„Hvala svima koji su reagirali i digli glas protiv zastrašivanja, novih napada na oporbene čelnike i moju obitelj, podmetanja požara, pojačanog nasilja, govora mržnje, učestalih prijetnji i svega što se događa oko nas, narušene sigurnosti i lošeg stanja u društvu, jer samo javnost i javni pritisak mogu nas zaštititi od čudovišta pomračenog uma“, piše Nebojša Vukanović, zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i nositelj Liste za pravdu i red .
– Naravno, drug Vranješ, stranački kadar, lažni ombudsman i zaštitnik ljudskih prava, ni ovaj put nije rekao ni riječi, kao ni itko od sveučilišnih profesora i “akademske zajednice” u Banjoj Luci, da Milorada Dodika nisu čuli zbog brutalnih javnih prijetnji i poziva na moju smjenu, da suci i tužitelji, kao i druge institucije, nisu ništa poduzeli da ga obuzdaju dok nije bilo prekasno.
Rekao sam svećeniku u Trebinju da bi atmosfera sigurno bila drugačija kada bi netko u ime Crkve, svećenik ili biskup, podigao glas i izdao nekoliko riječi izjave, osudio česte napade na mene i moju obitelj, govor mržnje i nasilje, jer iako nisam vlast – ja sam pravoslavni vjernik, čak i ako sam najgori i najnedostojniji, da možda auto moje supruge ne bi bio zapaljen samo 8 minuta nakon što sam došao kući i prvi put ga parkirao, ona nije ni sjela u njega, i da bi se javno reklo da ničiju obitelj ne treba uznemiravati, napadati i stalno terorizirati, živeći u stalnom izvanrednom stanju, jer je to samovolja arogantnih moćnika koji misle da su gospodari života i smrti, da mogu nekažnjeno raditi što god žele.
Umjesto kršćanske ljubavi i zaštite, dobio sam javne prokletstva od biskupa bihaćko-petrovičkog Sergija, prijatelja svake vlasti i korumpiranog političara, koji na liturgijama govori sve najgore o meni, proklinje me i nastavlja tamo gdje su Dodik i njegovi prijatelji stali, što je najbolji pokazatelj stanja uništenog društva u kojem je sve okrenuto naglavačke.
Mnogo je reakcija, tweetova i komentara, od botova do vladinih dužnosnika, koji traže i pokušavaju pronaći opravdanje za nove napade i podmetanje požara, tvrdnje da to zaslužujem jer sam izdajica, pripadnik “Schmidtovih hordi”, špijun, plaćenik, navodno sam palim svoja vozila…
Posebno me pogodio status i “tweet” moje prijateljice Nataše Tešanović, bivše direktorice i vlasnice Alternativne televizije, koja je napisala da moju iskrenost često prate naivnost i impulzivnost, da nisam spremna samoispitati svoj rad i ponašanje, da naivno mislim da je ono što radim ispravno i da je to uzrok problema, čestih paljevina i napada.
Šteta što nisam mudar kao drug Tešanović, pa da odem Dodiku i mafiji, sklopim dogovor i uzmem 2,8 milijuna maraka, koliko je ona uzela 2018. godine prodajući Alternativnu televiziju Dodiku, Stankoviću i Prointeru, dajući režimu još jednu medijsku palicu u ruke, koju je dobila na poklon od “omraženih” stranaca koji su financirali osnivanje i rad ATV-a odmah nakon rata, od 1997. da bi bio protuteža Srpskoj televiziji, kasnije RTRS-u, i vladajućem SDS-u, koji je nakon rata bio neprikosnoven, pomagao Dodiku, oporbi i alternativi vlasti, dok je drug Tešanović 20 godina bio direktor ATV-a, naplaćujući bogato poslove i služeći centrima moći.
Drugarica Nataša Tešanović uzela je milijune, prvo od stranaca, a zatim od Dodika i njegovih tajkuna, sudjelovala je u mnogim nepoštenim poslovima, dala režimu monopol na informiranje u Banjoj Luci, a sada krstari Italijom, posjećuje mondene destinacije, a povrh svega me drži za riječ o moralu, poštenju, radu, borbi pa čak i sebi daje slobodu da uzroke napada na mene i moju obitelj traži u mojoj “impulzivnosti”, naivnosti i nedostatku propitivanja ponašanja, vjerojatno time što je sada izašla u javnost kao savjetnica i članica Visokog vijeća gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, jer medijski guru i veliki stručnjak nema drugu javnu funkciju.
Nije jedina, mnogi licemjeri, potonji ljudski talog i ološ dio su žurbe da se opravda nasilje i uperi prst u mene da sam ja krivac i zavrti da nisam ništa drugo zaslužio jer mi je jezik predug, nos mi je posvuda zaglavljen, brkam dogovore i kombinacije.
Možda je slučajnost, ali gotovo istovremeno, prema medijskim napisima, u Trebinje su iz zatvora dolazili opasni ljudi, a atmosfera koja se stvara, stalni medijski napadi i etiketiranje mene kao izdajnika, stranog plaćenika, Schmidtovog vojnika, špijuna i zla koje treba ukloniti kako ne bih hodao ulicama, uz isključivanje video nadzora u ključnim trenucima, uvelike podsjeća na atmosferu na sjeveru Kosova i Metohije i Sjevernoj Mitrovici uoči atentata na Olivera Ivanovića, kojem je prethodilo paljenje njegovih vozila, što naravno do danas nije riješeno.
Umjesto zaštite od pravosuđa, dobivam progon, pa sam dan nakon paljenja vozila dobio poziv za suđenje u Banjoj Luci po tužbi Duška Perovića, jer sam protiv njega, Dodika, Đokića i ostalih podnio kaznenu prijavu zbog pljačke 300 milijuna maraka preko Komsara i rudnika ugljena u Ugljeviku, o čemu sam pisao u siječnju ove godine, a pravosuđe pokazuje koliko brzo reagira kada ga treba procesuirati i kazniti zbog istine i uzaludnih pokušaja sprječavanja milijunskih pljački naše javne imovine, dok sve kaznene prijave koje godinama podnosim skupljaju prašinu.
Časni suci Trebinja “strogo” su kaznili napadača na moju kuću s čak 300 maraka, koji je došao u moju kuću bez ikakvog razloga, bez ikakve provokacije, maltretirao moju pokojnu majku i rekao da me mora ubiti, što je i priznao na sudu, a da sam i ja učinio nešto slično, provalio u kuću državnog dužnosnika, maltretirao njihovu obitelj i prijetio im ubojstvom, ne bih izašao iz zatvora godinama i tko zna koliko bih godina odslužio, bio bih proglašen duševno bolesnim, nasilnim, ludim..
