KAD ON NEŠTO ZAMISLI, TO JE TAKO, ONAJ KO SE POBUNI, BUDE SMIJENJEN ILI PENZIONISAN: Sve je kako šef hoće

Vojsku napušta sve više oficira zbog ponižavajućih uslova i odnosa, ali je Ministarstvo odbrane to proglasilo za službenu tajnu. Vučiću niko ne smije da se suprotstavi – kad on nešto zamisli, to je tako, onaj ko se pobuni, bude smijenjen ili penzionisan, to je već postalo pravilo

Nakon pretrage za imenima, originalni nazivi su: Aleksandar Vulin, Dragan Kolundžija, Mladen Ćirković, Ljubiša Diković, Tiosav Janković, Đuro Jovanić, Goran Momčilović, Mihailo Zogović, Predrag Kraljević, Siniša Radović, Nebojša Nikolić, Mile Jelić, Predrag Bandić, Miroslav Talijan, Spasoje Vulević, Darko Đošić, Milan Lazić, Nenad Zonić.

Evo prevedenog teksta s traženim izmjenama:

Spektakularna vojna parada “Korak pobjednika”, kojoj je predsjednik Srbije i samozvani vrhovni komandant Aleksandar Vučić dao ocjenu “vrlo dobro”, što i jeste s vojničkog stanovišta jer su pripadnici Vojske Srbije (VS) to izveli maksimalno profesionalno, uz velika odricanja, otvorila je i jednu drugu stvar – da li je bilo potrebno toliko iscrpljivanja ljudstva, a i tehnike, jer se radi o prilično zastarjelim sredstvima, od kojih su neka učestvovala i u paradama 1975. i 1985. godine.

Zašto se to radilo – iz prostog razloga što se Vučiću niko u Ministarstvu odbrane ne smije suprotstaviti – kad on nešto zamisli, to je tako, onaj ko se pobuni, bude smijenjen ili penzionisan, to je već postalo pravilo, piše Radar.

Od 10.000 pripadnika Vojske Srbije koji učestvuju u paradi “najvećoj u istoriji na Zapadnom Balkanu” (Vučićeve riječi), kako su svjesno slagali javnost režimski i prorežimski mediji, pojavilo se njih 5.000-6.000, a i to je preveliko naprezanje ne samo za te ljude, nego i za sistem odbrane, jer je VS “desetkovana”, drastično ih je manje nego kad je “bivši režim”, kako vole reći, uveo profesionalizaciju.

Brojke su neumoljive, a i lako provjerljive, jer Srbija, po odredbama Dejtonskog sporazuma, mora, kao i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, međusobno da razmjenjuje podatke o broju vojnika i naoružanja, sve uz posredovanje međunarodne zajednice. U prevodu, to znači da vojna delegacija iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine dođe u kontrolu bilo kojeg skladišta ili kasarne u Srbiji. I obrnuto.

“Kada je zaživjela profesionalizacija, Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije su imali oko 28.000 pripadnika, od toga oko 18.000 vojnika. Danas je cifra drastično niža. Daj Bože da ih imamo 10.000”, kaže za Radar jedan aktivni oficir, koji muku muči s ljudstvom. On dodaje da je za paradu dovedeno sve iz kasarni, uključujući i kuhare, ostalo je samo neophodno obezbjeđenje. I dijelovi jedinica prema Kosovu, ali nekompletni.

