PODLA DODIKOVA I VUČIĆEVA POLITIKA: Negiranje genocida kao oblik ulizivanja desničarskim politikama Zapada

Među političarima koji negiraju genocid prednjače Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. (Foto: EPA)

Opada broj zabilježenih slučajeva negiranja genocida u Srebrenici i veličanja ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini (BiH), otkako su prije više od četiri godine proglašeni krivičnim djelima, pokazuju zvanični podaci, piše portal !Odgovor.ba.

Ali glavni izvori ovih narativa su najviši politički zvaničnici iz Beograda, Banjaluke i Zagreba, koji nastavljaju nekažnjeno negirati sudski utvrđene činjenice iz više od 1.200 presuda izrečenih za genocid i druge ratne zločine počinjene tokom rata u BiH.

Dodatna opasnost je što ovakvi narativi, usmjereni ka sijanju mržnje, straha i sukoba, padaju na sve plodnije tlo euro-američkih politika, gdje posljednjih godina jačaju kršćanski radikalizam i islamofobija, navode politički analitičari, pravnici i eksperti za tranzicijsku pravdu.

Varljivi pad broja slučajeva negiranja genocida
„Ono što nas u BiH ograničava je nepostojanje sistematično prikupljenih podataka za preciznu analizu ovih pojava”, kaže Refik Hodžić. Ovaj Prijedorčanin je tranzicijskoj pravdi i suočavanju sa prošlošću posvetio svoju međunarodnu karijeru novinara, pisca, režisera i eksperta strateškog komuniciranja.

Navodi da podatke o ovim pojavama u medijima na koliko-toliko sistematičan način prikupljaju jedino Memorijalni centar Srebrenica i BIRN (Balkan Investigative Reporting Network).

Također, navodi Hodžić, nužno je odvojiti slučajeve negiranje genocida i veličanja ratnih zločinaca koje počine osobe sa ogromnim javnim i političkim uticajem, poput Milorada Dodika ili čelnih ljudi Srbije i Hrvatske, od slučajeva anonimnih pojedinaca koji šire ovakve narative putem društvenih mreža, djelujući pri tom kao svojevrstan „eho“ zapaljivih izjava političara.

„Sistemsko političko negiranje genocida je mnogo opasnije i ima jasnu namjeru, da mobiliše biračko i nacionalno tijelo, odnosno da posluži kao alat za sijanje mržnje i straha te provociranje novih sukoba“, navodi Hodžić.

On smatra da intenzitet negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca još uvijek mnogo više ovisi od političkih vjetrova koji pušu iz Beograda, Banjaluke i Zagreba, nego od mršavih rezultata pravosuđa na kažnjavanju onih koji čine ta krivična djela, naročito dok ne počnu kažnjavati političare koji su glavni kreatori ovih narativa.  

Memorijalni centar Srebrenica, koji od 2021. godine prati i dokumentuje sve slučajeve negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca u medijima, zabilježio je pad sa blizu 700 na manje od 100 slučajeva. 

 

Tužilaštvo BiH je od početka 2023. godine do danas podiglo samo osam optužnica protiv osam osoba za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, pokazuju podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), nadležnog da kontroliše rad pravosuđa te da imenuje i smjenjuje sudije i tužioce u BiH.  

VSTV navodi da su u istom periodu izrečene dvije presude protiv dvije osobe za ova krivična djela, za koje Krivični zakon BiH propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Uprkos više desetaka krivičnih prijava podnesenih protiv političara, niti jedan politički zvaničnik nije krivično odgovarao za ova djela, iako su njihove izjave zabilježile kamere a mediji prenosili danima.

„Kada neko želi nešto da uradi on će i naći put i način da to uradi. A kada ne želi on će naći hiljadu izgovora da to ne učini”, navodi Hodžić, komentarišući mršave rezultate pravosuđa u kažnjavanju političara za ova krivična djela.

Nekažnjeno političko sijanje mržnje straha i sukoba
Edin Ikanović iz Memorijalnog Centra Srebrenica je dio tima koji prati i dokumentuju ove pojave. Iako tim prati i bilježi samo slučajeve iz medija a ne i one sa društvenih mreža, Ikanović navodi da je evidentno da ovi narativi na društvene mreže dolaze uglavnom sa političkih govornica.

„Ono što imamo priliku vidjeti dok vršimo monitoring, jeste da kada se objavi vijest u kojoj je neki politički zvaničnik negirao genocid ili veličao zločince, onda kreću silni komentari i rasprave na mrežama“, kaže Ikanović.

U izvještaju Memorijalnog centra Srebrenica za 2025. godinu zabilježeno je da je genocid javno negiralo 25 pojedinaca i devet medija.

Među njima prednjače Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta Republika Srpska, Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije, Radovan Višković, bivši predsjednik Vlade Republike Srpske, Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, te Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine Srbije.
 

Refik Hodžić, Prijedorčanin koji je karijeru posvetio tranzicijskoj pravdi. (Foto: IFIT)

Hodžić ističe da su pokušaji političkih dužnosnika da revidiraju istoriju nemogući zbog monumentalnih količina dokaza i sudski utvrđenih činjenica, te da su takve pokušaje ranije srušili najveći svjetski akademski autoriteti.

