Ništa nije vječno osim dijamanata i balkanskih vlastodržaca, mada za dijamante nisam siguran. Tako bi se mogla parafrazirati izreka Alberta Einsteina o svemiru i ljudskoj gluposti koja mu se pripisuje.
Izgleda da više ni balkanski vlastodršci nisu sigurni i stabilni kao što su nekada bili. Najbolji primjer tog dugogodišnjeg opstanka na vlasti bio je Milorad Dodik, friško smijenjeni predsjednik Republike Srpske, jednog od dva entiteta u susjednoj Bosni i Hercegovini, piše u analizi portal Dnevno.hr.
On više ne može biti predsjednik tog entiteta jer ga je Sud BiH osudio na zatvorsku kaznu i zabranio mu političko djelovanje, a zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika za tu zemlju Christiana Schmidta.
Najavljen referendum
No Dodik je za septembar mjesec najavio referendum na kojem planira pozvati građane Republike Srpske da se izjasne o njegovoj presudi. I ranije je najavljivao pa i provodio neke referendume koji nikada nisu zaživjeli jer su pravno neobavezujući.
Dodik zna da je gotov i u motivu najnovijeg referenduma vjerovatno vidi strategiju za mirno povlačenje, jer će ljudi u Republici Srpskoj svakako isti ignorisati jer znaju da to ne može proći. U slučaju malog broja ljudi koji bi izašli na referendum Dodiku upravo to može biti odskočna daska da kaže: “Ljudi me više ne žele, povlačim se”.
Član Stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara Milan Sitarski kazao je za Dnevno kako će se ova situacija teško razriješiti.
“Velike tenzije u Republici Srpskoj i u cijeloj BiH, nastale poslije smjene Milorada Dodika s predsjedničke dužnosti, će se teško razriješiti održavanjem vanrednih entitetskih predsjedničkih izbora, s obzirom na to da na njih gotovo sigurno neće izaći stranke vladajuće koalicije, pa vjerovatno ni dio opozicije”, rekao je politolog.
Sitarski smatra i da predsjednička dužnost u RS-u sama po sebi ne nosi institucionalnu moć.
“U najboljem slučaju, odaziv na te izbore će biti indikator trenutne snage pojedinih političkih aktera u biračkom tijelu, ali je prilično izvjesno da će novi predsjednik RS-a biti izabran uz niži odaziv nego njegovi prethodnici, te da će biti problema s njegovim stupanjem na dužnost. U svakom slučaju, dalji razvoj događaja će svjedočiti o tome da predsjednička dužnost u RS-u ne nosi sama po sebi veliki dio institucionalne moći, te će u narednom periodu od ključnog značaja biti postupci nove Vlade i Narodne skupštine, tj. parlamentarne većine”, kazao je član stručnog tima IDPI-a.
Stranci kao faktor
Sitarski vidi i mogućnost uključivanja stranaca u cijelu priču. “Ako se te instance odluče za radikalizaciju pozicije prema državnim vlastima BiH, moguće je da odlučujuću ulogu preuzmu inostrani akteri, ne toliko u sigurnosnoj oblasti, čega se mnogi u BiH boje a mnogi se tome i nadaju, već posebno na ekonomskom i finansijskom polju, od čega bi građani RS-a mogli imati velike štete”.
On ne vidi konačnog rješenja prije Općih izbora 2026. “Neovisno o detaljima koje sada ne možemo predvidjeti, čini se da će prva koliko-toliko realna šansa za povratak političkih sporova u institucionalne i zakonske okvire biti održavanje Općih izbora na jesen 2026. godine”, zaključio je.
Politička analitičarka Ivana Marić kazala je za Dnevno.hr kako brojni krokodili u SNSD bari čekaju svoju priliku. “Odlaskom Dodika sa službene političke scene će se mnogi toga promijeniti. Iako će on nastaviti vladati iz sjene, to neće biti isto kao kad se obraća sa službene funkcije i pozicije moći. Stvarne promjene će nastati tek ako njegova stranka nakon narednih izbora ode u opoziciju.
Dodikova moć bi se tek tada počela ozbiljno topiti. U tom slučaju bi brojni krokodili u SNSD bari rastrgali ovu stranku, poneseni lažnom impresijom da imaju moć i bez Dodika i da su baš oni ti koji ga trebaju naslijediti”, kazala je Marić.
Prilika za opoziciju
Marić vidi priliku u nekim drugim strankama koje bi mogle svrgnuti i Dodika i njegovu stranku. “Ovo je velika prilika za opoziciju iz RS-a da nakon 20 godina svrgnu Dodika. Za to je potreban njihov zajednički nastup i prevazilaženje unutarstranačkih sukoba, kako u SDS-u, tako i u PDP-u Draška Stanivukovića. SDS, kao najjača opoziciona stranka, bi morala što prije izabrati novog predsjednika koji bi se postavio kao lider opozicije”, istakla je Marić.
Marić ne vidi u Drašku Stanivukoviću dobru zamjenu za Dodika.
Stanivuković kao zamjena za Dodika bi bila promjena, ali ne baš na bolje, posebno jer bi u tom slučaju uticaj Vučića na bh. političku scenu postao još jači i diskretniji”, kazala je Marić.
“Trojka iz Sarajeva bi trebala također iskoristiti ovu priliku i povezati se s opozicijom iz RS-a, ali i s opozicionim strankama s hrvatskim predznakom. Tek tada bi nastupile istinske promjene i tek tada bismo mogli vidjeti jesu li u BiH moguće promjene i poboljšanja ili se svi oni isto ponašaju čim se dokopaju vlasti”, zaključila je Marić.
