INTERVJU / AIDA OBUĆA, POTPREDSJEDNICA SDA: ‘Trojkin diplomatski kapacitet svjesno sužen, Dodikov govor je krivično djelo’

Izjava Milorada Dodika i njegov nastup na Lindell TV u SAD, predstavlja jedan od nastavaka planske kampanje čiji je cilj prikazati Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu kao sigurnosnu prijetnju Zapadu. Naime, Dodik svjesno cilja međunarodnu javnost, pokušavajući kroz laži o prošlosti i sadašnjosti opravdati secesionističku politiku i prikriti vlastitu odgovornost za destabilizaciju države, kaže u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” Aida Obuća, potpredsjednica SDA i delegatkinja u Domu naroda Parlamenta Federacije.

Potpredsjednica SDA govorila je o nedavnoj posjeti delegacije SNSD-a Washingtonu, o tome gdje je danas Bosna i Hercegovina na međunarodnoj sceni, ali i netom završenim ponovljenim predsjedničkim izborima u bh. entitetu Republika Srpska, kao i o položaju penzionera u BiH.

Zašto se u nekim krugovima u BiH umanjuje značaj posjete Dodika, Željke Cvijanović i Ane Trišić-Babić Washingtonu, kad se elimišu “prestretanja na hodnicima”, bio je i taj susret s Karoline Leavitt, glasnogovornicom Bijele kuće?

Da bismo razumjeli postupke kadrova Trojke i to stalno „umanjivanje“ značaja problema, moramo krenuti od jedne ključne činjenice: Trojkin diplomatski kapacitet u aktuelnoj vlasti je svjesno sužen i politički zarobljen još od trenutka kada su pristali na suspenziju Ustava. Od tog momenta njihovo međunarodno djelovanje prestaje biti državna diplomatija, a postaje projektni angažman, fokusiran gotovo isključivo kroz tadašnji USAID ured u BiH, dva međunarodna instituta i sve to pod snažnom koordinacijom bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphya. U takvom okviru, stvarni politički uticaj u SAD-u nije se gradio kroz institucije države Bosne i Hercegovine, nego kroz Ambasadu SAD-a u Sarajevu, čiji su službeni izvještaji, analize i procjene u velikoj mjeri oslanjani na krug ljudi bliskih liderima Trojke. Najbolja potvrda toga je ono što se desilo nakon političkog zaokreta u SAD-u 2023, a posebno 2024. godine. Ljudi koji su ranije bili predstavljani kao „međunarodni eksperti“ i „mostovi prema Washingtonu,“ odjednom su postali politički savjetnici u kabinetima Trojke, na lokalnom i državnom nivou. Neki su završili i u direktnim strukturama Predsjedništva političke opcije, što smo jasno vidjeli u slučaju Naše stranke .To jasno pokazuje da se nije radilo o državnoj strategiji, nego o stranačkom međunarodnom angažmanu.

Takav model može donijeti kratkoročnu političku korist, i vidjeli smo je u pokušaju političkog obračuna sa Strankom demokratske akcije, ali dugoročno je neodrživ i štetan za Bosnu i Hercegovinu. Jer država koja veže svoju diplomatiju za jednu administraciju, jednog ambasadora i jedan politički blok, ostaje bez ikakvog manevarskog prostora kada se globalne okolnosti promijene.

I upravo to se desilo. Porazom politike Demokratske stranke u SAD-u i promjenom međunarodnih prioriteta, strateška uporišta Trojke su se preko noći raspala. Ostali su bez kanala, bez stvarnog uticaja i bez ozbiljnih sagovornika. Rezultat toga danas na žalost gledamo: drugi su za stolom, a Bosna i Hercegovina se sve češće pominje bez svojih autentičnih predstavnika.

Zato sve one koji danas posjetu predsjednika jednog političkog subjekta, Milorada Dodika, pokušavaju svesti na „turističku“, podsjećam na jednu neugodnu istinu: isti ti ljudi su godinama, sa istih funkcija, posjećivali iste destinacije, na gotovo identičan način. Razlika je samo u posljedicama.

Zato je opasno banalizirati i tzv. „presretanja na hodnicima“. Takvi susreti nisu ni slučajni ni beznačajni. Da biste nekoga „presreli“, prvo morate imati pristup prostoru u kojem se taj zvaničnik nalazi, drugo morate imati politički status koji će vam omogućiti prolazak kroz lično obezbjeđenje i treće, morate posjedovati kredibilitet zbog kojeg će vas taj zvaničnik uopće saslušati.

U konkretnom slučaju, govorimo o sekretaru za odbranu Sjedinjenih Američkih Država, ne o općinskom načelniku, ne o gradonačelniku, već o jednoj od najviših funkcija u američkoj administraciji. Takav susret je sam po sebi politički relevantan, jer u tim kratkim kontaktima vrlo često dolazi do razmjene pisanih materijala, „briefova“ i informacija koje mogu trajno oblikovati percepciju o Bosni i Hercegovini.