Posebna priča su sredstva dovedena na paradu, od oklopnih nadalje, jer, kome treba prikazati moć da ti tutnji šezdesetak tenkova, isto toliko oklopnih transportera, razni kamioni i PVO sredstva, miloši, lazari, aleksandri, ujedinitelji…

Vučićevi manevri
Kada je bio ministar odbrane, Aleksandar Vulin je pričao, uoči neke vježbe na Pešteru ili Goliji, a raznorazni informeri to još “dosoljavali”, kako će biti više od 100 tenkova, a kada je autor ovog teksta napisao da je to nemoguće, jer vojska nema posade za 100 tenkova, ministar ga je nazvao lažovom. Poslije nekog vremena, nova vježba i sam “vrhovni” Vučić prizna da nemamo 100 posada za tenkove. A Vojska ima nekih 250 tenkova M-84 i još 20 doniranih ruskih T-72. Ali, nema ko da ih vozi, nedostaju posade, ljudi odlaze iz vojske ne zbog plata, koje su iznad prosjeka, nego zbog šikaniranja i međuljudskih odnosa, protežiranja podobnih, što su česti slučajevi. Na čelo jedinica, posebno onih nižih, postavljaju se nerijetko ljudi koji nemaju svoj stav, nego znaju samo reći “razumijem”. Ko nije takav – smjenjuje se.

Propisi o platama za specijalne jedinice, koje je Vučić protivzakonito naredio (jer to donose Vlada i Ministarstvo odbrane), dodatno su pogoršali stanje, posebno to da se u “specijalce” u 21. vijeku može primiti osoba koja nije bila u stanju završiti srednju školu. Kako taj da rukuje savremenim sredstvima?

“Nije ovo situacija iz Drugog svjetskog rata, kad jedan ruski snajperista, pastir, u Lenjingradu ubija stotine Nijemaca. Sada postoje savremena elektronska sredstva, i hajde da ‘mozgovi’ koji su to smislili objasne kako će ti koji su jedva završili osnovnu školu da ih primijene”, kaže jedan bivši specijalac. “A možeš zamisliti kako se osjeća jedan pukovnik ili major, kad zna da vojnik po ugovoru ima obećanu početnu platu od 2.000 eura, daleko, daleko veću od njihove. Zar to nije poniženje? Pukovnik s ratnim stažom i svim završenim vojnim usavršavanjima, ne može da dogura do 200.000 dinara mjesečno.”

Zbog toga vojsku napušta sve više oficira, pogotovo onih tehničke struke, koji lako pronalaze posao u stranim kompanijama. Nakon što su neki novinari prije nekoliko godina počeli pomno čitati Službeni vojni list, gdje se objavljuju ukazi o prestanku aktivne vojne službe, Ministarstvo odbrane je to proglasilo za službenu tajnu, pa se na sajtu pojavljuju samo neke besmislene uredbe.

Ko je na čelu Vojske Srbije i Ministarstva odbrane? Načelnik Generalštaba je general (najviši čin, pandan američkom generalu s četiri zvjezdice) Milan Mojsilović kome se izgledno “smiješi” penzionisanje, zbog godina, a za šta je odavno mogao podnijeti zahtjev. Mojsilović, tenkista, na čelu Generalštaba je od 2018. godine, a prije toga bio je vojni izaslanik pri komandi NATO-a u Briselu (2013-2017).

Prošao je rat na Kosovu kao načelnik štaba 243. mehanizovane brigade, potom 15. oklopne brigade, bio komandant Kopnene vojske 2011-2013. i onda je pristao da bude Vučićeva “krpa za otiranje”. “Da su znali generali Dragan Kolundžija i Mladen Ćirković, koji su ga vojnički ‘stvorili’, šta će od njega ispasti, ne bi ga vodili kroz karijeru”, kaže bivši tenkista. Mojsilović je rodom iz Kosovske Mitrovice, školovao se, zbog očevog posla, u Moskvi, a jedno vrijeme je u vojsci na skoro svim funkcijama bio “kosovski klan”.

Bez obzira na to ko će biti novi načelnik Generalštaba, siva eminencija u kadrovanju u Vojsci je direktor Vojnobezbjednosne agencije general-potpukovnik Đuro Jovanić, osoba od najvećeg Vučićevog povjerenja.

