Narativ koji Milorad Dodik godinama ponavlja nije nikakva politička strategija to je ideološka matrica duboko ukorijenjena u izopačenosti, monstruoznosti i historijskoj mržnji prema muslimanima.
To nije nova pojava, niti je proizvod današnje političke borbe. Sve što Dodik radi i govori direktna je posljedica kontinuiteta politike koja je ovdje već ostavila krvav trag genocid, ratne zločine, logore, masovna silovanja, „safarije“ organizovane za ubijanje Bošnjaka, spaljenu imovinu, zbrisane porodice, piše novinska agencija Patria.
Ko želi razumjeti Dodika, neka se samo sjeti 1992–1995. U toj je izopačenosti on politički formiran, u tom mentalnom sklopu živi i politički djeluje. Ono što danas gledamo nije incident, već nastavak iste ideologije drugim sredstvima. Zato priča da Dodik nije takav, već glumi je duboko pogrešna. Jednostavno, stvari treba nazvati pravim imenom.
Dodikova retorika vrijeđanja, negiranje genocida, demonizacija Bošnjaka, svaki poziv na secesiju samo je produžetak matrice koja je već jednom dovela do masovnih zločina, u konačnici i do genocida.
I ništa u njegovom geopolitičkom okruženju nije slučajno. Pogledajte njegove političke i lične saveznike Aleksandar Vučić, čovjek koji je poručivao da će „za jednog Srbina ubiti sto Muslimana“, Viktor Orban, otvoreni protivnik muslimanskih migranata, političar koji islamofobiju koristi kao zvaničnu državnu politiku. Benjamin Natanjahu, koji danas pod izgovorom sigurnosti sprovodi brutalne politike prema Palestincima, dok istovremeno njegovi savjetnici sarađuju sa Dodikom ,Vladimir Putin, koji islamske narode na Kavkazu tretira kroz represiju, ratove i specijalne operacije
Dodikovi izraelski PR savjetnici, isti oni koji godinama kreiraju propagandu zasnovanu na demoniziranju muslimana.
To je klub kojem Dodik prirodno pripada, klub lidera koji muslimane smatraju prijetnjom, nižom kategorijom ljudi, problemom koji treba „rješavati“.
Sve to jasno govori da Dodik ne vodi nikakvu „politiku zaštite srpskih interesa“ on vodi politiku zasnovanu na mržnji prema muslimanima, destrukciji i potpunoj negaciji postojanja Bošnjaka kao naroda.
Kada se sve stavi u kontekst od genocida, logora i silovanja, preko negiranja i političkog brutalizma, do savremenih savezništava postaje jasno da Dodik nije nikakav političar u klasičnom smislu. On je nosilac kontinuiteta ideologije koja se jednom već pretvorila u barbarstvo.
I zato ga treba predstavljati u pravom svjetlu ne kao lidera, već kao najglasniji simbol politike čija je suština mržnja. Jednostavno Dodik – mrzitelj. A, sije mržnju koja je već koštala hiljade života.
Mržnja koja, ako se ne zaustavi, uvijek ima potencijal da ponovo postane nasilje.
