KAMELEON IZ LAKTAŠA: Kako je socijaldemokrata koji je mrzio Karadžića postao veći nacionalista od njega?

Skidanje sa liste sankcija OFAC-a, prema tvrdnjama brojnih političkih analitičara i stručnjaka za međunarodne odnose, nije lagan posao i mnogi su pod sankcijama već decenijama.

– Često sam ponavljao da se na listu američkih sankcija dolazi relativno lako, ali se sa te liste silazi vrlo teško – govorio je stručnjak za međunarodne odnose iz Beograda, Srećko Đukić.

Kako bilo, lider SNSD-a, članovi njegove porodice i povezane firme prije nekoliko mjeseci skinuti su s američke „crne liste“, ali je u javnosti ostavljeno otvoreno pitanje koliku je cijenu platio Dodik kako bi bio skinut sa crne liste SAD-a?

– Sankcije jesu ukinute, ali je Milorad Dodik doživio debakl od koga će se teško oporaviti, posebno kad iz Washingtona ispostave fakturu koju bi trebalo da platimo. A teško će to plaćanje ići – tvrdili su politički analitičari i stručnjaci za međunarodne odnose.

Za one mlađe, Milorad Dodik se na političkoj sceni kao bitnija politička figura i kao „spasilac“ u postratnom vremenu pojavio 1998. godine, kada mu je tadašnja predsjednica Republike Srpske, Biljana Plavšić, povjerila mandat za sastav nove Vlade Republike Srpske, iako je u Narodnoj skupštini Republike Srpske njegov SNSD imao samo dva poslanička mandata. Dodik je u to vrijeme, inače, predstavljao nadu u bolje sutra svih građana u BiH koji su bili siti nacionalističkih politika i podjela koje su u to vrijeme vodile SDS, SDA i HDZ.

Dodik i SNSD u to vrijeme su bili, kako je govorila tadašnja državna sekretarka SAD-a Madeleine Albright, „dašak svježeg vjetra na Balkanu“.

Dolazak na vlast uz podršku međunarodne zajednice
Na vlast u Republici Srpskoj Milorad Dodik, inače, zvanično je došao 18. januara 1998. godine i to glasovima Hrvata i Bošnjaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske, odnosno bez prisustva poslanika Srpske demokratske stranke i tadašnjih srpskih radikala. Dobio je 42 od 83 ruke narodnih poslanika, a to glasanje nije bilo odraz izborne volje građana Republike Srpske, na koju se lider SNSD-a danas često poziva. Uz tapšanje visokog predstavnika, okružen predstavnicima međunarodne zajednice i NATO trupama na ulicama Banje Luke, Bijeljine i Pala, Dodik je došao na vlast kao alternativa „kompromitovanim“ ratnim političarima iz SDS-a.

– Činio je Dodik tada mnoge ustupke zemljama sa Zapada, tvrdio da Republika Srpska nije država, da je moguće prestrojiti Daytonski sporazum. Ipak, kako se stanje u državi mijenjalo, tako je i Dodik mijenjao stavove. Preko noći se iz socijaldemokrate pretvorio u nacionalistu. Taj preobražaj je išao toliko daleko da je tvrdio i da je „bio naivan i da ga je Zapad prevario“ – podsjećaju sagovornici.

Inače, Dodikov put od socijaldemokrate do nacionaliste bio je, prema brojnim ocjenama, popločan ličnim interesima i željom za vlašću, koja je lideru SNSD-a i donedavnom predsjedniku Republike Srpske dala toliko željenu moć.

– Prije 25 godina Amerikance je dočekivao s cvijećem u rukama i tako se zahvaljivao na donacijama koje su Republiku Srpsku vraćale u normalan život. Amerikanci su ga zbog odanosti štitili od napada tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, dok je Dodik obećavao Amerikancima masovan povratak Hrvata i Bošnjaka u Republiku Srpsku, priznavao javno da je bio genocid u Srebrenici, a Karadžića je optuživao za pljačku 36 miliona maraka i podržavao njegovo hapšenje i isporučivanje Haagu – podsjećaju izvori.

Promjena kursa i odnos prema borcima
Kako bilo, Dodik i SNSD su 2001. izgubili vlast u Republici Srpskoj, ali već nakon povratka u „sedlo“ 2006. godine, Dodik je otvoreno promijenio politiku, a tada se, takođe, nije libio ni da otvoreno prijeti bivšim borcima VRS-a, koji su najavljivali proteste zbog lošeg stanja u kom se nalaze.

