Iako on to još uvijek ne priznaje, kristalno je jasno da je Milorad Dodik, čovjek koji je gotovo dvije decenije bio sinonim za Republiku Srpsku, a proteklih godina i za ono najgore iz tog srpskog entiteta na tlu Bosne i Hercegovine – nacionalizam, šovinizam, negiranje ratnih zločina i genocida u Srebrenici i slično – otišao u ropotarnicu historije. Ono što je u toj političkoj drami zanimljivo jest da je Republika Srpska nastavila djelovati, i to pod vodstvom Hrvata, piše Dnevno.hr.
Naime, Ured Milorada Dodika je u izjavi u kojoj ga još uvijek tituliraju kao predsjednika, umjesto kao bivšeg predsjednika, obavijestio javnost da je predsjedničke ovlasti prenio na dotadašnjeg potpredsjednika RS-a iz reda hrvatske manjine, Davora Pranjića.
To je 31-godišnjak rođen u Sanskom Mostu usred najgoreg ratnog vihora, u septembru 1994., a na banjalučkom je fakultetu stekao titulu doktora medicine te je specijalista ortopedske hirurgije s traumatologijom, a potpredsjednik je i Udruženja Hrvata u BiH Prsten, koje u susjedstvu i u Hrvatskoj ima ogroman utjecaj.
Njihov je predsjednik do 2023. bio najmoćniji hrvatski trgovac automobilima Pavo Zubak. Bliski su s HDZ-om BiH Dragana Čovića, a u Hrvatskoj okupljaju imućne ljude, naročito Hercegovce (iz kruga Ivića Pašalića), među kojima je Ivica Nuić koji je bio dio uspješnog projekta preuzimanja Matice hrvatske.
Nuić je ljetos postao sekretarom Matice, na čije je čelo došao Damir Zorić, koji je bio hrvatski ambasador u BiH, a kroz Fond za penziono osiguranje krajem 90-ih imao je golemu ulogu u privatizaciji Večernjeg lista.
Pranjić, mladi „prstenovac“ koji je potpisao Ukaz o izmjenama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima u Službenom glasniku RS-a i time de facto preuzeo vođenje tog entiteta, dolazi iz HDZ-a BiH, a da će se to dogoditi, dao je nešto ranije, 15. septembra (baš na Pranjićev rođendan), naslutiti predsjednik te stranke Dragan Čović, rekavši kako “RS nema predsjednika” i da “to treba popuniti”.
Završena trakavica
Naveo je i da ga je potpredsjednik RS-a iz reda Hrvata, Davor Pranjić, “o svemu tome detaljno izvijestio”. Objasnio je i da se to odnosi na činjenicu da će “ovih dana uslijediti postupak prijenosa ovlasti kako bi neko preuzeo obaveze provedbe tekućih poslova izbora novog predsjednika”. Uslijedio je Pranjićev potpis na zakon koji u praksi znači da je preuzeo predsjedničke dužnosti od Milorada Dodika, kojemu je Sud Bosne i Hercegovine oduzeo mandat entitetskog predsjednika i zabranio mu političko djelovanje na šest godina, u sudskom procesu i nakon pravosnažne presude zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Zakoni u RS-u, naime, postaju važeći kada ukaz o njima potpiše predsjednik entiteta te nakon objavljivanja u Službenom glasniku RS-a, što je i de iure Pranjića stavilo u poziciju predsjednika. Tako će biti dok se ne održe izbori. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) početkom sedmice primila je obavijest da je potpisan akt kojim se odobrava 3,2 miliona eura za održavanje prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske, javlja Raport. Time je završena i trakavica kako će se finansirati izbori pa nema prepreka da se oni provedu na predviđeni datum, 23. novembra. Naime, isplatu je proveo zamjenik ministra finansija i trezora Muhamed Hasanović nakon što je to oklijevao učiniti Srđan Amidžić iz Dodikovog SNSD-a. Čak je jedno vrijeme nestao službeni pečat u ministarstvu da bi odluka mogla biti valjana, što je apsurdan scenarij koji je “moguć samo u BiH”.
To otvara pitanje ko bi mogao biti “Dodik umjesto Dodika” ako njegova stranka SNSD ponovno osvoji vlast, za što postoji realna šansa, jer uprkos svim trzavicama, SNSD i dalje, prema svim anketama, drži stabilno prvo mjesto i uživa najviše povjerenja među građanima. Najspominjanije ime u toj kombinaciji svakako je Željka Cvijanović. Ona je već bila predsjednica RS-a, potom premijerka, a trenutno sjedi u Predsjedništvu BiH. Cvijanović je od početka bila Dodikova najodanija saradnica i pouzdani kadar SNSD-a. Za razliku od mnogih drugih, nikada nije pokazala ambicije da se odvoji od njegovog autoriteta, što je čini savršenim “prvim redom” u situaciji u kojoj Dodik ne može formalno biti na funkciji. Njena je snaga u političkom iskustvu i međunarodnom prepoznavanju, a slabost u percepciji da je isključivo “produžena ruka” vođe, bez vlastite političke ličnosti. No upravo je to ono što SNSD-u može odgovarati – formalni predsjednik koji će čuvati kontinuitet, dok Dodik i dalje povlači konce iz sjene.
Simbol nepotizma
Druga je varijanta koja se povremeno spominje porodična. Igor Dodik, sin Milorada Dodika, već je prisutan u stranačkim i poslovnim krugovima te ga se sve češće gura u javnost. Prezime nosi težinu, a u političkom sistemu u kojem je sve personalizovano to je snažna valuta. Ipak, njegov je najveći problem manjak iskustva i ozbiljne političke harizme. Opozicija ga već napada kao simbol nepotizma, a teško je očekivati da bi mogao samostalno mobilizirati širu bazu bez direktne očeve potpore. Među lojalnim aparatčicima ističe se i Radovan Višković, bivši premijer RS-a. On poznaje mehanizme vlasti, ima administrativno iskustvo i dokazao je sposobnost održavanja sistema. No njegov je problem nedostatak prepoznatljivog političkog profila. Slična je situacija i s Nenadom Stevandićem, predsjednikom Narodne skupštine RS-a, istog onog tijela koje još, eto, “ne priznaje legitimne odluke Suda BiH i Dodika i dalje smatra predsjednikom entiteta”. Iako je Stevandić institucionalno jak i blizak Dodiku, ne pripada SNSD-u već je lider koalicione Ujedinjene Srpske. U ovom trenutku najizglednija je kandidatkinja ipak Željka Cvijanović – provjerena, lojalna i dovoljno poznata da osigura stabilnost.
