti, brani SNSD-ove kadrove. Sve dok postoji ovakva politička sprega između SNSD-a i HDZ-a, teško je procijeniti kada će doći do rekonstrukcije državne vlasti, ali do izbora 2026. je ostalo četrnaest mjeseci i HDZ će cijelo to vrijeme biti označen, ne kao samoproglašeni nosilac evropskih integracija, jer je ta sintagma diskreditovana i potrošena, nego kao zaštitnik, s jedne strane presuđenog Milorada Dodika koji ruši ustavni poredak i aktivno radi na podjeli BiH i secesiji entiteta RS, a s druge strane SNSD-a koji blokira EU integracije BiH. Kolio dugo će HDZ istrajati u takoj nezahvalnoj situaciji, to će vrijeme pokazati. Nadam se da će ustavno domoljublje na koje se dužnosnici HDZ-a često pozivaju, biti jače od ljubavi prema SNSD-u i Dodiku.
Kako tumačite lojalnost HDZ-a prema SNSD-u, čak i u trenucima kada Milorad Dodik otvoreno podriva državne institucije? Jer li trojka uspjela do kraja ogoliti velikog europejca Čovića?
– Lojalnost HDZ-a prema SNSD-u, čak i sada kada je Milorad Dodik pravomoćno presuđen i kada još uvijek otvoreno negira institucije države i ustavni poredak, više ne može biti objašnjena političkim pragmatizmom – svima je jasno da je to postala politika saučesništva. Kad god SNSD povuče potez koji ruše temelje države BiH, HDZ, umjesto da zauzme jasan stav, bira šutnju ili otvorenu podršku. To govori da im je saradnja sa SNSD-om veći i važniji prioritet od stabilnosti, evropskih integracija i ekonomskog napretka. Samo politički naivci mogu povjerovati nemuštim obrazloženjima o potrebi nastavka saradnje sa SNSD-om.
U mit o “velikom europejcu” više niko ozbiljan ne vjeruje. U direktnom suočavanju s konkretnim zakonima i reformama, pokazalo se da evropski put HDZ-u služi kao retoričko sredstvo, a ne kao iskrena politička opredijeljenost. Evropski put podrazumijeva vladavinu prava, funkcionalne institucije i političku odgovornost – a sve to kod HDZ-a nestaje kada je potrebno dati podršku antievropski orijentisanom SNSD-u. U takvim trenucima, HDZ je, nažalost, uz SNSD, a ne uz principe i evropske vrijednosti. Drugim riječima – ili ste za evropske standarde, ili niste. A evropski put Bosne i Hercegovine ne može ići preko blokada, ucjena i političke trgovine, već preko reformi, odgovornosti i jasne lojalnosti prema ustavu, zakonima i državnim institucijama.
Visoki predstavnik ponovo se odlučio za bonske ovlasti nametnuvši dvije odluke o kojima dogovora u institucijama nije bilo. Vidite li u tim potezima pokušaj spašavanja funkcionalnosti institucija i šta Vam govori sve veća podrška Schmidtu iz EU?
– Prije svega treba imati u vidu da je Visoki predstavnik ustavna kategorija predviđena Aneksom 10. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i da je prema tom Aneksu “vrhovni tumač civilnog aspekta implementacije Sporazuma”. Dakle, Visoki predstavnik ima prava, ali i obaveze. Obaveza mu je da kada primijeti blokadu i nefunkcionalnost institucija Bosne i Hercegovine, da iskoristi bonske ovlasti i da reaguje. To je vrlo bitan ustavni mehanizam koji je donio dosta dobrih stvari za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, bilo je odluka OHR-a sa kojima ja lično i koalicija stranaka kojoj pripadam, nismo bili zadovoljni, ali upravo zato što smo legalisti koji poštuju Ustav naše zemlje dužni smo ih poštovati.
Konkretno, u slučaju odluke za rješavanje spora sa Vijaduktom i za uvođenje novih tehnologija na Općim izborima 2026. godine, jasno je da su riješena pitanja za koja nije bilo dogovora u institucijama BiH, a ja očekujem da će u narednom periodu biti riješeno još jedno važno pitanje, a to je finansiranje institucija kulture čiji je osnivač Republika Bosna i Hercegovina.
