Bosna i Hercegovina ulazi u novu fazu političke nestabilnosti, a odgovor Milorada Dodika vidu prijetnji referendumom i blokade državnih institucija otvara pitanje održivosti postdejtonskog poretka i kapaciteta međunarodne zajednice da očuva funkcionalnost države, navodi se u analizi lista Türkiye Today.
U tekstu se navodi da, iako je Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. osigurao mir, institucionalizirao je disfunkcionalnost i stvorio sistem u kojem je upravljanje i skoro tri decenije kasnije krhko i paralizirano. Ocjenjuje da je poslijeratni aranžman “postepeno gubio funkcionalnost”, te da je ove godine ignorisanje sudskih presuda i otvoreno odbacivanje autoriteta Visokog predstavnika “dovelo sistem do tačke pucanja”.
Kao glavni krivac za ovo se navodi Milorad Dodik, te se opisuje sve što je dovelo do trenutne situacije nakon njegove presude.
Sukob legitimnosti
Dodik je obećao da će blokirati izbore u bh. entietu Republika Srpska i organizovati seriju referenduma, a prvi bi se odnosio upravo na sudsku presudu. Krajem augusta, Narodna skupština RS glasala je za održavanje referenduma 25. oktobra, čime je dodatno izazvan već slabi centralni autoritet države.
U isto vrijeme, Centralna izborna komisija BiH (CIK) zakazala je prijevremene predsjedničke izbore u RS za 23. novembar 2025. godine, čime je otvoren direktan sukob legitimnosti.
Dana 3. septembra Dodik je otišao i korak dalje: uprkos zabrani, nadgledao je rekonstrukciju vlade u Banjoj Luci. Parlament je zamijenio premijera Radovana Viškovića sa Savom Minićem, koji je svoj politički program vezao direktno za odbranu autonomije RS i Dodikove političke pozicije.
Govoreći za Türkiye Today u ekskluzivnom intervjuu, Mustafa Krupalija, docent na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, rekao je: “Karta referenduma, koju Dodik često koristi u svojoj ‘politici krize’, postala je nezaobilazan element bh. politike posljednjih godina”.
“Međutim, takve inicijative nemaju direktnu pravnu snagu na terenu”, navodi on.
Krupalija je istakao da ovaj referendum nije rezultat dobro osmišljene političke strategije, već privremeni i ishitreni manevar kojim Dodik pokušava prevazići politički ćorsokak u kojem se našao.
Odluka o referendumu nije bez presedana, ali su raniji primjeri pokazali da takvi plebisciti nemaju praktičnu težinu, jer nemaju čvrst pravni temelj.
U analizi se navode dva scenarija:
“Prvi je da Dodik nastavi sa svojom trenutnom strategijom i sve dublje tone u političko blato.
Drugi je da izađe kao pobjednik iz sukoba oko legitimnosti”.
Jahja Muhasilović, docent na istom odjelu u Sarajevu, tvrdi da bi druga opcija, neuspjeh državnih institucija da nametnu svoj autoritet, imala ozbiljne posljedice za BiH i na kraju omogućila Dodiku da proglasi pobjedu.
“Ako sigurnosne snage ne budu provodile odluke pravosudnih institucija, suočićemo se s takvim scenarijem. To bi vodilo ka de facto podjeli Bosne i Hercegovine”, rekao je Muhasilović za Türkiye Today.
Naglasio je da to ne bi značilo nezavisnost, dodajući: “Naravno, ta podjela ne bi podrazumijevala otcjepljenje od države; jednostavno bi pokazala da postoji paralelna srpska država unutar Bosne i Hercegovine”.
Šta slijedi za BiH?
Bosna sada stoji pred nekoliko scenarija. Sukobljene tvrdnje o legitimnosti mogle bi paralizirati državne institucije i gurnuti RS u otvoreni sukob sa Sarajevom. Međunarodne sankcije mogle bi povećati cijenu Dodikovog prkosa, ali i učvrstiti njegovu bazu. Snažnija intervencija Visokog predstavnika i dalje je moguća, ali bi mogla izazvati secesionistički otpor.
Najmanje destabilizirajući ishod bio bi da referendum ostane simboličan, da se prijevremeni izbori održe i da posrednici izvana postignu kompromis kojim bi se obnovio ustavni poredak.
Ističući da se čini da je Dodikova politička karijera u BiH pri kraju, Krupalija je rekao: “Nakon što je na entitetskom nivou proglasio nefunkcionalnim neke od ključnih državnih institucija, njegov poziv srpskim zvaničnicima da se ‘povuku iz institucija’ ostao je bez odjeka, što je zapravo bio ozbiljan udarac za Dodika”.
Činjenica da se ubrzo pojavio kao svjedok pred institucijama koje je sam proglasio nevažećim, te da je koristio isti sud da zatvorsku kaznu pretvori u novčanu, diskreditirala ga je u očima javnosti i otvorila pitanje njegove odgovornosti.
Stoga je referendum u suštini politički performans namijenjen njegovom biračkom tijelu, dodao je Krupalija.
“Čini se da je jedini način da zadrži svoju moć, barem djelimično, taj da sačuva svoj uticaj unutar vlastite stranke. Međutim, kada izgubi i tu moć, nesumnjivo će zauzeti svoje mjesto na prašnjavim policama historije”.
Čak i ako odluka bude provedena, Muhasilović je istakao da Dodik može nastaviti kao lider svoje političke partije, dodajući: “To ne bi bio dobar scenario za Bosnu i Hercegovinu, jer tada on (Dodik) ne bi izgubio moć; postavljao bi svoje ljude u određene državne institucije, što već aktivno i radi”.
Muhasilović je također naglasio da bi, dugoročno gledano, ukoliko Dodik izađe kao pobjednik iz ove krize, to moglo dovesti do “unutrašnje” podjele države. Međutim, podvukao je da ta podjela ne bi značila nezavisnost niti otcjepljenje RS.
Najteži test
Dejton je okončao rat, ali je BiH zaključao u začarani krug upravljanja krizama. Najnovija dešavanja pokazala su da je Dodikov prkos postao njen najteži stres-test do sada.
Sa referendumom u oktobru, prijevremenim izborima u novembru i paralelnim institucijama koje su već u pokretu, BiH se nalazi na opasnoj raskrsnici.
Kriza nije samo strukturna, već i geopolitička, jer bi potencijalna nestabilnost u BiH mogla zapaliti širu krizu koja prijeti krhkoj ravnoteži cijelog Balkana.
Ako politički akteri ne uspiju uspostaviti održiv kompromis, “održavanje Dodika na vlasti” moglo bi gurnuti krhki bosanski poredak u novu i još opasniju fazu, ističe se na kraju.
