Srbi vole svoju slobodu više od svega i ne pitaju za cijenu
U Sremskim Karlovcima, u Srbiji, večeras je održan komemorativni program „Oluja je pogrom – Pamtimo zauvijek“, povodom 30 godina od hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“, javlja Anadolu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da je Srbija tri decenije izložena ne samo vojnim porazima i političkim pritiscima, već i dubokoj nepravdi međunarodne zajednice, koja joj je često, kako je ocijenio, obećavala jedno, a radila suprotno.
– Uvijek su nam govorili – ne brinite, sve će biti u redu. I za Krajinu, i za Kosovo, i za Republiku Srpsku. A onda su priznali nezavisnost Kosova, podržali ‘Oluju’, progonili predsjednike Republike Srpske i uvijek zahtijevali samo jedno – da Srbija šuti i trpi – rekao je Vučić.
Bombardovanje Srbije
Kao ključni primjer licemjerstva naveo je bombardovanje Srbije 1999. godine.
– Bombardovali su nas bez odluke Savjeta bezbjednosti. Bez ikakvog prava. Samo zato što su mogli. A kad smo mijenjali vlast, rekli su: ‘sad ste demokratski zreli, ali Kosovo više nije vaše’ – izjavio je Vučić.
Poseban dio govora Vučić je posvetio odnosima međunarodne zajednice prema liderima Republike Srpske u posljednjih 30 godina, navodeći poimenice Radovana Karadžića (osuđen za genocid i najteže ratne zločine, op. a.), Biljanu Plavšić (osuđena za ratne zločine, op. a.), Nikolu Poplašena, kao i aktuelnog predsjednika Milorada Dodika (osuđen na jednogodišnju zatvorsku kaznu uz zabranu obavljanja političkih funkcija, op. a.).
Garantujem u ime Republike Srbije i u svoje lično ime, bar dok sam predsjednik Srbije, bit će i živjet će Republika Srpska i ništa joj nećete moći svi zajedno – poručio je Vučić i dodao:
– Srbi neće da budu sluge. Srbi vole svoju slobodu više od svega i ne pitaju za cijenu – zaključio je.
Predsjednik entiteta Republika Srpska u BiH Milorad Dodik izjavio je da ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu, poručivši da su njegova država Srbija i Republika Srpska. U govoru povodom godišnjice „Oluje“ Dodik je oštro kritikovao međunarodnu zajednicu, nazivajući Dejtonski sporazum srušenim i najavivši političku ofanzivu Republike Srpske.
– Bosna i Hercegovina nije moja zemlja. Moja država je Srbija i Republika Srpska. I neću da šutim, kao što neću ni da prihvatim vašu tzv. vladavinu prava. Volim Srbiju više nego oni koji je mjesecima blokiraju – poručio je Dodik.
Osvrćući se na operaciju „Oluja“, rekao je da se radilo o unaprijed isplaniranom zločinu nad Srbima, uz podršku tadašnje američke administracije. Govorio je o etničkom čišćenju, logistički vođenom iz američkih centara kod Zadra, te ponovio da su Srbi ubijani samo zato što su Srbi.
Posebno je naglasio da ne zaboravlja niti prašta stradanje srpskog naroda bez obzira na vjersko učenje, te poručio da Republika Srpska „želi da vidi veliku Srbiju“.
– Zašto nekome smeta riječ velika? Ne mislim na ono što se uobičava, već na junačku, dostojanstvenu Srbiju, s autoputevima, bolnicama, koja se razvija pod vođstvom Aleksandra Vučića. To je Srbija uz koju Srpska mora da živi – rekao je.
Dodik je osudio „dvostruke aršine“ Zapada, ukazujući da se Srbi optužuju za sve, dok se, kako je rekao, zločini poput onih koje je činio Naser Orić (pravosnažno oslobođen optužbi za ratne zločine u Podrinju, op. a.) prešućuju ili čak nagrađuju. Ukazao je i na to da su Srbi u BiH sistematski svedeni na trećinu i da ih Zapad i dalje pokušava dodatno politički potčiniti i demografski istisnuti.
Vojna akcija
– Mi Srbi iz Republike Srpske nismo kolonijalni podanici, nećete nas ušutkati. Živjet će Republika Srpska. Živjeće Srbija – zaključio je Dodik.
Na bini ispred zgrade Bogoslovije na centralnom trgu u Sremskim Karlovcima izlazili su ljudi izbjegli tokom operacije Oluja, s fotografijama svojih domova koje su napustili 1995. godine, kao i s fotografijama članova porodice koje su izgubili u toj vojnoj akciji Hrvatske.
Napad hrvatskih oružanih snaga na tadašnju Republiku Srpsku Krajinu počeo je u zoru 4. augusta i trajao do 7. augusta 1995. godine, a rezultirao je egzodusom gotovo cjelokupnog srpskog stanovništva s prostora sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije.
Prema podacima Srpskog narodnog vijeća (SNV), tokom i nakon „Oluje“ više od 200.000 Srba je protjerano iz Hrvatske, a ubijeno ih je gotovo 2.000.
Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, među blizu 2.000 ubijenih tokom „Oluje“, 65 posto su bili civili, od čega je gotovo tri četvrtine bilo starije od 60 godina, dok je 29 posto ubijenih bilo žena, uglavnom starica.
Dan sjećanja na sve stradale i prognane u hrvatskoj oružanoj akciji „Oluja“ Srbija i Republika Srpska zajednički obilježavaju od 2015. godine.
