Predsjednik Donald Trump objavio je 12. aprila 2026. putem društvene mreže Truth Social da će američka Ratna mornarica “odmah na snazi” početi blokirati Hormuški tjesnac – potez koji je uslijedio nakon propasti pregovora SAD-Iran u Pakistanu. Blokada je stupila na snagu 13. aprila u 16:00 sati po centralnoeuropskom vremenu i cilja brodove koji ulaze ili izlaze iz tjesnaca, a naročito one koji Iranu plaćaju tranzitne pristojbe.
Meksički zaljev pun tankera, nafta ide u Ameriku
Hormuški tjesnac svakodnevno propušta oko 20,9 miliona barela nafte i naftnih derivata – otprilike 20% globalne potrošnje nafte i četvrtinu ukupne nafte kojom se trguje morem, prema podacima Američke agencije za energetske informacije (EIA) za prvu polovinu 2025. godine. Već i ograničeno ometanje gurnulo je cijene nafte iznad 90 eura po barelu.
Zvanični cilj blokade je smanjiti prihode Irana od izvoza nafte i prisiliti ga da tjesnac vrati u slobodnu upotrebu. No Trump je uz blokadu poslao i jasnu ekonomsku poruku. U intervjuu za Fox News s Mariom Bartiromo, pozvao je zemlje poput Kine da “šalju svoje brodove k nama” po naftu, napominjući da Amerika ima “nafte napretek”. Istakao je da prazni tankeri iz brojnih zemalja već pristižu u američke luke kako bi se “napunili naftom”.
SAD je 2025. godine ostvario rekordnu proizvodnju od 13,6 miliona barela sirove nafte dnevno i ostaje jedan od vodećih svjetskih proizvođača i izvoznika. S obzirom na to da SAD gotovo uopće ne ovisi o nafti iz Hormuškog tjesnaca, poremećaj daleko više šteti drugim nacijama nego samoj Americi.
Dvostruka strategija: pritisak na Iran i energetska dominacija
Dok blokada kratkoročno prijeti globalnim skokom cijena i širom ekonomskom boli, ona istovremeno preusmjerava međunarodne kupce prema američkim zalihama. Prizori prepunog Meksičkog zaljeva natovarenog supertankerima jasno prikazuju promjenu energetske karte: Amerika se pozicionira u središte globalne potražnje.
Radi se o dvostrukoj strategiji – geopolitičkom pritisku na Iran u kombinaciji s naporima za proširenje američke energetske dominacije. Kratkoročni troškovi za ostatak svijeta mogli bi se pretvoriti u dugoročne dobitke za američke proizvođače i izvoznike, zaključuje Telegram kanal New Rules.
