AMBASADOR LAGUMDŽIJA RASKRINKAO: Mašinerija negatora genocida i Vučićev neuspjeli pokušaj da spriječi Rezoluciju!

“I na prijem povodom Dana državnosti i na otvaranje spomenika “Cvijet Srebrenice” doći će oni koji su bili protiv ili suzdržani tokom glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Evo Honduras, ambasador Hondurasa se prvi prijavio da dođe i na otvaranje spomenika i večeras da bude s nama na prijemu. A Honduras je, nakon što mu je Srbija obećala kako će, valjda, otvoriti školu u ovoj zemlji, glasao protiv Rezolucije”, kazao je ekskluzivno za N1 ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, Zlatko Lagumdžija.

Danas se u New Yorku održava ceremonija otkrivanja spomenika “Cvijet Srebrenice“, kao dio aktivnosti obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Kada i kako je nastala ideja da Cvijet Srebrenice bude postavljen ispred zgrade UN-a?

Znate, sad kopajući po historiji, prije 13 godina su Majke Srebrenice, Munira Subašić i ta jedna grupa udruga, koji su posvetili svoj život sjećanju na genocid u Srebrenici, pokrenuli inicijativu da se pokrene inicijativa da se obilježi genocid u Srebrenici i da se, između ostalih stvari, pokušaju vidjeti da se postavi spomenik ili neka spomen-soba u zgradi Ujedinjenih nacija. Ponovo 2019. tadašnji ljudi koji su vodili Predsjedništvo BiH, diplomatiju i slično pokrenuli su zajedno sa nekim vladinim udrugama, i sa Majkama Srebrenice, sličnu inicijativu. Međutim, nije se, što kažu, daleko odmaklo, zato što je trebalo pored ogromnog truda koje su Majke Srebrenice, koje imaju moralni kredibilitet, i ličnu podršku generalnog sekretara, trebalo je da institucije BiH stanu iza toga odlučnije. Dakle, trebalo je da uđe Denis Bećirović u Predsjedništvo BiH i da se stvari pomaknu, da institucije počnu da funkcionišu. Ja sam i došao ovde, za ambasadora, imajući u vidu jedan od tri projekta. Ključni projekat je bio da pokušamo doći do rezolucije koja će postati međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, jer pretpostavka zato je bila da imamo presude Suda u Haagu za razne slučajeve genocida potvrđene nakon svih procesa koji su trebali završiti. I mi smo tek prije tri godine imali pravne pretpostavke da kažemo: “Evo, genocid je međunarodno pravni fakt”, jer Mladić, Karadžić i Krstić su imali pravosnažne presude. Krenuli smo tada u bitku pod vodstvom Denisa Bećirovića, i prirodno morali smo imati i još jedno člana Predsjedništva BiH, Komšića, koji je bio dio toga, morali smo imati podršku i ministra hrvatskih poslova, i uvedeno koordinisanje zajedno s nekim nevladinim udrugama, sa ljudima iz Islamske zajednice koji su opet imali svoje komunikacije, sa umjetnikom kao što je Adin Hebib, slikarom koji se uključio u ovaj projekat, projektnim timom arhitektonskim Zije Krvavca itd.

Radili smo na ovom projektu, ali to sve ne bi bilo moguće da nije usvojena bila Rezolucija o genocidu. Rezolucija u svojoj tački šest kaže da će Ujedinjene nacije uspostaviti program koji će biti promocija Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, uključujući obrazovanje i promociju toga što se zove vladavina prava, u funkciji jačanja svijesti o tome šta Srebrenica znači. Ne u prošlosti nego šta znači kao upozorenje da se u budućnosti tako nešto ne događa.

