data-nosnippet>
“Dodikova Pirova pobjeda kojoj fali tačno 100 hiljada glasova je kolosalan poraz. A od kapitulacije ih je spasila samo kilava opozicija koja nije mogla zabiti gol sa dva metra. Jer ako s ovom mašinerijom Dodikovci ne mogu pobijediti ubjedljivo, onda znajte: SNSD 2026. ulazi u fazu propasti.”
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Ako je ovo Dodikova pobjeda, onda je to ona pobjeda koja peče više nego poraz. Ona koja se proglašava rano, nervozno i s tonom čovjeka koji zna da mu tlo izmiče ispod nogu. Pirova je to pobjeda u kojoj Milorad Dodik već u 22:00 izlazi pred kamere i proglašava Sinišu Karana pobjednikom – dok mu treperi nervozni glas a štab se pravi da slavi, iako svi znaju da večerašnji rezultat znači samo jedno:
SNSD više nije nikakva sila u RS-u. SNSD je postao tek puka navika. A navike se itekako mijenjaju. Valjda. I to mnogo brže nego što se Dodik nada.
Karan vodi za manje od jednog promila – a Dodik glumi trijumf
“Hvala svima koji su omogućili da ovaj dan bude korektan”, kaže Dodik, iako cijela priča miriše na panično spašavanje obraza u izbornoj noći.
Kaže još i ovo — otvoreno, bez imalo stida: “Opozicija je uspjela da izvuče sve svoje ljude na izbore, mi nismo zbog bunta građana, prije svega naših ljudi.”
Dakle, nije problem opozicija. Problem su njihovi ljudi.
Problem je SNSD-ov glasač koji je rekao: “Neću više da budem ničija alatka.”
Problem je atmosfera u kojoj je svaki drugi čovjek u Banjoj Luci šaputao: “Neću izaći. Kazniću ih.”
