Moje očekivanje je da izbori, bar na ovih 136 biračkih mjesta koji su poništeni za sada, budu ponovo održani i da nakon toga u januaru predsjednik RS-a bude Branko Blanuša, kazala je u “Danu uživo” na N1 predsjednica stranke Narodni front, Jelena Trivić.
Jeste li zadovoljni odlukom CIK-a i kakve rezultate očekujete nakon ponavljanja izbora?
Kao i kolege iz Srpske demokratske stranke, očekivali smo da izbori budu poništeni kompletno u minimalno dvije izborne jedinice, gradu Zvorniku i gradu Doboju. Međutim, CIK je donio ovu odluku za 136 biračkih mjesta. Neka od tih mjesta je su ona, odnosno većinski su ona na koje je SDS uložio prigovore, koje je naveo u svojoj žalbi na preliminarne rezultate koji su objavljeni. Očekivali smo da to bude veći broj biračkih mjesta u Zvorniku i Doboju, a tu su se pominjali Laktaši i Bratunac. Vidjet ćemo kako će sve ovo teći dalje. Mislim da još uvijek traje rok za žalbe ili uskoro ističe i kakva će biti odluka suda po tim žalbama, odnosno prvo CIK-a pa suda.
U svakom slučaju, moje očekivanje je da izbori, bar na ovih 136 biračkih mjesta koji su poništeni za sada, budu ponovo održani i da nakon toga ishod izbora, odnosno konačan rezultat izbora bude drugačiji nego što su ovi preliminarni podaci, kako sada stoje na stranici CIK-a. Dakle, po njima je pobjednik Siniša Karan. Mi vjerujemo da pobjednik može da bude gospodin Blanuša. To u stvari govore brojevi, odnosno o poništavanju izbora na ovih 136 mjesta. Golim okom se vidi koliki je obim agresija je na tim biračkim mjestima. Dakle, sa ovih 136 biračkih mjesta ishod izbora može da bude drugačiji. Naše očekivanje je da u januaru predsjednik RS-a bude Branko Blanuša.
Kako motivisati glasače da ponovo izađu na biračka mjesta? Izlaznost iz novembra pokazuje da su građani RS pomalo umorni od politike?
Ne bih ja tumačila tako plastično tu nisku izlaznost. Govorit ću u apsolutnim brojevima. Dakle, na opšte izbore u prosjeku izlazi 650 do 670 hiljada ljudi u Republici Srpskoj, ali kada su opšti izbori, svake četvrte godine, vi znate koja je izborna godina, već od januara, februara, stranke ulaze u kampanje… Ovaj put, mislim da je saznanje o tome da se izbori održavaju bilo znatno niže, zato što su ovo bili specifični izbori. Oni su uslijedili nakon pravosnažne presude Miloradu Dodiku, u jednim vrlo kritičnim okolnostima u kojima je vlast najavljivala sprečavanje, fizičko sprečavanje odvijanja takvih izbora. Dio opozicije, odnosno Stanivuković i njegov PDP su najavljivali bojkot izbora i mi smo u te izbore ušli u vrlo specifičnim okolnostima. Dakle, ne bih ja to tumačila baš kao neku prezasićenost politikom, nego kao nižu informisanost ljudi o tome da su izbori u toku. Sama činjenica da se održavaju samo predsjednički izbori, dakle nije bilo izbora za Narodnu skupštinu, za Parlamentarnu skupštinu BiH gdje imate veći broj kandidata i gdje ti kandidati motivišu ljude da se izađe na izbore tražeći povjerenje, tražeći glas za sebe, tako da ne mislim uopšte da se radi o prezasićenju, ali definitivno postoji problem povjerenja u izbornih procesa.
Ono što će biti drugačije sada, vjerujem za ovih 136 mjesta, da će za vlast, kad se radi o malverzaciji, to će sada biti spriječeno jer sada ima 136 mjesta koja treba pokriti, nema 2.200 kao što ih ima na dan izbora. S te strane sada je na opoziciji da spriječi svaki mogući vid potencijalnih malverzacija i vjerujem da će ljudi biti motivisani da izađu sada. Na tih 136 mjesta kandidat vlasti je pobijedio, navodno pobijedio za 15.000 glasova. Mi smo naravno nezadovoljni zašto to nije bio veći broj biračkih mjesta gdje se vidjelo da je bilo malverzacija. Tako da pustimo te procese da idu i vidjet ćemo onda kolika će biti izlaznost na onim mjestima gdje je izlaznost kao 80%, a vi znate da je to mjesto gotovo pusto, ljudi ne žive tu. Zato je onakva reakcija Dodika i grupacije oko njega, ljutita, zato što oni znaju na kojim biračkim mjestima pravili rezultate, a ne dobili glasove.
NSRS je zasjedala ovih dana. Mnogo je bilo polemike kada je riječ o Prijedlogu zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje. Kako vi gledate na pomenuto zakonsko rješenje?
Podijeljena su mišljenja. To je tematika koja nije klasična politička tema i mnogo je podijeljenih mišljenja na tu temu. Ja ću ispričati jedno iskustvo čemu sam svjedočila kada se to radilo. Ja sam magistarske studije završila na univerzitetu u Bolonji u Italiji i došla sam kada je 2007. stupio na snagu takav zakon kao kod nas, o zabrani pušenja u lokalima, u ugostiteljskim objektima. I svi su naravno vodili kampanju i sa jedne i sa druge strane.
Država je vodila kampanju za taj zakon. Ugostitelji su naravno i svi drugi, koji su mislili da će biti pogođeni takvim zakonskim rešenjima, vodili su suprotnu kampanju tražeći da se to ne radi. Italija je zemlja turizma. Mislilo se da će krahirati turizam u ugostiteljstvu i da će to izazvati katastrofu na ekonomske posljedice po italijansku ekonomiju. Ja sam došla početkom 2007. a otišla sam na kraju te iste godine. Sve analize su pokazale da to uopšte nije uticalo na ekonomske parametre.