I u konačnici, bilo kakvih razgovora o zatvaranju OHR-a ne smije biti sve dok u cijelosti ne budu implementirani uslovi 5+2, a jedan od najvažnijih je rješavanje pitanja državne imovine. Kada to pitanje bude riješeno na jedini ispravan način da država bude titular državne imovine, a da niži nivoi vlasti imaju pravo korištenja, bit će dobar element za početak pregovora o statusu OHR-a. Odgovor na pitanje o povećanoj podršci Schmidtu iz EU jeste da je svima preko glave politika ucjena, blokada, prijetnji i tenzija oličena u Dodiku i njegovim pomagačima na političkoj sceni BiH. Prema onoj narodnoj: “Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš”.
Kako komentarišete Dodikov poziv Hrvatima “da ostanu s njim u bloku tražeći vraćanje na izvorni Dayton”?
– Dodikov poziv Hrvatima da ostanu s njim u bloku za “povratak na izvorni Dayton” nije ništa drugo nego pokušaj cementiranja blokada i nastavka razgradnje državnih institucija pod plaštom tobožnje ustavne dosljednosti. Takvi pozivi nisu iskreni politički prijedlozi – to su pozivi na povratak u prošlost i nastavak politike ucjena i podjela. Institucije Bosne i Hercegovine nisu ničije privatno vlasništvo, niti su prostor za stalno prekrajanje ustavnog poretka na osnovu dnevnopolitičke koristi. Ako Dodik misli da će kroz “izvorni Dayton” – kako ga on pogrešno tumači – zaustaviti napredak i jačanje BiH, onda je jasno da ne govori o saradnji, već o opstrukciji. Nikada neće biti prihvaćena ideja da se BiH skrene sa euroatlantskog i zapadnog kursa i usmjeri prema Moskvi. Mislim da Hrvatima u Bosni i Hercegovini niko ne treba birati političke partnere sa strane – posebno ne lider koji svakodnevno osporava državne institucije, ignoriše odluke Ustavnog suda i prijeti secesijom. Građanima Bosne i Hercegovine mogu poručiti da je ovo borba između dvije vizije budućnosti – Dodikove koja vodi u izolaciju i sukobe, i državotvornih i patriotskih stranaka koja vodi ka Evropi, funkcionalnoj državi i vladavini prava. Budite sigurni da će pobijediti ova druga opcija, odnosno evropska, multietnička, antifašistička, građanska i demokratska BiH.
Pogrešan model
Smatram potrebnim da se jasan signal pošalje i predstavnicima međunarodne zajednice: ne postoji Dodikov “izvorni Dayton” u kojem je, po njegovom mišljenju, moguće negiranje državnosti i kontinuirana opstrukcija institucija. Vrijeme je da se prestane tolerisati politika ucjena pod izgovorom očuvanja mira.
Bosna i Hercegovina ostala je bez prvih 108,5 miliona eura iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan, jer dogovora nema. Ko snosi odgovornost?
Mislim da je u slučaju Plana rasta Vijeće ministara BiH koristilo pogrešan model usaglašavanja pri čemu su se kantoni, kao niži nivoi vlasti u BiH, izjašnjavali o pitanjima koja nisu u njihovoj nadležnosti, kao što je npr. pitanje Ustavnog suda BiH. U takvoj institucionalnoj kakofoniji se izgubilo dragocjeno vrijeme, što je na kraju, i pored činjenice da je Evropska komisija pokazala visok nivo strpljenja i razumijevanja, rezultiralo oduzimanjem 10% sredstava od predviđenog iznosa alociranog za BiH. Plan rasta je možda najbolji primjer da se mnogi u BiH za evropski put zalažu samo deklarativno, a ne suštinski. U konkretnom slučaju ponovo su prevladali partikularni politički i etnički interesi, i gubitnik na kraju nije Evropska unija, gubitnici su naši građani. I na kraju, radi javnosti važno je istaći da sredstva iz Plana rasta nisu propala, već su umanjena za 108,5 miliona EUR-a iz prve tranše. Drugu šansu imamo do 30. Septembra, do kada trebamo dostavimo konačnu verziju usaglašene Reformske agende i nadam se da će oni koji su za to nadležni do tada uspjeti postići konačni dogovor.
