data-nosnippet>
Ipak, kada se zagrebe malo dublje, slika postaje drugačija – nervoza izbija kroz rečenice, procjene i poteze koji sve teže djeluju usklađeno. Upravo na to skreće pažnju američki ekonomista i profesor Richard Wolff, koji ocjenjuje da se iza kulisa nazire nešto što liči na ozbiljnu političku krizu samopouzdanja, prenosi Webtribune.rs.
Strah od poraza kao politička kočnica
Wolff, bez mnogo uvijanja, navodi da u Washingtonu raste osjećaj nemoći pred mogućim neuspjehom u odnosima s Iranom. Prema njegovim riječima, situacija ide dotle da Sjedinjene Države više ne uspijevaju prihvatiti ni samu ideju poraza.
Zanimljivu paralelu povlači s Evropom i njenim odnosom prema Rusiji. Wolff tvrdi da evropske zemlje ne računaju realno na pobjedu, već ih sama pomisao na drugačiji ishod duboko uznemirava. Pritom naglašava da pod terminom “oni” misli isključivo na političke lidere, a ne na društva u cjelini.
Kraj karijera i brisanje političkog naslijeđa
Ako se pogleda šira slika, taj strah nosi ozbiljne posljedice. Wolff procjenjuje da bi se karijere aktuelnih evropskih političara mogle završiti prilično naglo, dok bi njihove biografije praktično bile izbrisane iz ozbiljnog političkog naslijeđa.
U tom kontekstu podsjeća na dugoročnu zavisnost Evrope od SAD-a, koja se oblikovala još nakon Drugog svjetskog rata. Iako tada možda nije bilo mnogo izbora, prihvatanje takvog odnosa danas dolazi na naplatu. U međuvremenu, Amerika, opterećena sopstvenim problemima, sve manje djeluje kao pouzdan oslonac.
Frontovi u Teheranu i Ukrajini
Dok se političke tenzije gomilaju, na terenu se odvija konkretna vojna dinamika:
Sukob s Iranom: Od 28. februara traje kampanja SAD-a i Izraela protiv Irana uz stalnu razmjenu udara. Tel Aviv želi spriječiti Teheran da dođe do nuklearnog oružja, dok Washington otvoreno poziva na promjenu vlasti u Iranu. Teheran, s druge strane, insistira na pravu na odbranu i trenutno odbija pregovore.
Ukrajinski čvor: Paralelno, evropska priča oko Ukrajine ostaje napeta. Ranije tvrdnje Sergeja Lavrova sugerišu da Evropa koči diplomatsko rješenje, podstičući Kijev na borbu do iscrpljenja, bez jasnog kraja.
Nova pravila igre
Sve ovo stvara utisak složene, rasute geopolitičke slike u kojoj se potezi povlače brzo, ali bez dugoročne sigurnosti. U takvom ambijentu, ključno pitanje više nije samo ko će pobijediti, već koliko će trenutnih političkih struktura uopšte preživjeti narednu fazu.
Najvažnije pitanje koje visi u zraku ostaje: da li su svi akteri svjesni koliko se teren već promijenio ili i dalje pokušavaju igrati po starim pravilima koja više ne važe?
