‘SARAJEVO NAS JE ZABORAVILO’: Bošnjaci u Srbiji prepušteni sami sebi dok se bh. političari kriju iza fraza

Odnos Sarajeva prema Sandžaku godinama se svodi na deklarativnu podršku, jednolične fraze o nacionalnom jedinstvu i zajedničkoj historiji, dok Bošnjaci u Srbiji, uprkos osjećaju pripadnosti Bosni i Hercegovini kao svojoj matičnoj držati, ostaju bez jasne i sistemske podrške s najvišeg nivoa vlasti.
 
To pokazuje i činjenica da se mandat aktuelnog člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda Denisa Bećirovića bliži kraju bez ijedne zvanične posjete Novom Pazaru i bošnjačkoj zajednici u Sandžaku.

Bošnjaci su danas jedini narod na Balkanu kojem se osporava pravo na političku koordinaciju i zvanična bošnjačka politika u BiH na to pristaje.

Godinama se izbjegava otvoreno miješanje u politička pitanja Sandžaka, pravdajući se time da se vodi računa o regionalnim odnosima i suverenitetu Srbije i Crne Gore, dok vlasti u Srbiji Sandžak guraju na razvojnu i društvenu marginu.

Isto se ne može reći za Hrvatsku i Srbiju i njihov odnos prema sunarodnjacima u BiH.

Ove dvije zemlje ulažu u infrastrukturu i institucionalnu podršku tamo gdje žive Srbi ili Hrvati u BiH.

Najveći uspjeh zvanične bh. politike prema Sandžaku bio je Generalni konzulat BiH u Novom Pazaru, koji je u augustu 2022. otvorila bivša ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković.

Saradnja protokolarna i simbolična

Fuad Baćićanin, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji, kaže da saradnja između BNV-a i institucija Bosne i Hercegovine postoji, ali ona je trenutno više protokolarna i simbolična nego što je institucionalno utemeljena i operativna.
 
„Bošnjaci Sandžaka su autohton narod na ovim prostorima i dio su jedinstvenog nacionalnog korpusa sa svim Bošnjacima koji žive u Bosni i Hercegovini i čitavom regionu“, kaže on u razgovoru za portal !Odgovor.

Ističe da Bošnjaci Sandžaka Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju matičnu državu, svjesni činjenice da, usljed kompleksnog državnog uređenja, Bosna i Hercegovina nije u prilici da se deklariše na taj način i da se u bilateralnim odnosima sa državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije zauzme za Bošnjake koji u njima žive.
 
Baćićanin kaže da BNV ima redovne kontakte sa institucijama Bosne i Hercegovine, određenim ministarstvima, naučnim i kulturnim institucijama, nacionalnim i nevladinim organizacijama, ali da nedostaje strateški okvir.
 
„Naša težnja je da se ta saradnja podigne na nivo konkretnih programa koji podrazumijevaju projekte u oblasti opstanka Bošnjaka u Sandžaku i njegovog održivog razvoja, naročito kada je obrazovanje, kultura i očuvanja identiteta u pitanju, slično modelima koje primjenjuju druge države u regionu prema svojim sunarodnicima“, kaže Baćićanin.
 
Bez poziva iz Predsjedništva BiH

Otkako je preuzeo dužnost predsjednika BNV-a, ostvaren je niz kontakata s bh. institucijama, ali naglašava da zvanični, protokolarni poziv od strane Predsjedništva BiH kao kolektivnog šefa države nije bio upućen u formi koja bi rezultirala zvaničnom posjetom na najvišem nivou.
 
„Iako su se dešavali susreti na marginama različitih foruma, akademija, konferencija i sličnih svečanosti smatramo da bi direktan dijalog u Sarajevu, u zgradi Predsjedništva, bio snažna poruka jedinstva i brige države Bosne i Hercegovine za Bošnjake Sandžaka“, govori Baćićanin.
 
Zvanična bošnjačka politika u BiH izbjegava poteze koji bi se mogli tumačiti kao miješanje u unutrašnje poslove Srbije. To često izaziva nezadovoljstvo sandžačkih Bošnjaka, koji očekuju snažniju i jasniju političku podršku iz Sarajeva.
 
„Neosporna je činjenica da u narodu postoji određeni osjećaj zapostavljenosti, Bošnjaci očekuju veće prisustvo BiH u Sandžaku. Kao Vijeće smo u oblasti obrazovanja učinili maksimum da to bude prepoznato“, govori on.
 
Intenzivna saradnju sa univerzitetima postoji, kao i sa Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu, sa pripadnicima akademske zajednice.
 
„To je rezultiralo da kao narod razvijemo jedinstvene programe i projekte vezane za bosanski jezik i bošnjačku književnost i da na taj način objedinjujemo bošnjački nacionalni korpus u cijelom regionu“, kaže Baćićanin.