Posebnu pažnju i najviše ozbiljnosti zahtijeva sastanak sa Karoline Leavitt. Ne govorimo ovdje o „glasnogovornici“, niti o protokolarnom licu bez stvarnog uticaja. Govorimo o jednoj od najbližih saradnica Donalda Trumpa i jednoj od najuticajnijih žena unutar MAGA pokreta.

Upravo zato taj susret mora zabrinuti sve one koji razumiju kako se danas oblikuje politička moć u Sjedinjenim Američkim Državama.

U tom kontekstu, javni nastupi ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dodatno zabrinjavaju. Njegov posljednji intervju ogolio je suštinsko nerazumijevanje savremenih geopolitičkih procesa. U jednom od medijskih nastupa, najuticajniju privatnu političku fondaciju u SAD-u, Heritage Foundation, ministar je praktično sveo na marginalnu pojavu, dok je istovremeno govorio o navodnim susretima u Bijeloj kući sa savjetnikom za nacionalnu sigurnost SAD-a, iako tu funkciju od 2026. godine obavlja Državni sekretar Marco Rubio, sa kojim pomenuti ministar nikada nije imao zvaničan susret.

Sami ste rekli da je SNSD međunarodnu politiku shvatio ozbiljno. “Uložio je vrijeme, novac i strategiju. I to, sviđalo se to nekome ili ne, daje rezultate.” Gdje je BiH danas na svjetskoj mapi i postoji li uopće strategija njenog međunarodnog pozicioniranja?

Mislim da je iz svega navedenog već potpuno jasno u kakvom se položaju danas nalazimo i sa kakvim strateškim kapacitetima raspolažu bošnjački nosioci međunarodne politike. Nažalost, odgovor je jednostavan i poražavajući: ne nalazimo se nigdje. Ni u procesima odlučivanja, ni u prostorima u kojima se kreira narativ o BiH.

Najilustrativniji primjer toga je posljednje saslušanje Pododbora za Evropu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a, simbolično nazvano “Flashpoints in the Balkans”. Na tom saslušanju nije bilo nijednog institucionalnog predstavnika Bosne i Hercegovine. Niti jednog. Istovremeno, predstavnik Heritage Foundation je pred američkim kongresmenima Bosnu i Hercegovinu otvoreno i nedvosmisleno nazvao „propalom državom.“

Sličan izostanak bošnjačkih institucionalnih predstavnika desio se i na konferenciji Atlantskog vijeća pod nazivom „Neformalni razgovor o evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine i transatlantskoj perspektivi.“ Dakle, još jedan prostor u kojem se odlučuje, još jedna prilika u kojoj je Bosna i Hercegovina bila tema, ali ne i sagovornik.

Imamo mnogo saopćenja, objava i video-poruka za domaću publiku, ali nemamo prisustvo tamo gdje se formiraju stavovi, politike i odluke koje direktno utiču na sudbinu države. Zašto? Vjerovatno jer se takvi susreti ne fotografišu.

Diplomatija nije prostor za lične komplekse, niti za ideološke eksperimente. Ona je alat države. A država koja taj alat prepusti sujeti i improvizaciji, kao što možemo vidjeti dovodi u pitanje i sposobnost da zaštiti vlastite interese.

Predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, također je bila u Americi. U saopćenju, je rekla da je “vrijeme da se uozbiljimo, stavimo ega i dnevnopolitičke ciljeve po strani, te svi mi koji żelimo dobro ovoj zemlji, zajedničko nastupamo kako u Washingtonu, tako u Briselu i ostatku svijeta.” Kako tumačite ovu njenu izjavu, te šta se do sada uradilo otkako je ova stranka dio Trojke koja je na vlasti?

Izjava predsjednice Ćudić o navodnom “zajedničkom nastupu” samo je još jedna potvrda surove činjenice: gubitkom USAID programa i odlaskom njihovih bliskih saradnika iz međunarodnih organizacija u potpunosti je urušena i deklasirana međunarodna infrastruktura njenog političkog kruga, kao i njemu sličnih subjekata.

Sličan obrazac vidjeli smo i tokom posjete SAD-u načelnika Starog Grada, koji se oslanja na stara poznanstva iz Nacionalnog demokratskog instituta, sto mu je osiguralo pozivnicu, ali ne i politički sadržaj, niti stvarni uticaj jednako kako je svojim dolaskom na Demokratsku nacionalnu konvenciju uoči predsjedničkih izbora u SAD-u dao dovoljno municije stranim lobistima da efikasno djeluju protiv Bosne i Hercegovine. Jer fotografija nije diplomatija, a prisustvo nije isto što i rezultat. Ni jedno, ni drugo djelovanje, bez obzira na “sjaj kadra,” nije proizvelo bilo kakav mjerljiv politički efekat.

Nažalost, upravo su ti akteri i uspostavili takvu praksu. Oni koji danas pozivaju na ozbiljnost, jučer su, oslanjajući se na nepoznavanje geopolitike od strane građana, male konferencije predstavljali kao velike pobjede, noćenja u Avali ili Budvi kao bilateralne susrete, a 50 potpisa od preko 600 mogućih u Vijeću Evrope kao diplomatski trijumf.

