OPASNO SE ZAKUHALO: Bivši SDP-ovac osuo „paljbu“ po nekadašnjim drugovima -“Preletači kao ogledalo moralnog sunovrata bosanskohercegovačke politike…”
Stranke bez ideologije, sistem bez kičme.
Danas mi se u inbox javi jedan “političar” iz Banjaluke sa prijetnjom tužbe jer sam podjelio jedan post sa njegovom slikom i tekstom o “preletačima”. Zatim me je iz “protesta” odmah blokirao jer kako valjda, mu ne bi ” uzimao” njegovo dragocjeno savjetničko vrijeme pomoćnika ministra koji ga je odmah nakon izbora uhljebio jer e jnjegov poslušnik, poručio je bivši SDP-aovac Edin Osmančević.
Naravno da nije tragično bilo bi smiješno! Pa evo da mu nesto lijepo napišem u mom postu o tzv. preletačima! Nemam apsolutno nikakvih iluzija da će savjetnik ministra u Federaciji nakon ovog biti malo “pametniji! Ali moje je da pišem!
U bosanskohercegovačkom političkom životu postoji pojava koja simbolizira sve ono što je pošlo po zlu u ovoj zemlji — fenomen “preletača”. Riječ je o političarima koji bez ikakvog stida i odgovornosti napuštaju stranke preko kojih su došli do pozicija moći, i prelaze u suprotne tabore, često za ličnu korist. Ovaj fenomen nije samo simptom korupcije, već i duboko ukorijenjene političke neodgovornosti, klijentelizma i moralne degradacije.
Prelazak iz jedne stranke u drugu u većini demokratskih društava zahtijeva priznanje razlika u vrijednostima i programima. U Bosni i Hercegovini, međutim, takvi prelasci najčešće se svode na trgovinu: funkcije za lojalnost, budžetska sredstva za šutnju, amnestije za poslušnost. U tom smislu, “preletač” nije samo politički turist — on je saučesnik u razgradnji demokratskih institucija, poručuje Osmančević te dodaje:
-Primjera je bezbroj. Poslanici koji su izabrani na listi opozicione stranke već nakon par mjeseci “pronalaze novu političku filozofiju” u redovima vladajuće koalicije — najčešće tik nakon što im bude ponuđena neka direktorska fotelja ili obećanje o zaštiti pred istragama. Tako se politička lojalnost zamjenjuje ličnim interesom, a javni interes ostaje zakopan pod slojevima nepotizma.
Mandat kao privatno vlasništvo
U BiH, za razliku od brojnih evropskih zemalja, mandat pripada pojedincu, a ne stranci. Ta pravna činjenica, u kombinaciji sa slabim integritetom izabranih zvaničnika, stvara legitiman prostor za političku prevaru birača. Građani koji su glasali za određenu politiku i program postaju taoci političara koji “promijeni mišljenje” kada mu to donese korist. U svakoj ozbiljnoj demokratiji to bi bio skandal — u BiH je to postalo pravilo.
Stranke bez ideologije, sistem bez kičme
Kada političke stranke funkcionišu kao privatne interesne grupe, a ne kao nosioci ideologije, onda ni “pretrčavanje” iz jedne u drugu ne predstavlja nikakav ideološki sukob. Nema razlike između “ljevice” i “desnice”, između “nacionalnog” i “građanskog” — jer su svi okupljeni oko zajedničkog interesa: budžetskog kolača. Preletači su samo najočitiji izraz te realnosti.
Štaviše, često se čuje cinična izjava da “svi oni rade isto”. Taj cinizam nije izraz mudrosti, nego kapitulacije — prihvatanja politike bez ideala, bez morala i bez odgovornosti. A kada društvo pristane na takve standarde, gubi i minimum političkog dostojanstva.
Mediji u BiH često djeluju kao produžena ruka političkih interesa. Umjesto da raskrinkaju i izvrgnu ruglu političku prostituciju, oni preletače intervjuišu kao da su “strateški pragmatičari”. Narod, umoran i razočaran, često ne reaguje – pa umjesto političke osude imamo normalizaciju prevare.
Jasna je poruka: biti moralno dosljedan u politici u BiH je slabost, a prelijetanje je taktika za preživljavanje.
Ako Bosna i Hercegovina želi izaći iz začaranog kruga političke neodgovornosti, mora se uvesti zakonski mehanizam koji mandat vezuje za političku stranku. Političar koji promijeni klub ili stranku u toku mandata mora automatski izgubiti svoj mandat i vratiti se pred birače. U suprotnom, biće svejedno ko za koga glasa — jer će mandati ostajati u rukama pojedinaca koji njima trguju kao robom na pijaci.
Dakle “Preletač” nije samo pojedinac — to je sistem.
Preletač je simbol cijelog jednog sistema koji nagrađuje oportunizam, kažnjava dosljednost, i uništava političku kulturu. Sve dok građani ne postanu svjesni da njihov glas nema težinu bez političke odgovornosti, i sve dok mediji i institucije ne počnu tretirati preletače kao prevarante, a ne kao “političke realiste”, Bosna i Hercegovina će ostati taoc vlastitih najgorih ljudi.
Ako se išta treba “preletjeti” — onda su to građani koji moraju konačno preletjeti iz pasivne uloge žrtve u aktivnu ulogu građanina.
O, biti ili ne biti – pitanje je sad što bi rekao rekao Hamlet, zaključio je Osmančević.