 
Iako postoji saradnja i s drugim institucijama i nižim nivoima vlasti u BiH, potrebna je, kako kaže, saradnja i podrška sa najvišeg nivoa, koja je stalna, trajna i održiva.
 
„Moram ipak naglasiti da su Bošnjačko nacionalno vijeće u ranijem periodu posjetili članovi predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović, kao i predsjedavajući Vijeća ministara, ministri inostranih poslova, pojedini predstavnici federalnog, kantonalnog i lokalnog nivoa vlasti“, govori on.
 
U Sandžak dolazili Izetbegović i Džaferović

Kada posmatramo nivo podrške, kako političke tako i finansijske, koju Republika Srbija i Republika Hrvatska pružaju svojim sunarodnicima u Bosni i Hercegovini kroz investicije u infrastrukturu, obrazovanje, kulturu, zdravstvo, razlika je, prema njegovim riječima, očigledna.
 
„Na isti način svjedoci smo brige i svih vidova podrške Republike Hrvatske koju daje hrvatskoj zajednici u Srbiji. Bošnjaci u Sandžaku imaju pravo i na isti način traže sistemsku brigu i podršku od Bosne i Hercegovine koja bi osigurala opstanak bošnjačkog naroda na ovim prostorima“, ističe.
 
Zaštita položaja Bošnjaka mora biti dio državne strategije i zahtijeva intenzivniji diplomatski angažman Bosne i Hercegovine u okviru bilateralnih odnosa sa Srbijom. Zbog toga je BNV predložilo i konkretne prijedloge koje su dostavili najvišim državnim organima Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Do danas, kako kaže, nažalost nije bilo vidljivih rezultata.
 
Baćićanin naglašava da su vrata BNV-a, najviše institucije Bošnjaka u Srbiji, širom otvorena za svakog člana Predsjedništva BiH.
 
„Smatramo da bi i njihovo prisustvo u Sandžaku, među narodom, značilo mnogo više od bilo kakvog sastanka, protokolarnog susreta ili medijskog oglašavanja. Nadamo se da će se ovom pitanju od strane najviših državnih institucija BiH pristupiti ozbiljno i da će se u najkraćem vremenu sistemski riješiti, a da će BNV i Sandžak dobiti jasnu i nedvosmislenu podršku, istu onakvu kakvu druge manjinske zajednice u Srbiji dobijaju od svojih matičnih država“, kaže Baćićanin u razgovoru za naš portal.
 
Položaj Bošnjaka u Srbiji danas

Govorio je i o položaju Bošnjaka u Sandžaku, odnosno Srbiji, i kaže da Bošnjaci još uvijek imaju mnogo neriješenih pitanja i problema u ovoj državi.
 
„Vijeće aktivno radi sa zajednicom, državnim organima, predstavnicima međunarodne zajednice i civilnim sektorom kako bi se postigao nivo punog poštovanja prava Bošnjaka, zaštite njihovog nacionalnog, regionalnog i kulturnog identiteta. I dalje je velika nejednakost kada je u pitanju učešće Bošnjaka u državnim institucijama sa javnim ovlaštenjima, posebno je izražen problem u policiji i pravosudnim organima“, pojašnjava Baćićanin.
 
Problemi na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, kako kaže, slika su odnosa države prema Bošnjacima i prema Sandžaku. Uprava DUNP-a je na najgrublji način gazila temeljno pravo Bošnjaka na obrazovanje na bosanskom jeziku i potpuno „protjerala“ bosanski jezik i bošnjačku književnost sa ovog univerziteta.
 
„Otpustila je brojne profesore koji preko deceniju rade na DUNP-u, preko dvije stotine studenata je izgubilo status studenta, brojni studijski programi su izgubili akreditacije, na Univerzitetu se guši sloboda mišljenja i izražavanja, zaustavlja se napredovanje mladog kadra, nepotizam je izražen u velikoj mjeri, nezakonito se angažuje predavački kadar i dodjeljuju zvanja, a država je sve to nijemo posmatrala i nije se uključila u rješavanje pod izgovorom ‘univerzitetske autonomije’“, kaže Baćićanin.
 
Državni univerzitet u Novom Pazaru, kako navodi mora poštovati socijalno okruženje u kojem je uspostavljen i u kojem radi i djeluje, kao i činjenicu da 90 posto studenata čine Bošnjaci.
 
Naglašava da insistiraju na uvođenju studijskog programa Bosanski jezik i bošnjačka književnost te da se i u ostale studijske programe uvedu predmeti od nacionalnog značaja za Bošnjake.
 
„Nakon izbora za predsjednika BNV-a u svom obraćanju vijećnicima sam rekao da čovjek bez svog maternjeg jezika i identiteta nije potpun, a da je bez slobode i prava i bez jednakosti pred zakonom, rob“, zaključuje Baćićanin u razgovoru za portal !Odgovor.