ČOVIĆ HRABRO PROTIV AMERIKANACA: Njegov interes je napraviti novu javnu kompaniju, koju će kontrolirati HDZ BiH, i u toj mu nakani smeta BH Gas
Čović na sastanku s osobljem Američke ambasade i predstavnicima investitora. (Foto: US Embassy in Sarajevo / X)
Milorad Dodik je išao dokle je mogao. Najavljivao otcjepljenje entiteta RS i prateće referendume. Onda pravio referendume o manje važnim pitanjima, poput proslava nelegalnog Dana RS-a. Trpio je sankcije – zajedno s porodicom i saradnicima; političke pritiske, djelomičnu zapadnu izolaciju. Sve je te bitke preživio, ali ne može reći da je dobio rat. Prije će biti da je pristao na primirje, piše !Odgovor.ba.
Pred državnim pravosuđem, protiv kojeg se otvoreno borio petnaest godina, ipak je osuđen. Priznao je presudu i smijenjen je sa pozicije predsjednika entiteta.
Zahvaljujući mlakosti sarajevskih političara i zvaničnika, nije hapšen. Zahvaljujući dogovoru s Amerikancima, ali i istoj onoj mlakosti, ostala mu je kontrola nad velikom političkom strankom.
Čović nudi rješenja za probleme koje napravi
Njegov najodaniji politički drug, lider HDZ-a BiH Dragan Čović, također pokušava ići do kraja. Decenijama tražeći radikalne izmjene izbornog zakona i ustavne arhitekture, dobio je – i on od Amerikanaca – relativno povoljniji mehanizam blokade federalne vlasti, 2022. godine, kada je visoki predstavnik u izbornoj noći nametnuo nova pravila izborne matematike u Federaciji.
Dok on odbija mogućnost trećeg entiteta, njegovi pobočnici i sljedbenici sve oštrije – što ponekad bude i komično – upravo sada traže treći entitet, naivno se oslanjajući na neke nove kršćanske narative iz Amerike. Kao da smo mi Iran, koji prodaje naftu Kinezima i dronove Rusima, pa će neko po Americi govoriti da smo rigidni muslimani ne bi li imao opravdanje za bombardovanje.
Amerikancima, koji su mu 2022. i 2023. dali sve što su mogli a da ne izazovu nerede i masovnu pobunu Bošnjaka, Dragan Čović se i dalje suprotstavlja.
Ne samo da zahtijeva dalje izmjene izbornog zakonodavstva, ulazeći u prostor prekrajanja Dejtona (jer je izbor članova Predsjedništva ustavno pitanje), vječiti politički gospodar Hrvata u BiH sada kontrira američkim zvaničnicima u organiziranju njihove najveće investicije u zemlji – Južne plinske interkonekcije.
Nakon svakog sastanka o ovoj temi, Čović iznosi stavove suprotne onome što Amerikanci, i njihovi sarajevski partneri, traže. Brze izmjene regulative i procedure, koje su iznimno kompleksne, od zakona, pravilnika, do međudržavnih sporazuma s Hrvatskom, koji će doći na dnevni red i Vijeća ministara i Predsjedništva… sve to Čović nastoji vratiti na tačku u kojoj bi isključio Federaciju kao cjelinu iz projekta, za koji se Federacija kao cjelina zadužuje, ulazeći u neravnopravno partnerstvo sa svjetskom velesilom.
Čović na sastanku u Ambasadi SAD. (Foto: X.com)
Šta Sarajevo predlaže ili odbija?
Njegov interes je napraviti novu javnu kompaniju, koju će kontrolirati HDZ BiH, i u toj mu nakani smeta BH Gas, u kojem tobože Hrvati nisu zastupljeni. Kao da vlasnik BH Gasa nije Federacija Bosne i Hercegovine, u kojoj se HDZ i Čović itekako pitaju i postavljaju uprave javnih preduzeća.
On kaže da projektom trebaju rukovoditi javna preduzeća iz Hrvatske, to jest Plinacro, te novo preduzeće iz Federacije. Čemu novo preduzeće kada, prevedeno na bosanski, Plinacro naprosto znači BH Gas?
Ali poput svog druga Milorada Dodika, Čović ne odustaje. I tome se treba odati priznanje. To je ipak jedna lična i politička hrabrost, i jedno kockanje s krupnim ulozima i dalekim izgledima za dobitke, uz mnogo rizika za bliže gubitke.
No, za razliku od svojih sarajevskih podanika, partnera i protivnika, Dragan Čović ipak ima neki prijedlog, neku ideju; pokušava, kao Dodik, napraviti problem za koji će potom ponuditi rješenje. U Sarajevu čekaju da Amerikanci sve smisle, pa da oni sve prihvate, unaprijed, i ne znajući šta. Prateći polijenu opoziciju – o submisivnoj Trojci i ne govoreći – sve djeluje kao da iz političkih redova stvarno i verbalno posvećenih jačanju pozicije države i demokratske većine ne dolaze nikakve ideje, prijedlozi, kontraprijedlozi, ucjene ili blefovi. Šta je, onda, tu politika?
