Političke tenzije u Bosni i Hercegovini ponovo su zaoštrene nakon izjava u kojima se oštro kritikuje rad domaćih i međunarodnih aktera uključenih u aktuelne političke i pravosudne procese. U jednoj od takvih reakcija navedeno je da se, kako je ocijenjeno, „farsa“ dodatno produbljuje djelovanjem u koordinaciji s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, ali i postupanjima po zahtjevima koji, prema tim tvrdnjama, dolaze iz redova Srpske demokratske stranke (SDS).
Prema ovom viđenju situacije, pojedine institucije i politički subjekti u Bosni i Hercegovini djeluju selektivno i pod političkim utjecajem, čime se, kako se tvrdi, narušava princip nezavisnosti institucija i dodatno produbljuje nepovjerenje javnosti. Kritičari ovakvog stanja smatraju da se odluke ne donose na osnovu zakona i ustavnih nadležnosti, već prema dnevno-političkim interesima i zahtjevima određenih političkih struktura.
U fokus kritika stavljen je i visoki predstavnik Christian Schmidt, za kojeg se navodi da svojim odlukama i javnim nastupima doprinosi političkoj nestabilnosti, umjesto da djeluje kao faktor smirivanja i institucionalne ravnoteže. Posebno se problematizira njegova saradnja s domaćim akterima, za koje se tvrdi da koriste međunarodni autoritet visokog predstavnika kako bi ojačali vlastite političke pozicije ili oslabili protivnike.
U tom kontekstu, spominjanje SDS-a dolazi kao dodatni element optužbi o navodnom političkom utjecaju na procese koji bi, prema ustavu i zakonima, trebali biti nezavisni. Kritičari tvrde da pojedini kadrovi ove stranke, kroz formalne i neformalne kanale, vrše pritisak na institucije, čime se stvara dojam da se odluke donose unaprijed, a da su procedure samo forma.
Takve tvrdnje dodatno polariziraju političku scenu u Republici Srpskoj i na državnom nivou, jer se SDS s druge strane predstavlja kao opoziciona stranka koja insistira na vladavini prava i odgovornosti nosilaca vlasti. Iz ove stranke su u ranijim prilikama odbacivali optužbe o političkom pritisku, navodeći da koriste isključivo institucionalne i zakonske mehanizme kako bi ukazali na nepravilnosti.
Analitičari upozoravaju da ovakva retorika, u kojoj se institucije, međunarodni predstavnici i političke stranke međusobno optužuju za zavjere i farsične procese, dodatno produbljuje političku krizu u Bosni i Hercegovini. Umjesto dijaloga i traženja kompromisnih rješenja, javni prostor se, kako ocjenjuju, sve više ispunjava optužbama koje imaju za cilj mobilizaciju biračkog tijela, a ne rješavanje konkretnih problema građana.
Posebno zabrinjava činjenica da se ovakve izjave često odnose na pravosudne i izborne procese, jer se time direktno utiče na povjerenje građana u institucije sistema. Kada politički lideri javno dovode u pitanje zakonitost i nepristrasnost tih procesa, dugoročne posljedice mogu biti ozbiljne, uključujući dodatno slabljenje demokratskih standarda i produbljivanje društvenih podjela.
U aktuelnom političkom ambijentu, jasno je da će ovakve izjave izazvati nove reakcije i odgovore suprotstavljenih strana. Ostaje otvoreno pitanje hoće li politički akteri u narednom periodu biti spremni da spuste tenzije i fokus prebace na institucionalni dijalog, ili će se nastaviti praksa međusobnih optužbi koja dodatno komplikuje ionako složenu političku situaciju u Bosni i Hercegovini.
