ŠTA JE OTKRIO SASTANAK TROJKE I HDZ-ova U AMERIČKOJ AMBASADI: Za čiju korist rade političari u FBiH, građana ili moćnih ekonomskih sila?
Da ironija bude veća, navodi Dizdarević, u EU još ima ruskog gasa, ali ga sada plaćaju puno skuplje Amerikancima, kao i da je CNN već pisao o tome kako američke kompanije u Indiji kupuju jeftini ruski tečni plin (LNG), te ga preprodaju u Evropi po tri do sedam puta višim cijenama, jer je u SAD-u još na snazi Bidenova zabrana izvoza američkog gasa.
Različita su tumačenja prošlosedmičnog sastanka u Ambasadi SAD-a u BiH na kojem su bili predsjednici stranaka Trojke (SDP, NiP i Naša stranka), HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Nermin Nikšić, Elmedin Konaković, Sabina Ćudić, Dragan Čović i Ilija Cvitanović.
Na prvu loptu se može zaključiti da su Amerikanci lijepo iskoristili neslogu koja u FBiH vlada već dugo u vezi načina izgradnje Južne plinske interkonekcije, pa su ponudili svoju pomoć. A pomoć bi, barem prvim infomacijama nakon ovog sastanka, bila u tome da Amerikanci preuzmu izgradnju i upravljanje Južnom plinskom interkonekcijom, gasovod kojim bi u BiH bio dopreman američki LNG gas. Ovaj gasovod bi Amerikancima bio dat pod koncesiju, što znači da bi ga oni izgradili svojim novcem i u skladu s dogovorom određeni broj godina u našu zemlju dopremali LNG gas i prodavali ga građanima i privrednicima u FBiH. Bosna i Hercegovina bi od ovog deala dobila još jedan alternativni pravac snabdijevanja gasom i odmakla se od ovisnosti o ruskom gasu kojeg od 1. januara 2028. godine više uopće ne bi trebalo biti u EU, no i to je upitno jer do tada BiH sigurno neće postati članica EU. Isto tako ne zna se kakva će geopolitika preovladavati za nekoliko godina. U svakom slučaju, kakva god da bude politike Evropske unije i SAD-a prema Rusiji i njenim energentima dobro je da BiH ima još jedan pravac snabdijevanja gasom, ali će isto tako biti dobro da BiH ostane mogućnost biranja povoljnije cijene ovog energenta i ko će graditi i upravljati gasovodima.
POVRŠNO GLEDANJE
Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković medijima je nakon sastanka prenio svijetliju stranu ovog američkog projekta. Rekao je kako je to „super priča“ kojom se rješavamo ruskog gasa, te “vežemo zastave s našim američkim partnerima”. Pohvalio se Konaković kako bi BiH izgradnjom Južne plinske interkonekcije mogla postati i premosnica u ukupnom transportu u ukupnom transportu gasa preko ovog dijela Evrope, do Mađarske, Srbije, Rumunije, Bugarske i drugih zemalja.
Jedan od najboljih ekonomskih novinara u BiH Eldar Dizdarević u svom autorskom tekstu za portal Beta.ba ukazuje na dvije opasnosti koje Konaković nije naveo, svjesno ili u neznanju, nije poznato, a to je da bi Vlada FBiH privatnom američkom investitoru mogao dati monopolski položaj na tržištu gasa, što je suprotno članu 4 Zakona o zaštiti konkurencije BiH. Ako je tendencija, kako kaže Konaković, da se BiH riješi ruskog gasa, kao što je to uradila EU, onda nam ostaje tek američki investitor kao jedini dobavljač plina. A ne treba smetnuti s uma da bi se iza navodne američke kompanije mogli pojaviti neki opskurni likovi iz BiH i svijeta.
“Rješavanje bh. ovisnosti o jeftinom ruskom gasu je predviđeno članom 17 američkog zakona Western Balkans Democracy and Prosperity Act (HR 5274) koji se sada nalazi pred Senatom. U tom se Zakonu navodi da se rješavanje problema ruskih energenata na prostorima sedam država Zapadnog Balkana iz nekog razloga smatra američkim nacionalnim interesom”, piše Dizdarević i podsjeća kako se Njemačka našla u velikom problemu zbog nedostatka jeftinih energenata nakon što se EU počela rješavati ruskih nafte i plina.
Da ironija bude veća, navodi Dizdarević, u EU još ima ruskog gasa, ali ga sada plaćaju puno skuplje Amerikancima, kao i da je CNN već pisao o tome kako američke kompanije u Indiji kupuju jeftini ruski tečni plin (LNG), te ga preprodaju u Evropi po tri do sedam puta višim cijenama, jer je u SAD-u još na snazi Bidenova zabrana izvoza američkog gasa. Rješenje Dizdarević vidi u tome da se SAD-u dopusti ulaganje u Južnu plinsku interkonekciju uz odgovor da BiH može zadržati i drugi izvor snabdijevanja pa da sami odlučimo od koga ćemo ga kupovati. Sve drugo bi bilo davanje monopola stranom investitoru.
“U DETALJU JE VRAG”
Sada je pitanje vide li to i „smiju“ li to vidjeti Konaković, Nikšić i drugi. Prema Konakovićevom oduševljenju nakon sastanka da se zaključiti da on ne vidi ovu temu drugačije od onoga što mu je rečeno na sastanku. Sabina Ćudić je nakon sastanka dala oprezniju izjavu rekavši „da se ne možemo vezati za nešto čije detalje još ne znamo“. Čović je bio još oprezniji, ne rekavši gotovo ništa, osim da se zahvaljuje američkim prijateljima i da je napravljen iskorak i da će se lideri političkih partija koje su bile na sastanku oglasiti zajedničkim saopćenjem.
Stručnjak za energetiku Almir Bečarević je rekao da mu je sve u magli oko ovog sastanka, te šta će se desiti ako se američkim kompanijama da koncesija na 30 godina, a EU zaista od 2050. godine odustane od korištenja gasa. Prema njegovim riječima, najvažnije pitanje je ko će zakupiti kapacitete LNG gasa na terminalu na Krku u Hrvatskoj. A ništa manje bitno je i ko bi upravljao gasovodom ako bi od 2050. EU odustala od korištenja gasa.
“U detalju je vrag”, rekla je nakon sastanka Sabina Ćudić, a na detalje upozorava i Bečarević.
A političarima u FBiH bi ovo, također, mogao biti jasan znak da je vrijeme da se probude i ujedine, te da se prestanu raspravljati o tome gdje će biti sjedište neke kompanije koja bi se trebala baviti ovako važnim projektima, nego da to urade zajedno na dobrobit svih građana u FBiH i omoguće sigurne i jeftinije energente i to iz više izvora. U suprotnom će po svako rješenje morati ići u američku ili neku drugu ambasadu koja neće interese svoje zemlje stavljati ispred interesa BiH.
