DODIKOVO PROGLAŠAVANJE POBJEDE – PORUKA SNAGE I PRODUBLJIVANJE POLITIČKIH PODJELA
Proglašenje pobjede Siniše Karana na prijevremenim izborima u Republici Srpskoj došlo je uz snažne političke poruke Milorada Dodika, koji je nastojao izborni rezultat predstaviti ne samo kao stranački uspjeh, već i kao dokaz stabilnosti RS-a u, kako tvrdi, „nepovoljnim okolnostima“.
Dodikove izjave, međutim, otvaraju niz pitanja o političkim odnosima, izbornom procesu i daljnjem kretanju političke scene u Bosni i Hercegovini.
Dodik je u svom obraćanju naglasio da je pobjeda Karana „neupitna“, ističući razliku od gotovo 10.000 glasova. Pri tome je tvrdio da je izborni proces bio izložen „intervencionizmu“ i destabilizaciji od strane „bošnjačkih političkih struktura“, te je ponovo doveo u pitanje kredibilitet državnih institucija, posebno Suda BiH.
Ovakva retorika nije nova, ali ostavlja posljedice: produbljuje nepovjerenje među narodima i institucijama te dodatno polarizira politički prostor.
Iako je Dodik formalno čestitao političkoj konkurenciji, oštri napadi na SDS-ovog Nenada Babalja – kojeg je nazvao „lažovčinom“ i optužio za poticanje građana na proteste – pokazuju nastavak konfrontacijskog političkog stila.
Optužbe o mogućoj „krivičnoj odgovornosti“ za pozive na okupljanje otvaraju prostor za daljnje tenzije, posebno u atmosferi u kojoj dio opozicije već godinama osporava fer uslove izbornog procesa.
Dodikova interpretacija cijelog izbornog ciklusa ponovno se oslanja na narativ o spoljnom pritisku i „otimanju“ političkih pozicija, što je posebno vidljivo u osvrtu na slučaj raspodjele delegata Doma naroda BiH. Time se stvara slika trajne ugroženosti RS-a i legitimira snažna centralizacija političke moći unutar SNSD-a, gdje su institucije često sekundarne u odnosu na stranačku strukturu.
Poziv građanima Banje Luke na mir dolazi kao završna poruka, ali je istovremeno i priznanje da napetosti postoje. Obzirom na nisku izlaznost i podijeljena mišljenja u entitetu, politička stabilnost u narednom periodu neće ovisiti samo o izbornom rezultatu, nego o sposobnosti vlasti da umiri društvene tenzije, izbjegne eskalacije i obnovi povjerenje građana u institucije.
Pobjeda Karana, ako se potvrdi, donosi kontinuitet vlasti, ali ne nužno i smanjenje političkih tenzija. Na Dodiku i institucijama RS-a ostaje odgovornost da pokažu da politička pobjeda ne znači i nastavak sukobljavanja, nego stvarni napor ka stabilnosti i smirivanju društvenih podjela.
