NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA LAGANJA: Čović i Konaković najavljivali otvaranje pregovora s EU do kraja 2024, umjesto toga smo dobili svaljivanje krivice s jednih na druge…
Prije nekoliko dana ili da budemo još precizniji, 15. decembra navršilo se tri godine otkako je Bosna i Hercegovina dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Godinu i po nakon toga, 12. marta 2024. Evropska komisija predložila je početak pregovora, a devet dana kasnije, 21. marta Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom.
I umjesto da se prihvate posla i ispune još nekoliko minimalnih uslova, a to je usvajanje dva-tri proevropska zakona bh. političari su odlučili da od gotovog naprave veresiju i da priču o pristupanju naše zemlje u EU pretvore u seriju lažnih obećanja. Tako je šef Naroda i pravde i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković početak pregovora i otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja najavio za kraj 2024. godine od čega naravno nije bilo ništa. Konakoviću se pridružio i njegov zamjenik Josip Brkić iz HDZ-a koji je najavio početak pregovora za mart ove godine. Ni od toga nije bilo ništa. Šta više, BiH do danas nije imenovala ni glavnog pregovarača s EU, što je jedan od ključnih zahtjeva Evropske komisije.
Međutim, obećanja nije nedostajalo, pa je tako u augustu prošle godine i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rekao kako vjeruje da BiH do kraja godine (2024.) može otvoriti pregovore s Evropskoj unijom. Optimizma u javnim nastupima nije nedostajalo ni predsjedavajućoj Vijeća ministara BiH Borjani Krišto iz HDZ-a čiji je zadatak bio da zajedno s kolegama izglasa nacrte dva proevropska zakona – o VSTV-u i Sudu BiH, te dogovori glavnog pregovarača kako bi se barem taj dio posla uradio prije sjednice Evropskog vijeća zakazane za 18. i 19. decembar, ali ni to nisu uspjeli, prebacujući krivicu s jednih na druge. Ako pitate HDZ ko je kriv, oni će vam odgovoriti da su to ministri SNSD-a i Trojke, a ako pitate Trojku oni će krivicu svaliti na nereformisanog Milorada Dodika i njegove ministre Srđana Amidžića i Stašu Košarca. Ako isto pitanje postavite Dodiku i njegovim ministrima oni će krivicu svaliti na Trojku, jer prema njihovom mišljenju glavni pregovarač s EU mora biti Srbin i to onaj kojeg predloži SNSD.
Na kraju dođemo do paradoksalne situacije da su oni koji su obećavali evropski put sada na poziciji poput one Konakovićeve koji je prije dva dana rekao da je dobro što su evropski zakoni skinuti s dnevnog reda posljednje sjednice Vijeća ministara BiH “jer je neprihvatljivo razgovarati o glavnom pregovaraču prije nego se proevropski zakoni usvoje”.
Šta je starije – koka ili jaje? Šta je bitnije, proevropski zakoni ili glavni pregovarač? Građanima Bosne i Hercegovine su odgovori na ova pitanja nebitni, a bh. političarima je sasvim u redu da nešto obećaju na početku mandata i da onda žive na tim obećanjima do sljedećih izbora, a kada se nešto ne ispuni uvijek je živa opcija da se krivica svali na nekog drugog, po mogućnosti onog prvog do sebe.
