OTKRIVENO! ŠTA JE SVE VSTV ODLUČIO PRIKRIT O ISTRAZI PROTVI DODIKA: Na vidjelo izlaze manipulacije jednim od najvažnijih slučajeva za BiH…

Pašićevi dopisi Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH i drugim institucijama, upozorenja i na kraju krivična prijava protiv Kajganića i Mijović o čemu je Raport već pisao, ne razotkrivaju samo interne manipulacije unutar Tužilaštva BiH jednim od najvažnijih predmeta za državu BiH, koji se ticao istrage protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, ranije osumnjičenih za napad na ustavni poredak BiH.

Sporno više tačaka u saopćenju VSTV-a
Sada se u potpunosti ogoljava i razotkriva uznemirujući, gotovo sistemski obrazac institucionalne šutnje, nemoći, nečinjenja ili neznanja da se reaguje kada je nezavisnost pravosuđa direktno ugrožena.

Pokazalo nam je to i ponašanje Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH u slučaju udara na ustavni poredak BiH, istrage u tom predmetu i u konačnici današnje saopćenje VSTV-a, u kojem su se pokušali ‘oprati’ od svake odgovornosti za skandalozna dešavanja koja je Pašić otkrio u svojim dopisima između ostalog i VSTV-u proteklih mjeseci.

Važno je reći da Zakon o VSTV-u propisuje da ‘VSTV daje mišljenje o pritužbama koje podnese sudija ili tužilac koji smatra da su njegova prava utvrđena ovim ili drugim zakonom, ili njegova nezavisnost, ugroženi’.

Znači, o Pašićevim pritužbama iz dopisa od 8. oktobra, trebao je mišljenje dati VSTV, a to nije učinjeno nego je, kako samo danas saznali taj dopis navodno prije mjesec proslijeđen Uredu disciplinskog tužitelja gdje nije, barem da javnost zna, ništa učinjeno po tom pitanju.

Evidentno je da je VSTV tek kad su se informacije o postojanju Pašićevih dopisa, kao i informacija o podnesenoj krivičnoj prijavi protiv Kajganića i Mijović pojavile u javnosti, oglasio saopćenjem za javnost koje je sporno u više ključnih tačaka.

Prvo, VSTV tvrdi da su Pašićeva ‘prva dva dopisa bila opšte prirode’.

Jer, govoriti o ‘opštoj prirodi’ dopisa, naročito onog od 8. oktobra, ako se pogleda u Pašićev dopis, je jednostavno netačno.

Pašić je u dopisu od 8. oktobra precizno opisao mobing, nezakonito oduzimanje i manipulaciju predmetom, pritiske, blokadu istrage koja se tiče ustavnog poretka, politički kontekst u kojem se ruši VSTV, opasnost po sopstvenu sigurnost.

Ništa od toga nije opšte. To su elementi koji u svakom funkcionalnom pravnom sistemu predstavljaju osnov za hitnu preliminarnu istragu.

Ako zamjenik glavnog tužioca tvrdi da glavni tužilac blokira istragu koja se tiče ustavnog poretka, to nije ‘uopšteno prikazano nezadovoljstvo’. To je crveni alarm.

VSTV je taj alarm odlučilo ignorisati sve dok javnost nije saznala. Tek tada, kada je već bilo kasno, izdali su saopćenje koje više liči na ‘pranje ruku’ u ovom slučaju, nego na ozbiljan institucionalni odgovor.

Zašto VSTV nije pozvao Pašića nakon drugog dopisa
Drugo, VSTV se opravdava da Pašić ‘nije dostavio dokaze’ o odgovornosti Kajganića.

A, Pašić je u dopisu od 8.oktobra kojeg je i Raport jutros objavio, izričito naveo da je spreman doći, dati izjavu i predati dokaze.

Ne postoji pravosudni sistem u kojem pritužba visokorangiranog tužioca o sabotaži istrage od čelnika iste institucije nije razlog makar za preliminarnu provjeru.

Ako je i postojao bilo kakav prostor za tumačenje sadržaja dopisa, onda je VSTV imalo profesionalnu obavezu da pozove podnosioca, traži pojašnjenja i osigura institucionalnu zaštitu. Ništa od toga nije urađeno.

Dakle, nije da VSTV nije dobio dokaze protiv Kajganića. Istina je da nisu pokazali interes za ovaj slučaj i dokaze nisu ni tražili. Javnost zanima, zašto?

