NE MOGU OTKLONITI OD SEBE VJEČITU OPSESIJU BOSNOM: Većina u Evropskom parlamentu govorila o abortusu, HDZ o izbornom zakonu u BiH

Evropski parlament je 17. decembra 2025. usvojio rezoluciju kojom daje političku podršku evropskoj građanskoj inicijativi “Moj glas, moj izbor” (My Voice, My Choice).

Dokument poziva Evropsku komisiju da razmotri uspostavu dobrovoljnog (opt-in) finansijskog mehanizma, putem kojeg bi zainteresirane države članice, uz EU podršku, mogle pomoći ženama bez pristupa sigurnom i legalnom prekidu trudnoće da tu uslugu dobiju u drugoj državi članici. Svrha mehanizma bila bi ispunjavanje postojećih pravnih praznina na prekograničnom nivou, poštujući zakone zemlje u kojoj se medicinski zahvat obavlja, piše !Odgovor.ba.

Rezolucija je usvojena s 358 glasova za, 202 protiv i 79 suzdržanih. Time Parlament pokušava da pitanje pristupa prekidu trudnoće preoblikuje iz teme kulturnog rata u pitanje zaštite javnog zdravlja, jednakosti i slobode kretanja unutar EU – bez direktnog narušavanja nadležnosti nacionalnih zakonodavstava.

Hrvatski HDZ-ovi eurozastupnici su većinski glasali protiv, a dio delegacije ostao suzdržan. Njihov stav se formalno može upakovati u retoriku “nadležnosti”, ali politički učinak je precizniji: odbijanje čak i dobrovoljnog mehanizma govori da se evropska solidarnost, čim dotakne reproduktivno zdravlje, smatra previše “dalekom”.  

Šta se zapravo traži: “EU fond za pomoć”, ne “evropski zakon o abortusu”
Ključno je razumjeti šta rezolucija nije. Ona ne uvodi “evropski zakon o abortusu”, ne harmonizira nacionalne zakone i ne preuzima zdravstvenu politiku država članica. Ona traži od Komisije da, u okviru mogućeg evropskog djelovanja, osmisli mehanizam solidarnosti za one koji žele učestvovati – i da do početka marta 2026. obrazloži hoće li i kako dalje postupati (zakonodavno ili nezakonodavno).

U praksi, ovo bi pogodilo žene iz zemalja gdje je prekid trudnoće gotovo zabranjen ili ozbiljno otežan, poput Malte i Poljske, ali i na zemlje gdje je zahvat teško dostupan, uključujući Italiju i Hrvatsku gdje je prekid trudnoće na zahtjev legalan do 10. sedmice, ali dostupnost u praksi nagriza cijena, stigma i široko korišten prigovor savjesti kod ljekara. EU ovdje ne “popravlja” hrvatski zakon; pokušava amortizirati posljedice nejednake dostupnosti koja, u krajnjoj liniji, dijeli žene na one koje mogu platiti i organizirati put – i one koje to ne mogu. 

Hrvatski odgovor: Ideologija nad potrebom
Glasanje hrvatskih zastupnika ogoljava rascjep: dok su dio lijevog centra i Zeleni podržali rezoluciju, HDZ-ovo jezgro je bilo protiv ili suzdržano (što se vidi i u javno dostupnim evidencijama glasanja).

Taj izbor šalje poruku koju je teže uljepšati nego objasniti: abortus se ne tretira kao zdravstvena usluga koju treba učiniti dostupnom, nego kao oznaka pripadnosti u vrijednosnom ratu. A kad odbijete čak i dobrovoljan mehanizam, vi ne branite “suverenitet” – branite političku udobnost. Granica solidarnosti ovdje se povlači upravo na ženskoj autonomiji.

Željana Zovko: Evropska tribina, bosansko-hercegovački dnevni red
Ovaj kontrast između konkretnog i apstraktnog najbolje otkriva politička rutina Željane Zovko. Dan nakon glasanja o inicijativi “My Voice, My Choice”, 18. decembra 2025., zastupnica Zovko je govorila na plenarnoj sjednici u raspravi o 30 godina Dejtonskog sporazuma, insistirajući na izmjenama izbornog zakona u BiH i problematizirajući pitanje političkog predstavljanja.

Dok se u Strasbourgu rapravlja o mehanizmu koji bi mogao spasiti živote i zaštititi dostojanstvo žena suočenih s prisilom, siromaštvom ili opasnim ilegalnim zahvatima, dio hrvatske delegacije najglasnije djeluje kroz optiku regionalnih, sektaških zahtjeva. Ti zahtjevi, koji su desetljećima zaštitni znak HDZ-ove vanjske politike prema BiH i često se poklapaju s linijama HDZ-a BiH, postavljaju pitanje prioriteta: zaštićuje li se ovdje neka apstraktna kolektivna pozicija, dok se konkretne, životne potrebe pojedinaca guraju u drugi plan?

Zašto je ovo veće od jedne rezolucije?
Evropski parlament je ovom rezolucijom pokušao da zaobiđe klasičnu blokadu: ako se ne može odmah harmonizirati zakon, može se graditi infrastruktura pristupa – finansijski i institucionalno.  

Odgovor HDZ-a pokazuje koliko je dubok jaz između te logike i identitetske politike desnice. Zato je i hrvatsko glasanje relevantno šire od same teme abortusa. Ono pokazuje gdje se povlači crta solidarnosti kada postane stvarna, skupa i politički neugodna.

Zato će mart 2026. biti važan test: ne samo zbog toga hoće li Komisija nešto predložiti, nego i ko će se u EU javnosti usuditi reći da “sloboda kretanja” vrijedi i kad žena putuje po medicinsku skrb – a ne samo kad kao turista ide more ili na zagrebački Advent.