Azra Husarić Omerović je novinarka BIRN-a, redakcije koja se primarno bavi ratnim zločinima i tranzicijskom pravdom u BiH. Ona kaže da činjenica da pravosuđe ne procesuira političare za negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca i širenje govora mržnje, ohrabruje građane da se priključe takvim narativima na društvenim mrežama.

„Mi smo imali prema našoj bazi najmanje 40 dokumentovanih slučajeva Milorada Dodika koji je direktno negirao genocid i veličao ratne zločine i osuđenike a protiv njega nije podignuta ni jedna optužnica za ova djela“, kaže Husarić Omerović.

Skupa sa prijavama koje su podnosili Memorijalni centar Srebrenica i udruženja žrtava, navodi ona, možemo govoriti o oko stotinu prijava, ali tačan podatak ima samo Tužilaštvo BiH.

„Mi smo vidjeli prateći ovu temu da je Dodik znao često biti izvor tih narativa koji se posljedično šire društvenim mrežama i na javnim skupovima”, kaže ona.

Dodaje da se tu vidi suštinska razlika između pojedinca i političara, jer političari zaista imaju kapacitet da pokrenu na akciju, što je krivičnim zakonom i propisano kao potencijalna posljedica krivičnog dijela.

Husarić Omerović kaže da ne misli da ovakvi narativi mogu ukloniti ili umanjiti vrijednost utvrđenih historijskih činjenica, ali mogu itekako utjecati na javnost, na sistem obrazovanja i na institucije.

„To možemo i da vidimo, kako su sistemski zabranjeni izučavanje bosanskog jezika i istorijskih činjenica u školama Republike Srpske, čime mogu narativno uticati na usporavanje kulture sjećanja i evropskog puta BiH. Naime peti prioritet Evropske komisije prema BiH je da mi moramo izgraditi mir na ovim prostorima, što se suštinski ne može postići ukoliko se ne riješi ovo pitanje“, objašnjava ona.

Edin Ikanović dokumentuje slučajeve negiranja genocida u medijima, koje Memorijalni centar Srebrenica objavljuje u godišnjim izvještajima. (Foto: Ahmedin Đozić)

Rastući kršćanski radikalizam i islamofobija zapadnih sila
Američka reperica Azealia Banks je početkom novembra na društvenim mrežama izjavila da svi muslimani zaslužuju gasnu komoru i dodala da ih treba istrijebiti kao žohare, naročito one najmanje, te dodala da Izrael na tom polju radi dobar posao.

Objava je svakako dio rastućeg talasa desničarskih, kršćansko-radikalnih politika, te antiislamske atmosfere koja raste u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Predsjednik SAD-a Donald Trump je još kao predsjednički kandidat 2015. godine pozivao na potpunu zabranu ulaska muslimanima u Sjedinjene Američke Države zbog nacionalne sigurnosti, navodeći da „veliki segmenti muslimanske populacije pokazuju mržnju prema Amerikancima“.

Izjava je poslužila kao ideološka osnova za Izvršnu naredbu 13769, neformalno poznatu kao „Zabrana muslimanima” koju je potpisao u januaru 2017. godine, čime je privremeno ograničen ulazak građanima sedam zemalja s većinski muslimanskim stanovništvom.

Takav rast kršćanske radikalizacije i islamofobije u nacionalnim politikama evidentan je i u mnogim Evropskim zemljama poput Mađarske, Poljske, Slovačke, Nizozemske, Njemačke, Italije.

Refik Hodžić navodi da su pristalice takve politike sve naklonjeniji negatorima genocida u BiH, što oni itekako koriste, pa se narativi Dodikove politike naslanjaju na ono što govore desno orijentisani lideri zapadnih zemalja.

„A to su poruke tipa mi ovdje branimo kršćanstvo od najezde islamista i mi smo na prvoj liniji odbrane, što je u stvari retorika evropske desnice“, objašnjava on.

„Tako se negiranje genocida sve više na zapadu tretira kao sloboda govora, naročito ako su žrtve muslimani, što možemo najbolje da vidimo kroz način na koji se zapad bavi online debatom o Gazi ili pitanju migracija”, kaže Hodžić.

A to je na neki način, dodaje on, retorika osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića sa početka 1990-ih godina, kojeg slave i neki zapadni desničarski pokreti kakvi su iznjedrili na primjer masovnog ubicu i neonacistu Andersa Breivika.

„Tako da smatram da je negiranje genocida u Srebrenici u potpunost politički vođeno“, zaključuje Hodžić.
 

 
Novinarka Azra Husarić Omerović kaže da bi mediji morali biti mnogo oprezniji pri prenošenju izjava i stavova negatora genocida a pravosuđe mnogo odlučnije i efikasnije u njihovom kažnjavanju. (Foto: Anes Asotić)

Kako se boriti protiv takvih narativa?
Jako teško je racionalno razgovarati sa ljudima koji imaju ideološki formirane stavove, kaže doktor političkih nauka Jasmin Mujanović.