Jer, obaveza VSTV-a nije da pasivno registruju dopise i čekaju ‘savršeno formiranu krivičnu prijavu’. Njihova je dužnost da štite integritet pravosuđa, preventivno, proaktivno i bez straha od političkih posljedica.

Treće, iz saopćenja se stiče dojam da VSTV tek ‘protočno’ mjesto za prosljeđivanje prijava ,a to nije tako.

Očigledan sukob interesa koji je ignorisan
Obaveza VSTV-a je nadzor, intervencija i zaštita integriteta nositelja pravosudnih funkcija, u ovom slučaju tužilaca. Ništa od toga nije učinjeno.

Još jedan element koji je potpuno izostavljen iz saopćenja VSTV-a, iako je među ključnima, jeste činjenica da je istragu protiv SNSD funkcionera uključujući predsjednika stranke Milorada Dodika ,vodila tužiteljica čiji je otac bio istaknuti član i funkcioner SNSD-a.

Riječ je o tužiteljici Vedrani Mijović, kćerki preminulog Slavka Jovičića Slavuja, nekadašnjeg visokog zvaničnika Dodikove stranke.
Da je Mijovićki dodijeljen ovaj predmet bilo je općepoznato, a onda je to VSTV saznao zvanično i od Pašića.

Prema Zakonu o VSTV-u i internim kodeksima, ovo je jasan i nesporan sukob interesa definiran i kao osnov za provedbu disciplinskog postupka u Zakonu o VSTV-u.

Zašto nam VSTV ne odgovori je li po zakonu po kojem oni rade definirano da je u ovakvim situacijama trebalo doći do zahtjeva za izuzećem od same tužiteljice?

Jer, ne postoji pravni sistem u kojem je prihvatljivo da djece visokih funkcionera stranke budu zadužena za istragu protiv te iste stranke i njenog predsjednika.

To nije samo etički problem, to je direktna povreda standarda nepristrasnosti i integriteta. A, VSTV o tome u svom saopćenju ne kaže niti riječ.

Jasno je da u slučaju i same istrage i obustave istrage protiv Dodika i s Pašićevim dopisima i bez njih, jer je javnost i sama svjedočila da pravosudne institucije nisu pokazale proaktivan pristup ovom predmetu, dok su se osumnjičeni za napad na ustavni poredak slobodno šetali, uprkos potjernicama, ovdje više ne govorimo o ‘propustu’.

Ovo liči na sistemsku odluku da se ne reaguje. A u kojem pravosudnom sistemu je normalno da zamjenik glavnog tužioca upozori na sabotažu predmeta ustavnog značaja, a nadležna institucija ga ignoriše?

U kojem sistemu se očigledan sukob interesa u najosjetljivijem predmetu ignoriše kao da je riječ o administrativnoj pogrešci?

Odgovor je jednostavan. Samo u sistemu u kojem institucije nemaju snage da se suprotstave političkoj moći ili su u dogovoru s političkim centrima moći. I to je ono što najviše zabrinjava.

Zato ovaj slučaj nije incident. On je simptom duboke institucionalne bolesti. A odgovor VSTV-a je pokazao da problem nije samo u političarima koji ruše ustavni poredak, nego i u institucijama koje odbijaju da ga brane.

U VSTV VIŠE LJUTI NA MEDIJE NEGO NA ZAŠTITNIKE RUŠITELJA USTANOVG POREDKA
Jer, treba podsjetiti da je u okviru napada na ustavni poredak BiH bio izvršen i direktan napad na VSTVBiH kojem je neustavnim zaključkom NSRS i neustavnim zakonom bilo zabranjeno djelovanje na području entiteta RS.

To je bio razlog više da se VSTV aktivno uključi u odbranu ustavnog poretka zemlje, na način da će osigurati nesmetanu i nezavisnu istragu u tom predmetu.

No, umjesto da je VSTV BiH u čitavom ovom slučaju imao jaču I transparentniju ulogu, a nakon objelodanjenih propusta preuzeo odgovornost i izvukao pouke, oni su se oglasili saopćenjem u kojem Pašićeve dopise pokušavaju predstaviti manjkavima, te se ispostavlja da se više ljute na medije koji objave informacije koje su oni propustili objaviti I po njima reagirati, nego zbog toga što im je ‘pred nosom’ nesmetano tekla aktivnost iz vrha Tužilaštva BiH na zaštiti političara koji ruše državu.

Zato, zbog ovakvog stava, a ne medijskog pisanja zbog kojeg su ‘zabrinuti u VSTV-u nije pitanje hoće li se povjerenje u pravosudni sistem u BiH potpuno urušiti, nego kada.