– Ako borci izađu na proteste, ukoliko izađu i blokiraju bilo šta, onda neće dobiti ništa! Promijenit ćemo i ukinuti boračku naknadu i nećemo razgovarati s boračkom organizacijom, jer mislimo da su njihovi zahtjevi neprimjereni i da su udar na Republiku Srpsku – izjavljivao je tada Dodik.

Istovremeno, lider SNSD-a je u medijima iz danas mu „omraženog Sarajeva“, kao i Federacije BiH, slao poruke koje su tamošnji „vladari“ željeli da čuju, a to je slabljenje nadležnosti koje je Republika Srpska dobila u Daytonu, poput vitalnog nacionalnog interesa.

– Mi iz SNSD-a ćemo napraviti vrlo brzo jedan prijedlog ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini isključivo na bazi preporuka Venice Commission. Mi nismo ti koji misle da treba da postoji tročlano Predsjedništvo i da nema mjesta da se, recimo, ukine to tročlano predsjedništvo i da se bira u parlamentu jedan predsjednik s nekim dogovorenim mandatom. Prihvatamo i činjenicu da se na nivou BiH, odnosno Doma naroda BiH, brani vitalni nacionalni interes, a ne da pravimo karikaturu i svađu oko toga na svim nivoima vlasti – isticao je Dodik.

Reforma odbrane i priznanje genocida
Lider SNSD-a u svojim nekadašnjim javnim nastupima, takođe, nije krio ponos što je svojevremeno bio predvodnik reforme odbrane BiH, koja je za njega u to vrijeme bila nedjeljiva.

– Ja sam bio lider vezano za reformu odbrane i ponosan sam što danas imamo takvu vojsku u kojoj nema regrutacije i služenja vojnog roka. Ja odgovaram za Republiku Srpsku, ali ne želim da izbjegnem odgovornost ni za Bosnu i Hercegovinu – govorio je nekada Dodik.

Međutim, nakon što je posljednjih par godina ušao u sukob sa zapadnim dijelom međunarodne zajednice, Dodik je prijetio svima koji ne napuste posao u Sarajevu i institucijama BiH. Na kraju je Dodik „kapitulirao“ i pred Sudom BiH, a kasnije i Washingtonom, prihvatajući da se povuče s funkcije predsjednika Republike Srpske.

Isto tako, gostujući u emisiji Senada Hadžifejzovića na Face TV, Milorad Dodik javno je priznavao genocid u Srebrenici: – Znam savršeno dobro šta je bilo u Srebrenici, bio je genocid i to je presudio sud u Haagu i to je nesporna činjenica – govorio je onomad Dodik.

Saradnja sa OHR-om i odnos prema sankcijama drugima
Lider SNSD-a svoju sklonost ka bahatosti nije mogao da sakrije ni u vrijeme najveće moći OHR-a, odnosno kada je na čelu Kancelarije visokog predstavnika bio Carlos Westendorp.

– Ja sam u koaliciji s visokim predstavnikom Carlosom Westendorpom i kad mi je trebala većina u kojoj je trebalo da glasa i SDA, onda su oni to završavali – govorio je nekada Dodik.

Koliko se promijenio nekadašnji „dašak svježeg vjetra na Balkanu“ pokazuje i Dodikova izjava iz 2005. godine, nakon što je Washington uveo sankcije SDS-u: – Ako vam Amerika pošalje poruku i kaže da je neprihvatljiv određeni broj političara, to nije samo znak da neko ne može da uđe u Ameriku. Amerika je dominantna zemlja u političkim i ekonomskim odnosima u svijetu i u tom pogledu apsolutno je jasno šta to sve znači i kod IMF-a i kod World Bank.

Međutim, kada je SNSD bio u istoj poziciji kao nekada SDS, za Dodika je bila važna podrška građana, a ne želje Amerikanaca. O oportunizmu lidera SNSD-a dovoljno govori i izbor njegovih najbližih saradnika, često onih koji su ga donedavno javno kritikovali.

Jedan od najslikovitijih primjera je Željko Avramović, koji je ranije govorio: – Zamislite Dodika koji 16 godina vlada i koji doživljava kada nešto hoćemo da promijenimo, kao nestaje Republika Srpska?! Ne, prijatelju, ti je nisi ni stvarao da bi s tobom nestala. Ti si najmanje zaslužan za stvaranje Republike Srpske.

Izvor: Srpskinfo