„Ne vrijedi nekome ko, naprimjer, misli da je zemlja ravna pokazivati satelitske snimke planete, jer on to smatra prevarom i drži se tog stava koji je prvenstveno ideološki”, objašnjava ovaj Sarajlija sa američkom adresom, autor dvije knjige i saradnik instituta New Lines iz Vašingtona.

Tako je, objašnjava on, i kada pričamo o genocidu, odnosno negiranju genocida i historijskih činjenica u kontekstu rata u BiH. Očigledno je da veliki procenat stanovništva, posebno među Srbima, imaju ideološke stavove po tom pitanju.

To ne iznenađuje, kaže Mujanović, jer je riječ o narodu kojem sve relevante institucije i gotovo svako političko rukovodstvo već skoro četiri decenije govori da su izdajnici ako priznaju historijske i političke činjenice.

„I to čujemo i od Dodika prije dan-dva, koji doslovno govori građanima Istočnog Sarajeva da ne smiju prihvatiti pomirenje i normalizaciju odnosa sa Bošnjacima jer je to opasnost po biološki opstanak Srba“, kaže Mujanović.

Dodaje da smatra da se Dodik plaši toga i želi da obnovi proces indoktrinacije kroz širenje straha, paranoje i svih tih ekstremističkih stavova.

Očigledno je da ljudi poput Milorada Dodika, objašnjava Mujanović, smatraju da je zbog krize zapadnih demokratija ovo politički oportunistički momenat u kojem oni mogu pokušati da reprogramiraju kolektivno sjećanje na genocid.

„Stoga smatram da je zapadnjačka a ne domaća publika, odnosno da su stranci ustvari njihova primarna meta ovih narativa”, kaže on.

Dodaje da su stavovi prema genocidu, ratu u BiH i raspadu Jugoslavije na području regiona, a posebno među Srbima, uglavnom revizionistički a sada se takav narativ pokušava sve više preslikavati i na politički zapad.

Suprotstaviti se ovakvim narativima može jedino kroz sveobuhvatan društveni poduhvat, kaže on, i dodaje da iskustvo genocida i sjećanje na taj genocid moraju biti konstitutivni dio modernog političkog identiteta Bošnjaka.

„Naročito jer su preživjeli svjedoci genocida već u kasnoj fazi svog biološkog života i nećemo još dugo imati pristup tim direktnim sjećanjima”, kaže Mujanović, i dodaje da se u tome ogleda nesaglediva važnost Memorijalnog Centra Srebrenica i njegove misije da bilježi i dokumentuje sve činjenice tih dešavanja, kako bi buduće generacije mogle da učestvuju u memorijalizaciji.

Doktor političkih nauka Jasmin Mujanović je saradnik organizacija „New Lines Insitute“ iz Vašingtona. (Foto: Sarajevska sigurnosna konferencija)

Mujanović navodi da međunacionalni odnosi u BiH nisu idealni, ali da je došlo do visokog stepena normalizacije svakodnevnog života ali da svakodnevno svjedočimo izuzetno toksičnim narativima straha i mržnje prvenstveno od strane političkih elita.

“Negiranje genocida je prvenstveno politička odluka i mislim da se moramo fokusirati na to jer bojim se da još uvijek ima izuzetno izražen kapacitet da dovede do nekih budućih kriza i sukoba”, kaže on.

Iz perspektive novinara, kaže Azra Husarić Omerović, važno je negatorima genocida i onima koji veličaju ratne zločince ne davati medijski prostor bez navođenja činjeničnog konteksta odnosno činjenica koje jasno demantuju taj narativ.

Zaboravljene presude za genocid u Kotor Varoši, Doboju, Osmacima i Prijedoru
Osim presuda Međunarodnog suda u Hagu i Suda BiH za genocid u Srebrenici, imamo i presude Vrhovnog suda Njemačke za genocid počinjen u Kotorvaroši, u Doboju i u Osmacima. Imamo i presudu za genocid počinjen u Prijedoru, koju je 1995. godine izrekao Viši sud u Sarajevu u predmetu protiv Dragana Opačića.

Ovo navodi doktor pravnih nauka profesor Goran Šimić, autor udžbenika o tranzicijskoj pravdi te kreator baze podataka svih presuda za ratne zločine na području BiH, koje su izrekli domaći ili strani sudovi.  

„Bazu sam napravio jednostavno jer takva baza nije postojala“, kaže on u svom online predavanju pod nazivom „Genocid, ratni zločini i tranzicijska pravda“.

U bazi „Warcrimedatabase.net“ se nalaze presude protiv više od 1.200 osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, a sadrži i veliki broj presuda za djela počinjena u Hrvatskoj i na Kosovu.    

Profesor Šimić navodi da je više od 90 posto svih presuda izrečeno za djela koja su bila usmjerena direktno na civilno stanovništvo, te dodaje da nije zabilježen ni jedan slučaj da je za ova djela osuđena nevina osoba.

*Ovaj članak napisan je u okviru projekta Ureda TRIAL International u BiH, a koji podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Članak nužno ne predstavlja stavove Ureda TRIAL International u BiH, kao ni Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.