OŠTRA REAKCIJA IZ ŠVEDSKE: “Od Dragana Čavića ostala je tek sjenka – političar koji se odriče vlastite prošlosti i staje u red poslušnika Milorada Dodika…”
A kada političar izgubi svoje „ja“, kada proda sve ono što ga je činilo drugačijim, on prestaje da bude političar – i postaje figura bez lica, poslušnik u službi jačeg.
Kako je bivši opozicionar Dragan Čavić postao glasnogovornik vlastitog protivnika, piše Edin Osmančević, Banjalučanin iz Švedske.
-Banjaluka, grad u kome sam se rodio i kojeg nosim u srcu od 90-ih godina pa do dana današnjeg se valja u mulju političkog blata iz kojeg se teško izlazi!
Politička biografija Dragana Čavića najbolji je dokaz da u Bosni i Hercegovini političko dostojanstvo ima kratki rok trajanja, a da lična ambicija često nadvlada principe. Nekada je važio za opozicionara koji je imao hrabrosti da se suprotstavi nacionalističkim dogmama i čak javno prizna genocid u Srebrenici. Danas, međutim, od tog čovjeka ostala je tek sjenka: političar koji se odriče vlastite prošlosti i staje u red poslušnika Milorada Dodika.
Čavić je simbol preobražaja koji nema veze sa evolucijom političkog mišljenja, nego isključivo sa preletačkim oportunizmom. Njegova današnja retorika – da je visoki predstavnik „nelegitiman“ i da je proces protiv Dodika „politički progon“ – djeluje kao loša kopija Dodikovih rečenica. Sve ono zbog čega se nekada razlikovao od režima, sada koristi da ga brani.
Takva metamorfoza nije bezazlena. Ona pokazuje da je politika u Republici Srpskoj lišena unutrašnjeg pluralizma, a da se opozicija pretvorila u rezervoar kadrova spremnih da budu kooptirani u režimski krug. Time se ruši posljednja nada da unutar entitetskog političkog spektra može nastati alternativa Dodikovoj autokratiji.
Čavić je prodao svoju biografiju, a s njom i vlastitu političku vjerodostojnost.
Postao je lice sa dvije maske: jednom kojom je gradio imidž razumnog opozicionara i drugom kojom se danas skriva u Dodikovoj sjeni. Kada političar izgubi svoje „ja“, on prestaje biti subjekt politike i pretvara se u političkog instrumenta – figure bez suštine, bez identiteta i bez dostojanstva.
Bosna i Hercegovina pamti Čavića iz vremena kada je još djelovao kao čovjek od riječi. Ali današnji Čavić je samo upozorenje: da se u ovoj zemlji političari previše često prodaju, a najjeftinija roba u političkom prometu jeste upravo – čovjekovo dostojanstvo.
Danas je jasno da je Dragan Čavić od opozicionara postao preletač – simbol političkog oportunizma u najgorem obliku.
U njegovim riječima više nema autentičnosti. Postoji samo puki pokušaj opstanka u političkom životu, makar i u sjeni Milorada Dodika. Čavić je prodao svoj glas, svoje stavove i svoju prošlost.
A kada političar izgubi svoje „ja“, kada proda sve ono što ga je činilo drugačijim, on prestaje da bude političar – i postaje figura bez lica, poslušnik u službi jačeg.
Zbog ovakve i slične politike se naš nekad multietnički grad i nekad europski centar kulture pretvorio u žabokrečinu iz koje se samo čuje političko kreketanje, piše Osmančević.