“Cvijet Srebrenice” pored Gandhija, Berlinskog zida, Augustinčićev Konjanika

U suštini mi predajemo, spomenik otkrivaju ne neke nevladne organizacije, ne Memorijalni centar Srebrenica, koji je imao veliku ulogu sa Emirom Suljagićem i mnogim drugima, ovo je spomenik koji otvaraju Ujedinjene nacije na bazi Rezolucije koje mi uspostavljamo međunarodni dan sjećanja. Zato će danas ovdje to simbolično da preuzmu Ujedinjene nacije i da taj spomenik stoji dvadesetak metara od, što kažu, Mahatme Gandhija, dvadesetak metara s druge strane od Berlinskog zida, koji je simbol pada jednog komunističkog režima koji je vladao 20. stoljećem i tu 50 metara dalje je na tom prominentnom mjestu se nalazi Augustinčićev Konjanik ili bolje rečeno ono što je maršal Tito poklonio Ujedinjenim nacijama prije skoro 60 godina. Tu stoji na najcentralnijem mjestu u bašti Ujedinjenih nacija. U sa Titovim poklonom – umjetničkim djelom Augustinčića nalazit će se Hebibovo umjetničko djelo.

Je li bilo protivljenja ovoj ideji?
Javnost je manje više poznata. Ja sam ovdje došao u ljeto 2023. Mi smo u septembru pokrenuli aktivnosti ovdje s formiranjem grupe prijatelja, koje je vodila Njemačka i Ruanda kao dvije zemlje koje su simbolično i suštinski imale senzibilitet i odnos prema genocidu definisan kroz Holokaust i ono što se dešavalo, proizveo nacizam, fašizam, Hitler i uopšte ta ideologija, a onda i Ruanda koja je praktično prije nas već imala rezoluciju, kojom je uspostavljen taj dan sjećanjem. Do februara 2024. uspostavili smo grupu prijatelja od 19 zemalja, da napravimo osnovni draft Rezolucije i kad smo to sve usaglasili, kad smo trebali da idemo vani, tada su, da budem precizan, osnovina Moskva-Beograd-Banjaluka saznali o čemu se radi i krenuo je napad na nas, na Rezoluciju koja je tada bila spremna da ide pred Generalnom skupštinom. To je ono što je javnosti poznato, ono Vučićevo, onaj spektakularni pokušaj da se spriječi, i na kraju je Rezolucija usvojena. On je pokušavao da predstavi pobjedu od tog svog velikog poraza, ali te njegove metodologije već znamo i tada sam vidio koliko je ta mašinerija negatora genocida i koliko su spremni ići do kraj.

Dolaze i “protivnici” Rezolucije

Večeras organizujemo prijem povodom Dana državnosti BiH, nama se za taj prijem prijavilo 70-ak ambasadora i zamjenika, ali ono što je interesantno – i na prijem povodom Dana državnosti i na otvaranje spomenika “Cvijet Srebrenice” doći će oni koji su bili protiv ili suzdržani tokom glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Evo Honduras, ambasador Hondurasa se prvi prijavio da dođe i na otvaranje spomenika i večeras da bude s nama na prijemu. A Honduras je, nakon što mu je Srbija obećala kako će, valjda, otvoriti školu u ovoj zemlji, glasao protiv Rezolucije.

Uskoro će biti obilježeno 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Kako vi danas gledate na taj momenat i taj dokument?
Znate, ja nisam bio u Daytonu, nisam ni htio da učestvujem u bilo kakvim pregovorima. Kad sam bio potpredsjednikom Vlade i prije ranjavanja, imao sam svoju poziciju u kojoj sam smatrao da su oni bili teroristi, da s njima ne pregovaram, ali bilo što je bilo. I kad je Dejtonski sporazum donesen, onako nezadovoljan rekao sam jednom novinaru da Dejtonski sporazum nije donio ništa drugo nego mir. I kad sam to rekao, shvatio sam koja je to glupost. Mi smo ipak dobili mir. A onda sam se kao stari socijaldemokrata, sa Willyjem Brandtom kao mojim uzorom političkim u to doba tješio njegovom izjavom: “Mir nije sve, ali bez mira ništa nije moguće”. Ja zaista mislim da je Dejtonski mirovni sporazum donio nam mir i mi to moramo iskoristiti.