JE LI ZAPADNI BALKAN NA GRANICI SUKOBA : Masovni prosvjedi u Srbiji, separatistička retorika u Bosni i Hercegovini, podjele u Crnoj Gori, blokade na Kosovu

Neredi iz 1990-ih vraćaju se kao upozorenje zapadnom Balkanu, koji prolazi kroz jedno od najturbulentnijih političkih razdoblja u posljednjim desetljećima. Od institucionalne blokade na Kosovu, preko masovnih prosvjeda u Srbiji, separatističke retorike u Bosni i Hercegovini i podjela u Crnoj Gori – slika je mozaik kriza . Stručnjaci upozoravaju da bi ravnodušnost Zapada, u vrijeme kada Rusija pokušava iskoristiti slabosti regije, mogla gurnuti Balkan u opasnu spiralu.

Balkan je pokazao da nacionalizam nije samo retorika, već često uvod u rat. Ideologija Slobodana Miloševića uzrokovala je sukobe 1990-ih koji su ostavili duboke ožiljke u regiji. Danas se slične sjene vraćaju kroz sadašnje vođe. Mnogi promatrači u svoje središte stavljaju Srbina Aleksandra Vučića .

Na vlasti od 2014., prvo kao premijer, a zatim kao predsjednik, slijedio je strategiju koja kombinira nacionalizam s političkim pragmatizmom i proteže se izvan granica Srbije: na Kosovu, kroz osporavanje državne vlasti; u Bosni i Hercegovini, kroz otvorenu podršku separatizmu srbijanskog vođe Milorada Dodika ; i u Crnoj Gori, kroz utjecaj na prosrpske skupine.

U takvoj kritičnoj situaciji, Ivana Stradner iz Zaklade za obranu demokracija u Washingtonu primjećuje da sam Vučić eskalira ili smiruje krize – ne radi regionalne stabilnosti, već radi vlastite moći, ugrožavajući ravnotežu svugdje, kako kaže. “Ništa nije izolirano, sve je međusobno povezano. Sve što se sada događa u Srbiji uvelike je povezano i s onim što se događa u Bosni, s Dodikom , sa situacijom na Kosovu i s polarizacijom u Crnoj Gori.”

„Jer, nažalost, ono što se događa u Beogradu određuje smjer cijele regije“, rekao je Stradner u emisiji Expose na Radiju Slobodna Europa . Čini se da je regija zaglavljena u ciklusu produbljivanja kriza.

Prošlo je više od 200 dana od izbora na Kosovu, ali institucije još nisu konstituirane. Politički sukobi ostavili su Skupštinu bez potpredsjednika iz redova Srbije, dok je zemlja godinama pod sankcijama EU , blokirana u procesu članstva u međunarodnim organizacijama i često u središtu kritika zbog uočenog nekoordiniranog pristupa.

U Crnoj Gori su na vlasti prosrpske i proruske stranke. Zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom , one potiču etničke podjele i traže bliže veze sa Srbijom. Ali situacija je još zahuktanija u Bosni i Hercegovini, gdje srpski vođa Milorad Dodik otvoreno osporava autoritet države, ignorirajući sudsku odluku kojom je okončan mandat predsjednika Republike Srpske .

Širi etničku mržnju, veliča ratne zločince, negira genocid u Srebrenici i otvoreno lobira za odvajanje Republike Srpske od ostatka Bosne i njezino ujedinjenje sa Srbijom.

Na svojoj strani, Dodik ima i Vučića , iako su ga izazvali studentski prosvjedi – koji su među najvećima u povijesti Srbije. Iskra koja je prije deset mjeseci zapalila njihov bijes bilo je urušavanje krova željezničke stanice u Novom Sadu , u kojem je poginulo 16 ljudi.

Katastrofa je okrivljena za korupciju u vladi i potaknula je pozive na prijevremene izbore. Kako je bijes na ulicama rastao, odgovor Vučićevog režima postajao je sve drakonskiji. Bez ikakvih dokaza, optužio je “strane agitatore” za pokušaj revolucije i pokrenuo obračun s organizacijama civilnog društva financiranim iz inozemstva, dok su organizirane rulje napadale prosvjednike.

„Spriječit ćemo svaki pokušaj da nas uvedu u građanski sukob i ugroze sigurnost i mir u našoj zemlji. Također ćemo reći onima izvana, koji su sve ovo organizirali, da nisu uspjeli i da nikada neće“, rekao je Vučić nakon nasilnog prosvjeda u kolovozu.

Godine 1998. jugoslavenski autokrat Slobodan Milošević postavio je Vučića za ministra informiranja.

U toj je ulozi uveo neke od najrestriktivnijih zakona u Europi protiv slobode izražavanja. Gotovo tri desetljeća kasnije, Vučić kontrolira sve u Srbiji – od medija do pravosuđa, od ugovora o infrastrukturi do poslova s ​​oružjem – a cilj mu je pod svaku cijenu ušutkati prosvjednike, kaže Maja Bjelloš iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku .

„Ljudi znaju da bi svaki izlazak na ulice mogao rezultirati brutalnim policijskim nasiljem, ali ipak izlaze i suočavaju se s režimom i policijom. Osjećaju da je njihova borba za bolje društvo legitimna“, kaže Bjelloš za Expose .

Stradner povlači snažnu paralelu između trenutne situacije na Balkanu i kaosa 1990-ih koji je doveo do raspada tadašnje Jugoslavije .

