SRPSKI MEDIJI SE NE USUDE OVO OBJAVITI: Vučić se tragično ponizio i možda će završiti kao Milošević

Mediji i korisnici društvenih mreža proteklih su se dana zlurado naslađivali gledajući fotografije nesalomljivog srpskog vladara, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je na velikoj vojnoj paradi u Kini, kada je došlo vrijeme za zajedničko fotografisanje, smješten u red – iza posljednjeg, piše Dnevno.hr.

Ne šalimo se, fotografije govore same za sebe, jer postoji prvi red u kojem je, uz kineskog predsjednika Xi Jinpinga, bio ruski Vladimir Putin, iza njih je bilo desetak redova drugih svjetskih lidera, posljednji je red, kao što ime kaže, posljednji, a onda se iza svih njih nazire dio vrata, glava i naočale srpskog predsjednika. Mnogi su to odmah protumačili kao znak da je predsjednik Vučić malena, gotovo beznačajna figura, koju su gurnuli u krajnje zaleđe. Diplomacija je, naime, stroga, gotovo naučna stvar, u kojoj se mjeri svaki korak, pomno sagledava svaka gesta, a staviti nekoga u red iza posljednjeg reda itekako je glasna poruka.

No, sve ste pogrešno shvatili. Vučić je na ovoj fotografiji, zapravo, sam insistirao. Naime, Aleksandar Vučić visok je čak jedan metar i 99 centimetara, daleko iznad svih ostalih svjetskih državnika. Kada bi on, dakle, stao u treći ili četvrti red, oni iza njega ne bi se uopšte vidjeli. A da je kojim slučajem stao uz Xi Jinpinga, bio bi tačno 18 centimetara viši od njega. Za dvije glave, rekli bismo. A to nipošto ne bi bilo lijepo, da gost svojom visinom nadmaši domaćina pa strši na fotografiji kao neka roda. S druge strane, tu je bio i ruski lider Vladimir Putin, koji je visok tek 170 centimetara pa bi bilo nakaradno da Vučiću nije ni do ramena. Zato se moralo pronaći neko rješenje.

Povratak u realnost
Mozgalo se i mozgalo kamo smjestiti predsjednika „najnaprednije države Balkana“, čovjeka koji je „najvažniji partner Kine i Rusije“ i koji se jednostavno mora vidjeti, ali opet ne smije zasjeniti druge vođe (polu)slobodnog svijeta. I onda se Aleksandar Vučić sam dosjetio kako je najbolje da ga se smjesti na kraj. Time je učinio, prema mnogima, jednu velikodušnu i briljantnu političku gestu. Najprije, poštovao je azijsku poniznost kao vrlinu, odabravši sebe kao onoga ko stoji na samom kraju, ali je jasno pokazao i da zna kako naprijed ide stoka, a iza kauboji.

Naposljetku, ni odabir lokacije u tom „redu iza posljednjeg“ nije bio slučajan jer će pomno oko posmatrača odmah primijetiti kako Vučić stoji tačno u sredini, tako da je jasno kako on zapravo, poput pastira, dominira nad svojom vojskom državnika s kojima njeguje najdublje i najbliže odnose. Eh, sad, s obzirom na to da ovo ipak nije ni Blic ni Kurir, a ni notorni Informer, moramo se vratiti u realnost pa reći da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić proteklih mjeseci postao jedna uistinu tragična figura na svjetskom političkom planu, a samit svjetskih vođa u Kini to je samo malo pokazao.

Uzalud se Vučić tih dana gurao po pekinškim hodnicima, sve kako bi se nekako dočepao svog „najboljeg prijatelja“, predsjednika Vladimira Putina. Mediji su izvještavali kako je čuvare pokušavao uvjeriti da ga puste do Putina govoreći im kako je Srbija jedina evropska zemlja koja nije uvela sankcije Rusiji. Putin ga je na kraju nevoljko primio i s njim porazgovarao onako kako razgovarate s napornom komšinicom s trećeg sprata koja bi baš htjela pričati o pločicama u hodniku dok vi opasno kasnite na poslovni sastanak. Uostalom, nije Putin baš takva budala kakvom ga dio svijeta zamišlja. Nekadašnji KGB-ov špijun itekako je proračunat čovjek koji veoma dobro zna da je Vučićevo ulagivanje (da ne kažemo ružniju riječ) golo licemjerje u pokušaju da opstane na vlasti.

Policijska brutalnost
Jer isti taj Vučić koji trenutno bojnim otrovima (a CS plin – suzavac korišten u nenormalnim količinama u policijskim akcijama prošle sedmice u Novom Sadu ubraja se u bojne otrove) razbija nenasilne proteste protiv svog režima i tuče demonstrante među kojima su i evropski zastupnici, istovremeno obilazi evropske birokrate i moli za još kojih desetak ili stotinu miliona eura evropskog novca, svjestan da 70 posto državnog budžeta ovisi o evropskom novcu koji u zemlju dolazi bilo direktnim evropskim ulaganjima ili robnom/trgovinskom razmjenom s evropskim državama.

Rusije i Kine nigdje, Kine možda, eto, u projektima poput nesretne nadstrešnice u Novom Sadu, u čijem je urušavanju živote izgubilo 16 ljudi. Isti taj pogubljeni Vučić koji policiju šalje da pendrecima i šok-bombama nasrće na nenaoružane studente, žene i evropske zastupnike, vapi za demokratijom i demonstrante naziva šljamom i ološem kojeg će izbrisati iz Srbije, dok europarlamentarcima poručuje da idu „praviti reda u svoje države, jer ni tamo nisu u stanju da dođu na vlast“. Da Vučić gubi tlo pod nogama i da živi u nekoj posve drugoj realnosti, najbolje je pokazala prošla sedmica, nakon neviđene policijske brutalnosti nad šačicom demonstranata u novosadskom studentskom kampusu.

U „vanrednom obraćanju“ tada je uz ministra policije Ivicu Dačića krenuo „od stoljeća sedmog“, pa mu je još jednom za sve kriva bila Hrvatska. I opet se vratio na Domovinski rat, izgovorivši riječi koje se od srpskog političara nisu čule valjda još od vremena Slobodana Miloševića (a Vojislava Šešelja, zbog teške bolesti, iako ne one zbog koje je pušten na prijevremenu slobodu iz Haga, ovdje nećemo računati kao političara). Vučić je mrtav hladan rekao kako je Srbija dosad ratove gubila zato što je uvijek ratovala protiv onih koji su uza se imali moćnije saveznike. „Nijemce, Amerikance i tko zna koga ne“, rekao je.
Kritična masa
Srpski diktator tako je notorno s govornice u Palati Srbije rekao kako Srbija nije poražena zato što je vodila unaprijed izgubljeni krvoločni rat, zato što je bila agresor koji je napao granice drugih država (Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kasnije Kosova). Ne! Srbija je izgubila zato što je protiv sebe imala moćne saveznike svojih neprijatelja. Ali, dodao je dramatično, toga više neće biti i Srbija više neće gubiti!