POLITIČKI POTRES U RS: Stanivuković žestoko reagovao na Cvijanović! “Republika Srpska nije Uzbekistan ni Kazahstan!”
Optužbe za rasprodaju resursa i političku trgovinu u entitetu RS
Predsjednik pokreta Sigurna Srpska, Draško Stanivuković, javno je optužio vlasti u Republici Srpskoj da stavljaju litijum i druga prirodna bogatstva na „kladionicu“ u međunarodnim pregovorima, navodeći da su ta bogatstva “zalog” u rukama stranih centara moći. Prema njegovim riječima, retorika zaštite RS-a je postala „retorika rasprodaje“.
Stanivuković je u izjavi naveo da je prvobitna ideja borba za slobodu i entitetska samostalnost pretvorena u borbu pojedinaca za moć i materijalnu korist:
„Nakon kumovih zgrada, vijadukta i Serdarova, sada je na redu zemlja opet dijele ono što ne pripada njima, nego narodu.“
Reakcija na istup Željka Cvijanović i implikacije
Stanivukovićovu reakciju je pokrenulo pojavljivanje člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović u emisiji „Istraga sedmice“, u kojoj je govorila o razgovorima sa američkom administracijom te o ulozi RS-a i pregovorima oko strateških resursa.
Prema Stanivukoviću, RS nije država poput Uzbekistana ili Tadžikistana koja može slobodno pregovarati o eksploataciji resursa bez pravne transparentnosti:
„Republika Srpska nije na prodaju… ova zemlja je krvlju natopljena da bismo imali svoju slobodu, a ne da bi je oni rasprodavali da spasu sebe.“
Zašto su ove tvrdnje značajne?
Ove optužbe ne odnose se samo na pojedinačne investicije već na koncept suvereniteta, transparentnosti i kontrole nad resursima u RS-u. Ako se litijum i druga bogatstva koriste kao „zalog“ u političkoj igri, to ima više implikacija:
pitanje da li entitet ostvaruje punu korist od vlastitih resursa;
potencijalni sukob interesa gdje politički lideri prepuštaju strateške odluke bez javne rasprave;
mogućina da se politika autonomije RS-a koristi kao alibi za pregovore iza zatvorenih vrata.
Stanivuković upozorava da je proces zatajivanja i odustajanja od referenduma i entitetskih zakona već započeo – prema njegovim riječima, vlast je već „odustala od svega zbog čega su nas gurali u sukobe“.
Šta dalje?
Javnost i mediji u RS-u i Bosni i Hercegovini prate hoće li vlasti odgovoriti na optužbe i objaviti konkretnu dokumentaciju o pregovorima i ugovorima o eksploataciji.
Za građane je ključno da budu informisani o tome kako se troše i na koji način se donose odluke vezane za prirodna bogatstva – transparentnost može promijeniti percepciju politike.
Ako se ove teme ne budu regulirale i javno rasvjetljavale, postoji rizik da se društveni ugovor – između institucija i građana – dodatno uruši.
Izjava Draška Stanivukovića predstavlja značajan politički signal: da mnogi građani RS-a vide problem u tome da se prirodna bogatstva tretiraju kao sredstvo za političku igru. U društvu koje traži odgovor i transparentnost, pitanje nije samo „šta je učinjeno“, nego „kome pripadaju resursi“ i „ko donosi odluke“. Ako institucije ne budu spremne da odgovore – tada retorika zaštite zemlje može postati retorika rasprodaje.
