ZAGREB KREIRA POLITIKU OHR-a: Visoki predstavnik postao redovni gost hrvatskih zvaničnika, interesi Bosne i Hercegovine mu u drugom planu
Ne računajući zvaničnike Bosne i Hercegovine visoki predstavnik Christian Schmidt se od imenovanja na funkciju najviše puta sastao sa zvaničnicima Republike Hrvatske. Posljednji sastanak imao je sa ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom, što je već peti sastanak samo ove godine sa zvaničnicima susjedne zemlje, pišđe Senja Mahinić za Istraga.ba.
Početkom marta ove godine hrvatski premijer Andrej Plenković u zvaničnu posjetu primio je Christiana Schmidta u momentu kada je najbliži politički saradnik Zagreba, Milorad Dodik, inicirao najveću političku krizu u Bosni i Hercegovini u posljednjih 20 godina.
“Međunarodna zajednica, posebno potpisnice mirovnog sporazuma, imaju mnogo iskustva u osiguranju stabilnosti i teritorijalnog integriteta BiH”, kazao je Schmidt tom prilikom.
Mjesec dana kasnije, 12 aprila, visoki predstavnik sastao se Grlićem Radmanom na Diplomatskom forumu u Antaliji.
Manje od dvije sedmice nakon toga, u Zagrebu se sastao sa Plenkovićem i Grlićem Radmanom. Plenković je tom prilikom osudio poteze koji “ugrožavaju Dejtonski okvir i funkcionalnost BiH”. Bez obzira na to, one koji su zaista ugrozili Dejtonski mirovni sporazum, predstavnici HDZ-a Bosne i Hercegovine, sačuvali su kadrove SNSD-a u Vijeću ministara.
Tokom međunarodne konferencije Dubrovnik Forum Schmidt održane u julu 2025. godine Schmidt se još jednom sastao sa Plenkovićem.
U prethodnim godinama visoki predstavnik održao je više od deset sastanka sa zvaničnicima Hrvatske ostavljajući dojam da Zagreb u najvećoj mjeri oblikuje njegove stavove i razumijevanje političke situacije u Bosni i Hercegovini.
Iako visoki predstavnik polugodišnje izvještaje formalno podnosi Vijeću sigurnosti, ponekad se čini da suštinski odgovara institucijama Hrvatske, a ne Ujedinjenih nacija.
Stalnim sastancima, bez prijeko potrebne političke distance, normalizuje destruktivnu politiku koju Republika Hrvatska, sad već godinama, vodi prema BiH. Još gore, poziciju i djelovanje Zagreba u tom kontekstu izjednačava sa vlastitom ulogom, zaštitnika njenih institucija i medijatora u unutrašnjim odnosima bh. političkih faktora.
Koliko god mu se činilo da je on samo medijator u unutrašnjo-političkim odnosima u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik, čije odluke imaju nadomjeste najviša zakonodavna i izvršna tijela Bosne i Hercegovine u punom kapacitetu, izvan zemlje nesumnjivo predstavlja državu i dužan je štititi njene interese, pa čak i na simboličnom niovu. Ali, ne samo to.
Izostanak bilo kakve kritike, čak i u onim momentima kada je Hrvatska dala indirektnu podršku djelovanju Dodika, preko kadrova sestrinske stranke u Bosni i Hercegovini, svojim pristupom godinama stvara percepciju u kojoj i Hrvatska nastupa samo u ulozi medijatora prema BiH, a ne političkog subjekta koje ima direktne političke interese u njoj. koja stalnim pritiskom na Sarajevo, nastoji ugroziti same temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Stoga, visoki predstavnik bi u ophođenju sa susjednim zemljama morao djelovati kao zaštitnik njenih interesa, čak i zvaničnik, jer Schmidt u kapacitetu u kojem djeluje, predstavlja instituciju Bosne i Hercegovine, a ne Hrvatske ili neke druge zemlje.
On jeste medijator u unutrašnjoj političkim odnosima, ali izvan BiH je više od toga, poziciju koju Schmidt ne razumije ili je svjesno odbacuje.
Schmidt nema samo ulogu da zaštiti bh. institucija od onih koji ih iznutra ruše, već i od onih faktora, koji ne djeluju unutar njenih granica.
Jasno je da on ne može djelovati tako da nameće svoju volju institucijama Republike Hrvatske (ili Srbije), ali to i dalje ne mijenja na činjenici da može svojim pristupom, javnim djelovanje, porukama koje šalje, atmosferom koju gradi, percepcijom koju kreira, i na kraju odlukama koje oblikuje, utjecati na njih u smislu odvraćanja.
