Čović je uočio priliku za ispunjenje želja: Ideja trećeg entiteta više se ne tretira kao predizborna priča…

Lider HDZ-a Bosne i Hercegovine koordinira priču o potrebi promjene ustrojstva naše zemlje, a njegovi ciljevi više su od puke predizborne kampanje

Predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović u godini koju smo ispratili fokusirao se na priču o federalizmu i novom ustrojstvu naše zemlje. Na domaćem terenu, ali i širom regiona, Evrope i svijeta, Čovićevi bliski saradnici glasno i jasno prezentuju priču o trećem entitetu.

Nepovoljan ambijent

– Federalizam – ne onakav kakav neko zamišlja da je to neko cijepanje, nego je to, ustvari, spašavanje BiH, gdje vi spajate i građansko i etničko po uzoru na Belgiju – ustvari je jedini model gdje vi možete pružiti sva tri naroda i građanima jedan model suživota, istovremeno poštivanje i njihove kulturne, jezične i svake druge raznolikosti i onoga što su unijeli i što su dobili kao obećanje kada je potpisan Dejtonsko-pariski mirovni sporazum, poručila je europarlamentarka koja predstavlja Hrvatsku Željana Zovko za RTVHB.

Istakla je da BiH sa visokim predstavnikom neće moći ući u EU, niti će moći pregovarati. Osvrnula se i na izjave Maxa Primorca iz američke Heritage Foundation da je za “biološki opstanak jedino rješenje tri entiteta, federalne jedinice”, kazavši da to nije mišljenje samo Primorca, već da je on artikulirao mišljenje koje već dugo cirkulira u međunarodnoj zajednici i administraciji.

U sjeni poruka koje koordinira HDZBiH, postavlja se pitanje da li je priča o trećem entitetu samo dio predizborne kampanje ili se pak radi o mnogo ozbiljnijim namjerama. Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov smatra da nije riječ samo o izborima, te da je priča o trećem entitetu počela daleko ranije.

– Prvo je bilo reči o tome da se moraju Hrvati u Hercegovini učiniti jednakopravnim, da oni isključivo biraju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. To je bilo u varijanti virtuelnog nekog entiteta. Međutim, ovo sada ide u jednom ozbiljnijem pravcu, videli smo da se zvanični Zagreb u to aktivno uključio, nedavno je bila i ona konferencija povodom 30 godina Daytona u Zagrebu i tu se najozbiljnije počelo razgovarati o ovoj temi. Ovo nije naivna priča. Ako bi se ušlo u stvaranje stvarnog trećeg entiteta, to bi onda značilo potpuno demontiranje Dejtonskog sporazuma i on više ne bi bio ovakav kakav je važio. To ne bi moglo da se uradi ukoliko se ne bi napravio neki Dayton 2, jer bi faktički time bio suspendovan Dayton 1, onaj koji je donet pre 30 godina. Tako da su ovo veoma ozbiljne stvari, upozorava Popov.

Ističe da 2026. jeste izborna godina, te da se mnoge stvari mogu tumačiti kao neki predizborni marketing.

– Međutim, činjenica je da je tokom 30 godina nakon Daytona bilo puno skupova na kojima je bilo reči o tome šta dalje sa BiH. Nije se nigde izašlo sa jednom suvislom idejom. Ali, mislim da će, dok se ne završi rat u Ukrajini, međunarodne snage, politički Zapad, težiti da ovo stanje drže u stanju stabilnosti. Ne verujem da će preduzimati neke ozbiljnije zahvate u smislu promene konstitucije BiH. Pokrenuto je to pitanje, videli smo i na Savetu bezbednosti UN-a kada je razmatran izveštaj o BiH da je čak bila ideja da ode visoki predstavnik, što opet anulira Dejtonski sporazum u originalu, jer je visoki predstavnik glavni autoritet za tumačenje Dejtonskog sporazuma na terenu, a prema Aneksu X. U svakoj varijanti – bilo da se provede ideja Čovića i Zagreba da se stvori treći entitet, bilo da se protera ili ukine institucija visokog predstavnika – morao bi se napraviti neki Dayton 2, objašnjava naš sagovornik.

Uz sve one nestabilnosti koje postoje u BiH, ovo dodatno vodi rastakanju države i mislim da traži ozbiljnu pažnju međunarodne zajednice, upozorava Popov

Upozorava da je situacija na međunarodnom nivou nestabilna: svjedočimo previranjima u Evropi, a imamo i nepredvidivog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Sva pažnja je usmjerena na rješavanje konflikta u Ukrajini.

– Ovo nije pogodan ambijent za rešavanje još jednog problema koji je tu na Balkanu, u samoj Evropi. Mislim da će se za sada težiti ka tome da se koliko-toliko održi stabilnost BiH. Ne verujem da će sa bilo koje strane biti odobreno da se stvara, za sada, taj treći entitet. A predizborne bitke će se sigurno voditi i bit će tu još raznih i drugih ideja, tako da ćemo videti u kojem pravcu će to ići. Sigurno je da se ozbiljnije promene neće dešavati dok se ne okonča rat u Ukrajini, zaključuje Popov.

Dr. Soeren Keil sa University of Passau mišljenja je da su Čović i njegova stranka počeli izbornu kampanju.

– Ovo je za njih dugogodišnje pitanje. Za sada su SNSD i Dodik glavni problem, ali HDZ je također uzrokovao svakakve probleme, gdje je mogao. A sa Christianom Schmidtom imaju i visokog predstavnika koji na neki način saosjeća sa njihovim ciljem. Očekujem da ćemo u narednim sedmicama i mjesecima, kako počinje izborna sezona, svjedočiti radikalnijem jeziku iz svih stranaka, kaže dr. Keil.

Profesor John Hulsey sa James Madison University naglašava da HDZBiH već dugo preferira treći entitet, tako da taj zahtjev ne predstavlja novinu.

– Čović i drugi političari sada više govore o tome, jer se ustavna pitanja otvorenije raspravljaju zbog godišnjice Daytona i pritiska da se krene naprijed u procesu pristupanja EU. Godišnjica Daytona pokreće ustavna pitanja na dva načina. Prvi ima veze s osjećajem da su se Hrvati loše snašli u načinu na koji je Dejtonski sporazum uključio Vašingtonski sporazum iz prethodne godine. Dakle, nedavna povećana pažnja posvećena Daytonu naglašava ono što mnogi Hrvati u Bosni vide kao nepravedan ishod mirovnog procesa. Sa druge strane, godišnjica je potaknula niz prijedloga o tome kako popraviti Dayton, od kojih većina, na neki način, zagovara veću centralizaciju, ističe profesor Hulsey.

Ipak, smatra da hrvatski lideri i birači nisu uvjereni da takva centralizacija služi njihovim interesima.

Jedina prilika

– Pokušaj revitalizacije evropskog pristupnog puta za BiH ima sličan učinak. Ispunjavanje zahtjeva pregovaračkog procesa s EU zahtijeva barem koordinirane napore na državnom nivou, a možda i promjene Dejtonskog sporazuma kako bi koordinirano donošenje odluka bilo efikasnije. Dakle, HDZBiH se suočava sa tim zahtjevima kroz vlastite zahtjeve za ispravljanje statusa Hrvata unutar političkog sistema. Nadalje, jedini proces dovoljno važan da donese ustavne promjene u Bosni je proces pristupanja EU, tako da su pregovori o pristupanju Uniji vjerovatno jedina prilika za Čovića i HDZBiH da postignu svoje ciljeve. U suštini, Čović postavlja uslove za svoju saradnju u unapređenju procesa pristupanja EU, zaključuje profesor Hulsey.