PSIHOLOG SRĐAN PUHALO NAKON NOVOG DODIKOVOG SKANDALA: Nije slučajno što ovo radi, jasno je šta se krije iza svega…

“Slobodna Bosna” jučer je izvijestila kako je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, kazao da je vrijeme da narod Republike Srpske izađe na predsjedničke izbore i „presudi Christianu Schmidtu, muslimanima i njihovom političkom procesu koji je vođen protiv njega“.

-Da presude zloupotrebi Suda i zloupotrebi BiH, rekao je Dodik u Istočnom Sarajevu.

Dodik je kazao da su mu sudili pred Sudom BiH zato što ga je narod izabrao, ali da će na predstojećim izborima ponovo pobijediti kandidat SNSD-a Siniša Karan koji će nastaviti put napretka Republike Srpske.

On je na centralnoj tribini SNSD-a u Istočnom Novom Sarajevu kazao da RS neće mijenjati politiku, da nema ništa od ulaska u NATO, te da se danas sa Republikom razgovara drugačije i na svjetskoj političkoj sceni. 

No, Dodik nije na ovome stao. Naime, lider SNSD-a je za govornicom ponovo uzburkao duhove.

Dodik je genocidnom retorikom nastavio hrabriti okupljene simpatizere SNSD-a, Bošnjake nazvao „Turcima“, spominjao rat između muslimana i kršćana, te, na oduševljenje okupljenih, ponovo širio rasnu, vjersku i nacionalnu mržnju.

U međuvremenu, Dodik je objavio pa obrisao degutantni video s društvenih mreža, što je dodatno zaintrigiralo bh. javnost, a Centralna izborna komisija pokrenula je postupak protiv lidera SNSD-a.

O Dodikovim najnovijim postupcima razgovarali smo s psihologom Srđanom Puhalom iz Banje Luke.

Srđan Puhalo, na početku razgovora podsjeća kako je ovakva Dodikova retorika identična onoj iz marta ove godine, te kako je Dodik i tada Bošnjake nazivao “Turcima” i Srbima govorio da ne dozvole naseljavanje Bošnjaka u Istočno Sarajevo.

-To je politički, kozistenan čovjek, on je našao formu i goni do određene granice i, tako je i ovoga puta. On bi i ranije sve ovako uradio pa se posrao na sve to i kao da ništa nije bilo…

Govorio je o ratu muslimana i kršćana…

-Dodik priča što Trump hoće da čuje. Bilo bi idealno kada bi se Dodik medijski mogao ignorisati. To je nemoguća varijanta, barem kod nas, ali bi bila najefikasnija, jer on to kaže i onda narod plaudira.

Negdje je to i za očekivati ali, pošto to onda ne vide svi nego se to dešava na predzbornom mitingu, onda Dodik to postavi na Twitter pa ga onda skloni na Twittera. Ali svi vide, pošto ga svi prate i onda on to skloni i kaže, pa dobro, rekao sam, pa šta, idemo dalje i nikom ništa. Nema to veze sa psihologijom to ima veze sa formulom kako on dobija izbore već 20 godina i to ima veze sa psihologijom u smislu da je on prosto lik koji priča jedno i mi mu svi vjerujemo, aplaudiramo, a onda uradi potpuno nešto drugo jer su ga pritisli neki ljudi. Dodik nema nikakvu odgovornost prema javnosti niti javnost traži bilo kakvu odgovornost od njega.

Ipak mislite da bi u ovom slučaju najbolje bilo sve ignorirati?

-Razumijem ja medije, ali ovo više nije informacija. Kad dobiješ nešto novo što dosad nismo čuli ni za Sarajevo, ni za Bošnjake, ni za Republiku Srpsku i prosto, meni se čini da su mediji saučesnici u svemu tom jer prenose daju na značaju pričama koje su ispričane prije par godina i doprinose da zaboravimo sve ono što je Dodik prije dva mjeseca.

Znači, Dodik je na kraju postigao cilj, Srbi ga vole zato što je „pokazao zube muslimanima Bošnjacima“, Bošnjaci opet govore da je Dodik ovo ili ono i na kraju ništa, a on radi svoj posao, a to je da ga niko ne pita otkud ovi izbori, a to je ključ svega. Nije ključ svega da je on rekao nešto što je i ranije rekao, nego da ga svi svaki dan pitamo – Otkud ovi izbori?

To je ključ svega, a ovo je samo skretanje pažnje i ja razumijem kad prvi put čuješ ovako nešto da to izgleda strašno, anticivilizacijski poraz, ali kad to slušaš stalno onda se trebaš zapitati zašto to neko radi stalno i kakve efekte postiže time. Na koncu je on pobjednik jer ono što je rekao u Istočnom Sarajevu, sad su čuli u Banja Luci, u Prijedoru i u Trebinju i u Zvorniku i u Bijeljini, a mediji su saučesnici jer prenose njegove nebuloze.

On je pričao o arlaukanju hodže, a onda je održao govor na otvaranju džamije Arnaudije u Hercegovini, govor koji bi potpisao svaki pristojan čovjek u Bosni i Hercegovini.

Ta konzistentnost, da u svakom trenutku radi ono što mu donosi korist i što mu u tom trenutku paše, ako mu paše da bude kulturan – on će biti kulturan, ako mu paše da bude seljačina – on će biti seljačina, ako mu paše da bude nacionalista… i to je isto i kada gledaš i prema Vučiću i prema Hrvatima u Zagrebu…

On je sad jedino predsjednik stranke, a mi ga svi pratimo kao da je predsjednik države.

Dodik se tako i ponaša, i dalje koristi helikopter, državno osiguranje, prima ruskog ambasadora…

-Prima ruskog, ali američkog otpravnika poslova je primila Ana Babić-Trišić i to je ono što ima težinu.

Njegova moć je onoliko važna i onoliko velika koliko je on predstavi u javnosti a ovdje se postavlja pitanje je li ovo njegova kampanja ili Karanova kampanja. U svakom slučaju naš ključni problem je to što ne gledamo šta radi umjesto što slušamo šta priča. Tada  bi vidjeli pravog Dodika, a ne ovoga koji priča i priča i priča i može pričati šta god hoće sve do onoga trenutka kad je prešao granicu toga ponašanja dok ne dobije po nosu.

Mislim da mu nekako dajemo previše na važnosti, a da vrlo malo vodimo računa o rezultatima njegove politike, jer on je majstor u skretanju pažnje sa onoga što mu ne odgovara na ono što mu odgovara, a mi smo tu saučesnici.