Novi načelnik Generalštaba, to je izvjesno, biće dosadašnji zamjenik general-potpukovnik Tiosav Janković rodom iz Kremne kod Užica, oficir koji je jedan od zaslužnih za obaranje američkog “stelt bombardera” kod Buđanovaca. Prije Mojsilovića, načelnik Generalštaba bio je general Ljubiša Diković, koji je u vojsci protežirao svoje zemljake, pa su oficiri Generalštab zvali “Užička republika” ili “podoficirski kor” (aludirajući na to da je Diković prije Vojne akademije završio srednju školu Kopnene vojske u Sarajevu, pa je svoje kolege postavljao na funkcije).

Đuro “Kutlača” Jovanić kao siva eminencija
Bez obzira na to ko će biti novi načelnik Generalštaba, siva eminencija u kadrovanju u Vojsci je direktor Vojnobezbjednosne agencije general-potpukovnik Đuro Jovanić, osoba od najvećeg Vučićevog povjerenja, koji mu je nekad bio ađutant i zahvaljujući tome brzinski napredovao. Đuro “Kutlača” kako ga zovu u Vojsci (zbog toga što je završio smjer za intendante na Vojnoj akademiji, a karijeru počeo kao upravnik vojničkog restorana na aerodromu u Somboru), sve je samo ne glup čovjek, ali je na vrijeme shvatio da se napreduje poslušnošću, a ne poštovanjem propisa.

“Kako se osjeća jedan pukovnik ili major, kad zna da vojnik po ugovoru ima obećanu početnu platu od 2.000 eura, daleko, daleko veću od njihove. Zar to nije poniženje? Pukovnik s ratnim stažom i svim završenim vojnim usavršavanjima, ne može da dogura do 200.000 dinara mjesečno.”

VBA je služba koja je duboko pustila svoje pipke u sve pore društva, oni najbolji su otišli u penziju, a primljeni su neki novi, po partijskoj preporuci, isto tako slijepo poslušni, koji šikaniraju ljude po kasarnama ako samo posumnjaju da su neki od njih bili privatno na protestima opozicije. Najnoviji primjer, oni vojnici koji su na paradi 20. oktobra u Bulevaru Mihajla Pupina pozdravljali studente i građane kojima nije bio dozvoljen pristup, odmah su se našli pod istragom VBA i sigurno će snositi posljedice.

Što se intendanata tiče, to je, kažu oficiri, najunosniji smjer koji treba završiti, bar kako sad stvari stoje. Pored Jovanića, tu su i pomoćnik ministra odbrane brigadni general Goran Momčilović, prije toga šef kabineta ministra odbrane, sada zadužen za finansije, donedavni načelnik Uprave za odnose s javnošću brigadni general Mihailo Zogović, šef Vojnog kabineta Predsjednika Republike brigadni general Predrag Kraljević (prije toga šef Mojsilovićevog kabineta), kao i još neki.

Kad je riječ o Upravi za odnose s javnošću, na njeno čelo je, poslije odlaska Zogovića, došao pukovnik Dalibor Tomić, koji nema nikakvo iskustvo u toj oblasti niti u radu s medijima. Ta uprava se, pod Zogovićem, pretvorila u puko propagandno sredstvo ministra i vlasti, pa se svakodnevno objavljuju saopštenja da je neka jedinica održala redovnu obuku.

Osoba od velikog kadrovskog uticaja je i vršilac dužnosti pomoćnika ministra odbrane, penzionisani general Siniša Radović (61), također s Kosova, vojni policajac, koji je u prethodnom periodu bio šef kabineta nekoliko ministara, a bio je i načelnik Vojnog kabineta predsjednika Srbije.

“Vojska ima nekih 250 tenkova M-84 i još 20 doniranih ruskih T-72. Ali, nema ko da ih vozi, nedostaju posade, ljudi odlaze iz vojske ne zbog plata, koje su iznad prosjeka, nego zbog šikaniranja i međuljudskih odnosa.”

Vršilac dužnosti sekretara Ministarstva je Nebojša Nikolić, Vulinov kadar, koji je prethodno bio u dva navrata predsjednik Višeg vojnog disciplinskog suda (2006-2015. i 2017-2018) i donosio čudne odluke na štetu starješina koje su prijavljivale kriminal u vojsci.

