Strukturne slabosti, višedecenijska politička neodgovornost i pogrešan odnos prema prirodnim resursima pretvorili su proteklu godinu u ozbiljnu egzistencijalnu krizu za Bosnu i Hercegovinu. Kolaps elektroenergetskog sektora, sporne koncesije, arbitražni sporovi, te rast nezaposlenosti, ogolili su model upravljanja u kojem javna dobra postaju privatni profit, a trošak snose građani.
Energetski slom kao posljedica političkih odluka
Slom termoelektrana Ugljevik i Gacko nije bio iznenađenje, već predvidiv epilog višedecenijske nebrige, izostanka investicija i političkih kalkulacija. Umjesto stabilnosti elektroenergetskog sistema, političke elite u RS-u godinama su prioritet davale blokadama institucija države Bosne i Hercegovine, upozorava njemački Deutsche Welle.
Operativni zastoji razotkrili su dotrajalost opreme i duboku zavisnost od uvoza električne energije, što RS godišnje košta milione maraka. Nekada jedan od najvećih izvoznika struje u regionu, ovaj entitet danas se suočava s nesigurnom isporukom i rastućim troškovima.
Balast arbitražnih presuda i spor sa Slovenijom dodatno su opteretili sektor. Trećina proizvedene električne energije sada se preusmjerava nekadašnjem partneru iz bivše republike s kojim je, prije rata, zajedničkim sredstvima građen RiTE Ugljevik.
RiTE Ugljevik postao je simbol privatizacije javnog interesa. Koncesija nad ključnim ležištima uglja godinama je bila u rukama kompanije Komsar, povezane s ruskim oligarhom Rašidom Serdarovim, uz obećanja stotina miliona eura ulaganja. Rezultat je, međutim, termoelektrana bez dovoljno uglja i duboke rupe u bilansima.
Petar Đokić, entitetski ministar energetike i rudarstva, izjavio je:
“Do sada smo preuzeli 74 posto Komsara. Gas-Res je sada vlasnik tog dijela i ovlašten da donosi odluke. Odluka će biti prenos koncesionog prava sa Komsara na Ugljevik, čime će se omogućiti korištenje eksploatacionog polja Ugljevik-Istok 2.”
Litij, koncesije i kolonijalni obrazac
Dok termoenergetski model puca po šavovima, vlasti u RS-u fokus prebacuju na litij. Švicarska kompanija ArCore traži koncesiju na Majevici, obećavajući sirovine za evropsku industriju baterija, ali istovremeno izazivajući proteste u Tuzli i Semberiji zbog straha od zagađenja i trajne devastacije prostora.
Aktivisti upozoravaju da se ne radi o izoliranim projektima, već o širem obrascu pretvaranja Bosne i Hercegovine u rudarsku koloniju. Ekosistem Jadar–Majevica izložen je prijetnjama čije posljedice ne poznaju entitetske ni državne granice.
“Ujedinili smo se protiv ekocida. Priroda ne poznaje granice, a ni mi. Naše institucije nas izdaju, a Bosna i Hercegovina i Srbija postaju rudarske kolonije Evrope”, izjavila je ranije za DW Hajrija Čobo, aktivistkinja iz Kaknja.
Južna interkonekcija i ekonomski pad
U Federaciji Bosne i Hercegovine godinama je blokirana ključna investicija – Južna gasna interkonekcija. Politički sporovi oko sjedišta kompanije za upravljanje projektom kočili su realizaciju, sve dok se u proces nisu uključile Sjedinjene Američke Države.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković ponudu američke strane ocijenio je povoljnom:
“Možemo dobiti važnu ulogu u transportu gasa sa Krka prema drugim zemljama. Ovo je dobra ideja američke administracije i vjerujem da sada ulazimo u fazu realizacije.”
Istovremeno, Federacija se suočava s rastom nezaposlenosti i odlaskom radne snage. Podaci Porezne uprave Federacije BiH pokazuju pad zaposlenosti za više od 10.000 radnih mjesta u 2025. godini.
“Evidentan je dugogodišnji negativan trend. U posljednje četiri godine radnici odlaze, ali je zaposlenost rasla. U 2025. godini bilježimo i odlazak radnika i pad zaposlenosti”, upozorava ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Arbitraže, Viadukt i cijena neznanja
Godinu su obilježili i skupi arbitražni sporovi. Najdrastičniji je slučaj slovenačke kompanije Viadukt, u kojem je zbog pravnih propusta institucija Bosne i Hercegovine isplaćeno više od 100 miliona maraka.
Bivši pravobranilac Bosne i Hercegovine Mlađen Mandić izjavio je:
“Kada sam vidio tužbu, bilo mi je jasno da su napravljene greške koje ne bi napravio ni student druge godine prava.”
Zaključak: raskršće ili ponor
Bez radikalnog zaokreta u javnim politikama, Bosnu i Hercegovinu očekuje dublja energetska, ekonomska i socijalna kriza. Termoelektrane u RS-u su pred izborom: ozbiljno restrukturiranje ili nekontrolisano gašenje s ogromnim troškovima.
Litijumske koncesije moraju biti odbačene ili temeljito redefinirane, s prioritetom na zdravlje ljudi i zaštitu okoliša. U suprotnom, zemlja ostaje zarobljena u modelu u kojem se resursi prodaju u bescjenje, a građanima ostaju dugovi, zagađenje i nesigurnost.