„Šokantno je da 2025. godine govorimo o još jednom autoritarnom režimu – gotovo 25 godina nakon pada Miloševićevog režima. Srbija nije doživjela takve prosvjede od pada Miloševićevog režima… Čak i ono što se događa u Crnoj Gori s etnonacionalističkom polarizacijom, na Kosovu s mogućim eskalacijama, u Bosni i Hercegovini s mogućim separatističkim pokretima, navodi me na pomisao da je povratak u 90-e, nažalost, možda na vidiku“, naglašava Stradner .

Kaže da ne predviđa rat poput onog iz 1990-ih, ali upozorava da se destabilizirajući ciljevi mogu postići modernim oblicima hibridnog ratovanja.

David Kanin , profesor europskih studija na Sveučilištu Johns Hopkins , slaže se, ali također napominje da se jedan aspekt razlikuje od 1990-ih. Tada su, kaže, Sjedinjene Države bile vrlo moćne i Rusija je surađivala s njima, dok su danas – suočene s ratom u Ukrajini , sukobom u Gazi , rastućom prijetnjom Kine – puno manje angažirane na Balkanu.

„To bi za neke mogla biti dobra vijest, da velike sile više nisu toliko dominantne i da regija može djelovati samostalnije. Ali loša vijest je da, djelujući samostalno, regija snosi punu odgovornost za svoju budućnost i ‘više se ne može oslanjati na vanjsku intervenciju’“, rekao je Kanin za Expose .

No, loše vijesti tu ne završavaju, kažu analitičari, jer Rusija , iskorištavajući slabosti regije i nedostatak angažmana Zapada , intervenira sofisticiranim političkim i ekonomskim strategijama kako bi proširila svoj utjecaj. Od podrške srpskim i prosrpskim vođama do korištenja energije i strateških ulaganja kao alata pritiska, Moskva je uspjela stvoriti postupnu destabilizaciju bez upotrebe trupa ili tenkova, kaže Stradner .

Podsjeća da se samo ove godine Vučić dva puta sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom , kao i Dodik , koji je rekao da očekuje ponovni susret s njim u listopadu. „Putin traži nove prilike da isprovocira Zapad i stvori kaos u tom dijelu svijeta. Tako bi se mogao predstaviti kao posrednik, a zatim ucjenjivati ​​Zapad rekavši: ‘ako ne želite da situacija izmakne kontroli, morat ćete pregovarati sa mnom’“, kaže Stradner .

U anketi koju je prošle godine proveo Međunarodni republikanski institut , 43% ispitanika u Srbiji smatra Zapad odgovornim za “vojni sukob između Rusije i Ukrajine “, a samo 6% Rusiju odgovornom .

Za usporedbu, 73% ispitanika na Kosovu smatra Rusiju odgovornom, a samo 8% Zapad . Sjedinjene Države , putem svog veleposlanika pri NATO-u , Matthewa Whitakera , jasno su dale do znanja da žele stabilnost na Zapadnom Balkanu.

“Vrlo pažljivo pratimo sve što se događa i u Republici Srpskoj i u Srbiji. Trenutno smo usredotočeni na to da osiguramo da se situacija ne pretvori u potencijalni regionalni sukob”, rekao je.

Na pitanje hoće li NATO intervenirati u slučaju oružanog sukoba, posebno u Bosni i Hercegovini ili Srbiji, Whitaker je odgovorio da savez djeluje jednoglasno, dodajući da smo “daleko od takvog scenarija”.

A kako bi se ta prijetnja držala podalje, Kanin kaže da Zapad – posebno Europska unija – mora držati regiju u fokusu i ispuniti svoja obećanja. „Fragmentirana je, previše birokratska i sporo djeluje, dok je njezina politika proširenja izgubila kredibilitet kod balkanskih zemalja koje još nisu njezin dio. Važno je da se Crna Gora pridruži EU do 2030. Ako se ovaj rok produži i nijedna druga zemlja ne bude primljena, tada će ugled EU – ono što je od nje ostalo – biti uništen“, kaže Kanin .

U Srbiji, na primjer, Europska unija ima snažan utjecaj, s preko 60% stranih ulaganja koje dolazi iz nje. EU je pozvala na suzdržanost sa svih strana u zemlji, ali strahovi da bi se Beograd mogao približiti Rusiji čini se da su ublažili kritike prema Vučiću , koji je ovog tjedna najavio nove plinske sporazume s Moskvom .

Stradner kaže da je vrijeme za štap, a ne za mrkvu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije , kaže, Zapad je vjerovao da će snažna gospodarstva i otvorena tržišta spriječiti nove ratove u regiji, ali taj pristup nije uspio. Prema njezinim riječima, Srbija je postala zemlja kandidatkinja za EU , ali njezina ideološka orijentacija ostala je povezana s Rusijom i Kinom . Stoga bi EU trebala govoriti jezikom sankcija svima koji ugrožavaju regionalnu stabilnost, kaže Stradner .

„Vučić se boji zapadnih sankcija i boji se nedostatka zapadnog novca, jer su one jedini razlog zašto je na takozvanom putu prema EU “, dodaje. Za Bjelloša u Beogradu , Vučić mora otići.

„Pitanje je vremena kada će se to dogoditi. Ono što je stvorio, ova abnormalna situacija u kojoj živimo, više nije prihvatljiva niti podnošljiva za značajan broj građana“, kaže. Prema profesoru Kaninu , ideja o vraćanju mira na Balkan je varljiva, jer je nesigurnost norma u ovoj regiji stoljećima.

Rješenje, kaže, ne leži u nepokolebljivoj stabilnosti, već u kretanju naprijed prema nečemu boljem. Uklanjanje Dodika s vlasti i organiziranje slobodnih izbora mogli bi biti skroman korak naprijed – pod uvjetom da regija ostane pod zapadnim kišobranom, zaključuje balkanski stručnjak.