I sama sam pozvala na ozbiljnost političkog pristupa, ali institucionalnog. Jer činjenica je da većinu vanjskopolitičkih mehanizama u Bosni i Hercegovini danas vode predstavnici Trojke. Upravo zbog toga, ovakav poziv smatram i duboko licemjernim, jer se ne mogu zaboraviti slavodobitne reakcije i komunikacijsku tišinu koja je vladala dok se ime Fadila Novalića unosilo na crne liste.

Slažem se da se politika mora uozbiljiti, ali bez katarze tih političkih opcija, bez jasnog sankcionisanja odgovornih za suspenziju Ustava i bez iskrenog priznanja i pokajanja za laži koje su svjesno plasirane, svaka priča o saradnji u ovom polju ostaje nemoguća.

Dodik je dao intervju za konzervativni američki medij u kojem je iznio degutatne  tvrdnje o Bošnjacima. SDA traži od Tužilaštva BiH da odmah reaguje, te podigne optužnicu i sankcioniše bivšeg predsjednika entiteta RS. Ovo nije nikako bezazleno, slažete li se?

Izjava Milorada Dodika i njegov nastup na Lindell TV u SAD, predstavlja jedan od nastavaka planske kampanje čiji je cilj prikazati Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu kao sigurnosnu prijetnju Zapadu. Naime, Dodik svjesno cilja međunarodnu javnost, pokušavajući kroz laži o prošlosti i sadašnjosti opravdati secesionističku politiku i prikriti vlastitu odgovornost za destabilizaciju države.

Govor Milorada Dodika nije „politički stav“. To je krivično djelo. Krivični zakon BiH jasno propisuje sankcionisanje onih koji javno izazivaju ili raspiruju nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među narodima i ostalima u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog toga smo i danas djelovali ka nadležnom Tužilaštvu.

Pravni tim SDA pripremit će krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, koje je počinio svojim izjavama u nedavnom intervjuu jednom američkom mediju i na konferenciji za novinare u Banjoj Luci.

Kada se očekuje da će SDA predstaviti svog kandidata u utrci za Predsjedništvo BiH? I mislite li da Denis Bećirović može do drugog mandata u Predsjedništvu BiH, s obzirom na podršku 12 političkih stranaka?

Treba ostaviti vremena da se situacija razjasni. O konačnoj odluci će odlučiti Predsjedništvo SDA. Prošli izbori su pokazali da je moguće pobijediti 11 stranaka u parlamentarnim izborima, ali kada se sve udruže protiv jednog kandidata, izazov postaje znatno veći. I zato tu odluku nećemo donijeti olako.

Jeste li iznenađeni razvojem situacije u RS-u nakon jučerašnjih ponovljenih izbora koji su  obilježeni brojnim malverzacijama? Zašto režim iz SNSD-a spominje Sarajevo (Dodik, Cvijanović i Radovan Kovačević) vezano za ove ponovljene prijevremene izbore za predsjednika RS? Tu je i ta opasna Dodikova izjava u kojoj je rekao “Požaliće balije za mnom kada vide šta će Karan uraditi”.

Nisam iznenađena. Rezultati ponovljenih izbora u RS-u otkrivaju dvije ključne istine, a to je da je dio opozicije ostao razjedinjen i drugo, da je u drugom dijelu opozicije vladala lažna slika stvarnosti, vjerovatno potpomognuta iluzionističkim pristupom Trojke iz FBiH, koja sebi i svojim partnerima često stvara pogrešne utiske.

Suštinski, ovi izbori pokazuju snagu mobilizacije SNSD-a i odražavaju stvarno stanje u Republici Srpskoj. Nada za promjenom postoji kroz nove izborne tehnologije, ali bez obzira na ishode, mi moramo biti spremni i na najteže scenarije, uključujući i kontinuitet Dodikovog režima.

Nedavno ste rekli da je nepravda ako političar za jedan dan zaradi penziju čovjeka koji je radio 40 godina. Premijer Nikšić je kazao da je jedna od ključnih stvari koje će obilježiti ovaj mandat  fiskalna reforma, te želja za stavaranje pretpostavke za kvalitetniji standard građana u Federaciji BiH. Penzije rijetko pokrivaju osnovne životne troškove, a povećane su za 11,2 posto? Šta je realno rješenje za ovu populaciju?

Činjenica je da ako političar za jedan dan zaradi ono što je običan čovjek sticao 40 godina, bilo gdje u svijetu to predstavlja nepravdu.

Zato ponovo naglašavam, naš penzioni sistem mora imati alternativne metode dodatnog finasiranja. Kako kroz jačanje privrede putem smanjenja doprinosa zarad povećanja investicionih kapaciteta, tako i visoke plate političara i nosilaca javnih funkcija moraju biti progresivno oporezovane, meni, njima, svima. Svi naši penzioneri, svih 465.000, zaslužuju povećanje penzija od najmanje 17%. Danas njihove penzije rijetko pokrivaju osnovne životne troškove, dok se nama povećavaju plate i do 1.500 KM.