UPOZORENJE IZ MOSTARA: Čovićeva šutnja nije slučajna, ali dobro pazite šta govori Karamatić…
Faruk Kajtaz, politički analitičar, publicist i novinar iz Mostara, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ najnovija politička previranja u Bosni i Hercegovini. Dotaknuli smo se političkog preslagivanja u bh. entitetu Republika Srpska, pozadini događaja u Stocu gdje je povratničkoj djeci bio onemogućen prijevoz u školu te najavama predsjednika HSS-a Marija Karamatića o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
Svjedočili smo potpunom preokretu na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Milorad Dodik se povukao, Narodna skupština Republike Srpske ukinula je sve sporne odluke i faktički priznala visokog predstavnika Christiana Schmidta. U opoziciji u tom bh. entitetu kao da još uvijek nisu svjesni što ih je snašlo. Kako komentirate ove odluke, ali i formiranje novog političkog pokreta pod vodstvom Draška Stanivukovića?
– Milorad Dodik i njegovi ljudi su se morali vratiti na početne pozicije. Pritisak SAD je bio – neizdrživ. Ako pažljivo sagledate događanja zadnjih dana i sedmica, onda se jasno vidi da ništa nije slučajno! Prvo je odbijen novi ambasador SAD-a – srpskog porijekla u Srbiji, zatim su Srbiji uvedene naftne sankcije preko JANAF-a, da bi sve kulminiralo totalnom demontažom Dodika, koji se morao posuti pepelom i sam povući ono što je nekada uz pomoć sebi odanih ljudi progurao kroz entitetski parlament. Da ima ozbiljne opozicije Dodik bi već bio “bivši“, ali nažalost to nije slučaj.
Draško Stanivuković se sa svojim Pokretom želi nametnuti kao „treća strana“, koja bi mogla najviše profitirati, ali time najveću uslugu – čini Dodiku. Mislim da je u taj plan itekako umiješan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je u, realno, vrlo teškoj situaciji, te ovakvim potezima poručuje kako je još uvijek u mogućnosti da pokreće ili gasi regionalne krize. Uglavnom, smatram da u Banja Luci i Beogradu trenutno vlada ozbiljna politička panika i brojni potezi se vuku iz čiste nužde ili su pak teška politička improvizacija. Podržavajući Dodika „iz drugog plana“, Stanivuković se nada da bi on u narednom izbornom ciklusu mogao postati – „Novi Dodik“.
Zanimljivo, Dodikov potez komentirali su gotovo svi čelnici političkih stranaka u Bosni i Hercegovini, osim jednoga. Što mislite da bi mogao biti razlog šutnje lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića?
-Svega par dana prije Dodikovog debakla u Skupštini Dragan Čović je bio kod njega u Banja Luci i obećao mu saradnju „do daljenjeg“. Njihov odnos je u vezi mnogih pitanja praktički – neraskidiv. To je koalicija koja samo mijenja formu, ali ne i sadržaj. Čović lukavo lavira i taktizira između političkih opcija u entitetu RS, ali su na kraju njegov jedini pravi izbor – Dodik i SNSD. Duboko je to korijenje, čiji „pipci“ sežu i daleko izvan BiH.
S druge strane, svjedočili smo i podizanju kaznene prijave protiv gradonačelnika Mostara Marija Kordića od strane Mostarskog kruga, zbog sumnje na zloupotrebu položaja u slučaju izgradnje HNK-a. Je li riječ o ozbiljnim optužbama?
– Mostar je „groblje afera“ i neriješenih pitanja. Takvo je i pitanje gradnje HNK. U suštini radi se o politici „ovladavanja prostorom“, čije se granice poklapaju sa ratnim crtama razdvajanja. Još od proglašenja tzv. Centralne gradske zone, koja je trebala ujediniti grad, HDZ BiH uz pomoć saveznika izvan BiH vodi kampanju kojom je – prvo značajno umanjio gabarite toga dijela grada, a onda se krenulo sa gradnjom objekata kako bi se cijela ideja ujedinjenja Mostara – obesmislila. Najveća krivica je na međunarodnoj zajednici, koja je davno odustala od svojih principa, što je HDZ protumačio kao „dozvolu“ da nastavi za započetim – kako je i glasio jedan od njihovih predizbornih slogana. Uostalom, kakve su realne potrebe Mostara za jednim takvim zdanjem koje bi po gabaritima i sadržajima bilo primjerenije nekom milionskom gradu, a ne gradu koji nema niti stotinu hiljada stanovnika!? To je svojevrsna „inat kuća“, kojom se želi poručiti da je propala ideja istinskog objedinjavanja Mostara. Ostalo su tehnikalije i igre administracije. Nema tu puno nevinih. Čak i među onima kojima su puna usta jedinstvenog Mostara!
Kada smo kod društveno-političkih previranja, ne možemo izbjeći i ono posljednje iz Stoca, gdje su se politička kola lomila preko leđa povratničke djece i prijevoza u školu. Kako komentirate istupe HDZ-ovog gradonačelnika Stoca Stjepana Boškovića ali i potez kantonalnih vlasti u Sarajevu koje su donijele odluku o prijevozu povratničke djece autobusima sarajevskog gradskog javnog prijevoza?
– Sarajevske mjere sa autobusima su bile populističke i na kraju krajeva – kontraproduktivne. Stolac je kao i Mostar svojevrsni „grad slučaj“, jer se na silu uvijek odgovara istim mjerama, a to nikako nije dobro. Na državnom nivou HDZ uvijek traži više prava, ali na „lokalu“, gdje vlada – nije baš široke ruke. To dovodi do tenzija jer je u pitanju sukob dva politička koncepta, ali se nameće i pitanje jednakopravnosti građana. Ukoliko se zaista žele jednaka prava onda isti politički princip treba važiti i u Domu naroda Parlamenta FbiH i Stocu. Ne vučem doslovne paralele, ali ta vrsta političke volje i ideje da je svima „komotno“ mora djelovati „po vertikali“ – kako to često voli reći Dragan Čović.
Na koncu, vjerujete li da ima istine u najavama lidera HSS-a BiH Marija Karamatića da će Hrvati na narednim izborima izabrati člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda ukoliko ne bude dogovora oko izmjena Izbornog zakona BiH?
– Karamatić je samo „trbuhozborac“ nekih drugih opcija i političara. Ipak, u BiH je sve moguće i treba pažljivo pratiti šta se događa. Ocrtaju li se nekakve ekskluzivne nacionalne biračke jedinice, onda bi se sa „viškom svojih birača“ u jedinicama na koje „ne računa“ moglo štošta napraviti. Dalja entnokracija otvara vrata za nove manipulacije i igranja procedurama, a što je osnovni način političkog mišljenja određenih političkih opcija u BiH.
