POLITIČKI ANALITIČAR FARUK KAJTAZ: „Dodik i Čović mogu mirno spavati pored ovakve opozicije, ali pazite šta se sprema u Mostaru…“

Bosna Mediaprije 10 hours

0 400 5 minuta čitanja

-Mostar samo izgleda kao normalan grad, ali to nije i to će vam reći i priznati svi oni koji dobro poznaju stanje u gradu, kazao je Kajtaz.

Faruk Kajtaz, politički analitičar iz Mostara, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ akutalnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, te otvoreno progovorio o sukobu između gradonačelnika Mostara Maria Kordića i Islamske zajednice u BiH oko izgradnje Mevlane i zgrade Hrvatskog narodnog kazališta.

Predsjednik bh. entiteta RS i bjegunac od bh. pravosuđa Milorad Dodik doživio je pravi fijasko na sastanku u Doboju, a na koji su došli samo njegovi odani suradnici, pa potom nevješto objašnjavao kako to zapravo fijasko nije. Prazne su bile stolice lidera DF-a Željka Komšića, SDA Bakira Izetbegovića, SDP-a Nermina Nikšića, Edina Forte iz Naše stranke, Nermina Ogreševića iz NES-a, kao i lidera HDZ-a Dragana Čovića, a nije bilo ni lidera opozicije iz bh. entiteta Republika Srpska. Kako komentirate odbijenice Dodiku, je li i lider HDZ-a oprezan i još uvijek igra dvostruku igru s opozicijom iz RS-a?

-Bila je to još jedna predstava za javnost Milorada Dodika. „Dvostruka igra“, kojom želi poslati poruku da je, navodno, „za dijalog“, mada on pod dijalogom podrazumijeva samo sastanke na kojima svi ostali prihvate njegove ultimatume! Ishod sastanka je bio poznat i prije početka, ali to Dodiku nije važno, jer želi kupiti vrijeme i predstaviti se kao „odgovoran političar“… iako je realnost – potpuno drugačija. On u BiH provodi „državni udar u etapama“ i ovakvi sastanci mu samo služe da zbuni zvaničnike u Bruxellesu i na Zapadu. Nedolazak Čovića je takođe očekivan, jer je on isuvuše iskusan i lukav političar da ga se samog uslika sa Dodikom i njegovom „ekipom“. Nedolazak u Doboj je kao susret sa opozicijom iz entiteta RS na Kupresu. Taktički potez bez puno važnosti. On i Dodik su odavno dali ruku jedan drugom, a sve ostalo je samo predstava.

Zanimljivo, s druge strane Dodikov režim slavodobitno se oglasio nakon što su zastupnici opozicije u NSRS podržali veto predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović. Jesu li opozicione stranke u RS-u ipak poklekle pred Dodikom koji već godinama opstaje na vlasti i zbog neodlučne i labilne opozicije?

-Još jednom se pokazalo kako je Dodikova opozicija suštinski interesna, a ne nužno protivnička politička grupacija. Većinu njih zanima vlast, ali ne promjena političke paradigme ili načina prakticiranja vlasti. Između Dodika i Stanivukovića jedina ozbiljna razlika je ona u godinama! Sve ostalo je „u pet deka“. Dodik uvijek kada dođe „stani-pani“ posegne za istim „alatom“ u vidu velikih nacionalnih pitanja i opozicija se, uz neka pojedinačna gunđanja uvijek – ovako ili onako „upeca“. Dodikova igra je providna i već toliko puta viđena, ali dobar dio opozicije jednostavno ne može ili možda ne smije izaći iz toga začaranog kruga ucjena, sitnih koncesija i prevara.

Kako ocjenjujete potez srbijanskog ministra obrane Gašića koji nije ustao za vrijeme intoniranja himne Bosne i Hercegovine prilikom obljetnice Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH u kasarni u Banjoj Luci i reakciju ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića na taj potez?