U Ministarstvu su na najvišim funkcijama i još dva penzionera – Mile Jelić, nekadašnji komandant 252. oklopne brigade i potom glavni inspektor Inspektorata odbrane (koje je bilo i biće tijelo koje se ne oglašava niti radi svoj posao) i poslije načelnik Uprave za kadrove, kao i v.d. pomoćnika ministra Predrag Bandić, general koji je kao komandant 204. vazduhoplovne brigade protivzakonito naredio da 13. marta 2015. godine poleti helikopter za Novi Pazar, što je rezultiralo smrću sedam osoba. Bandić je za nagradu poslan za vojnog predstavnika pri NATO-u u Briselu, a onda postao pomoćnik ministra. I Bandić i Jelić, kao i Zogović (kao aktivni oficir) viđani su na mitinzima podrške Vučiću.

Šta sve možeš kad si “Kobra”
Oficir kome se sprema penzionisanje je i brigadni general Miroslav Talijan, komandant 72. Specijalne brigade, jer očigledno nije po volji Vučiću zbog svog stava da se proces prijema u specijalce mora do kraja ispoštovati, kao i predviđeni kriterijumi, pa je zato popunjenost manja od one koju su Vučić i Gašić planirali. Navodno je zbog toga nedavno došlo i do oštre polemike. Talijanu je zamjereno i što se nije ogradio od prijateljstva sa smijenjenim komandantom SAJ-a, pukovnikom Spasojem Vulevićem. Njih dvojica su zajedno završili, u istoj klasi, i Vojnu gimnaziju i Vojnu akademiju. Talijan je učestvovao u svim ratnim dejstvima na Kosovu, prošao sve funkcije u Korpusu specijalnih jedinica i 72. specijalnoj brigadi, bio je i zamjenik komandanta “Kobri”, pa načelnik Vojne akademije…

Komandant “Kobri” pukovnik Darko Đošić je dugo godina bio Vučićev šef obezbjeđenja i lični pratilac, pa je valjda iz tog razloga došao na funkciju, zbog slijepe odanosti i spremnosti da izvrši svako naređenje samozvanog vrhovnog komandanta, bez saglasnosti načelnika Generalštaba, kome je jedinica podređena. “Kobre” čuvaju sve i svakoga, nekad i protivzakonito (to je naslijeđe i od prethodne vlasti), ali je slučaj iz Novog Sada pokazao da su prekoračili svoja ovlašćenja. I ostaće za to nekažnjeni, kao i u nekim ranijim slučajevima.

“Na čelo jedinica, posebno onih nižih, postavljaju se nerijetko ljudi koji nemaju svoj stav, nego znaju samo reći ‘razumijem’. Ko nije takav – smjenjuje se.”

Na čelu Vojne policije je general-major Milan Lazić, a jedinice pod njegovom komandom (3. i 5. bataljon) su uoči studentskih i građanskih mirnih protesta 15. marta u kasarni u Topčideru vježbali suzbijanje demonstracija, sve sa štitovima i borbenim oklopnim vozilima. Kada su fotografije dospjele u javnost, nadležni su se okomili na trojicu-četvoricu ljudi da su ih oni dali novinaru. Igrom slučaja, a na žalost ljudi iz Vojne policije i VBA, ti ljudi su bili u kordonu koji je vježbao, pa nikako nisu mogli snimiti fotografije. Čitav slučaj je sad na sudu, pa će se čekati epilog.

Što se smjene na čelu 63. padobranske brigade tiče, mediji su, pozivajući se na izjavu jednog penzionisanog generala, objavili da je smijenjen komandant Nenad Zonić. Zonić, iskusni ratnik i vrhunski starješina, smijenjen je još u martu, kad je bio talas smjenjivanja, ukazom, a koga bi drugog, nego “vrhovnog” Aleksandra Vučića.