-Radi se o nediplomatskom, ali i nekulturnom ponašanju. Naravno, željela se „poslati poruka“ i mislim da bi to trebalo shvatiti kao „pozdrav iz Beograda“ i to od Vučića, kome je Gašić jedan od bližih saradnika. Što se pak tiče Konakovića, on više priča, nego što djeluje. Fino to on zna sročiti, ali od riječi nema neke velike koristi. Može to biti dobar povod za nekakve medijske istupe, ali vlast mora pokazati da vlada i reaguje na zakonom predviđene načine. Sve ostalo dovodi do relativizacije i različitih tumačanja, a to nikako nije dobro za BiH kao suverenu državu. Gašićev potez je zahtijevao odgovor, ali šta se nakon svega desilo? Bojim se da nije ništa i to je ono što brine, kao i već sada jasno vidljivo „navikavanje“ da Dodik i ostali mogu nekažanjeno kršiti zakon… ili još bolje… biti iznad zakona!?

U Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru događaju se zanimljive stvari koje prolaze ispod medijskog radara. Naime, Pero Previšić, lider Čapljinske neovisne stranke, kazao je da je predsjednik Glavnog odbora HNS-a Božo Ljubić dao ostavku nakon što je to od njega zatraženo, te kako stranke koje su okupljene u novu koaliciju u hrvatskom političkom korpusu, a oponiraju Čovićevom HDZ-u, imaju snage i volje da preuzmu političku odgovornost i pošalju HDZ BiH u opoziciju. Je li sazrelo vrijeme da Dragan Čović dobije snažnu opziciju u novom hrvatskom bloku?

-Kratko – jasno… jeste, ali to ova i ovakva oporba sigurno neće učiniti. Rascjepkani su i pate od istog „sindroma“, kao i opozicija u entitetu RS… „velikih nacionalnih pitanja i tema“. Htjeli bi vlast, ali ne i obaveze promjene politike. Mislim da su neke od tih stranaka čak i puno radikalnije u svojim stavovima od Čovića i HDZ-a. Istina ima i onih koji su žestoki kritičari, ali je njihova snaga nedovoljna za značajnije iskorake na višim nivoima od lokalnog. Sve dok postoji HNS kao „krovna organizacija Hrvata u BiH“ oporba neće moći biti artikulisana i sa jasno definiranim ciljevima. Dakle, Čović može mirno da spava i njemu može biti problem samo nekakva eventualna unutrašanja stranačka pobuna, a toga već godinama nema niti u tragovima.

Na koncu, ne možemo se ne dotaknuti stalnih previranja na relaciji gradonačelnik Mostara Mario Kordić – Islamska zajednica u BiH. Što se zapravo događa oko izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta i Mevlane. Tko je u pravu?

-Ovaj problem treba postaviti na principima da su sve inicijative dobrodošle i legitimne i da se o njima može i mora razgovarati u gradskim oragnima vlasti. Svako odbijanje da se o bilo čemu razgovara… onako – unaprijed, jednostavno ne vodi nikakvom konstruktivnom riješenju. Zapravo vodi direktno u nove dubioze. Ukoliko se gradonačelnik Mario Kordić već poziva na zakone, planove i uredbe, onda bi to trebalo važiti za sve. Ova najnovija „mostarska priča“ razokrila je još jednom mit o „normalizaciji Mostara“, a što je samo djelimično tačna „dijagnoza“.

Grad je imao izbore i vlast izabranu na izborima, ali je i dalje suštinski podijeljen. Kao što postoji onaj nakaradni institut „dvije škole pod jednim krovom“ – izgleda da u Mostaru postoje i dva grada – pod jednim krovom! Problem je puno širi od zdanja HNK ili neke buduće Mevlane i to su otvorena pitanja, koja se godinama vuku naokolo – još od EU uprave, u naivnom uvjerenju da će se jednom riješiti, ali da ih treba „držati i zamrzivaču“. Mostar samo izgleda kao normalan grad, ali to nije i to će vam reći i priznati svi oni koji dobro poznaju stanje u gradu.

Ali ruku na srce, Mostar je uvijek bio i paradigma odnosa u FBiH. Grad preko koga su se uvijek „lomila koplja“, pa je i najnovije pitanje izgradnje u centru grada jedna puno šira tema. Tema na kojoj se lako dobijaju politički poeni ili pak pokušavaju oživjeti političke ili javne karijere onih, koji pate od „naknadne pameti“.

(M.I.)