UŽIVO, IZ WASHINGTONA: Željko Komšić s predstavnicima State Departmenta -‘Sve je u našim rukama…’

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prisustvovao je sinoć prijemu uoči obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine, koji je upriličio ambasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama Sven Alkalaj.

Na prijemu su prisustvovali i obratili se kongresmen Mike Turner, potpredsjedavajući Odbora za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine NATO-a, te predstavnik State Departmenta, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Daniel J. Lawton, koji je istakao da mu je zadovoljstvo prisustvovati događaju u ime State Departmenta i uputiti pozdravne riječi.

Kongresmen Mike Turner posebno se osvrnuo na činjenicu da se za dva dana obilježava godišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, podsjetivši da je u vrijeme potpisivanja obavljao dužnost gradonačelnika grada Dejtona, u kojem je sporazum i zaključen. Istakao je da taj datum ostaje trajno važan za mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini.

Američki zvaničnici čestitali su Dan državnosti Bosne i Hercegovine te naglasili kontinuiranu i snažnu podršku Sjedinjenih Američkih Država daljnjim procesima i reformama u Bosni i Hercegovini.

U nastavku donosimo obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH;

-Poštovane Bosanke i Hercegovke, Hercegovci i Bosanci, dragi prijatelji Bosne i Hercegovine,

Ove godine naršava se 82.godišnjica od obnove državnosti Bosne i Hercegovine.

Nakon nekoliko stoljeća u uslovima II svjetskog rata i okupacije zemlje, pripadnici Narodnooslobodilačakog pokreta, održavanjem prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, uspjeli su obnoviti državnost Bosne i Hercegovine.

Tog 25. novembra predstavnici svih naroda i građana, kao i pripadnici različitih društvenih slojeva, ujedinjeni u zajedničkim ciljevima, udhanuli su novi život našoj domovini.
Bio je to početak izgradnje državne Bosne i Hercegovine u modernom smislu, početak izgradnje njenih republičkih institucija.

Taj novi život Bosne i Hercegovine ni tada, a ni prije toga nije bio nimalo izvjestan, budući da su planovi o podjeli, odnosno nestanku Bosne i Hercegovine bili živi i prije samog Drugog svjetskog rata.

Živjeli su u koncepcijama velikosrpskih i velikohrvatskih politika, ali i istine radi i u koncepcijama istaknutih pripadnika Komunističke partije koja je predstavljala jezgro političkog djela Narodnooslobodilačkog pokreta.

Međutim, zahavljujući patriotski nastrojenim pripadnicima Narodnooslobodilačkog pokreta a koji su dolazili iz Bosne i Hercegovine, u vrhu pokreta i partije prevagulo je stanovište po kojem Bosna i Hercegovina mora biti jedinstvena, nepodjeljena republika.

Možda će biti malo neobično, ali mislim da je ovom prilikom itekako je važno podsjetiti i na II zasjedanje ZAVNOBiH-a koje je održano u Sanskom mostu godinu poslije a na kojem je usvojena Deklaracija o pravima građana BiH, a koja se ne pominje baš često.

Usvojena Deklaracija na nevjerovatan vizionarski način, bar tako izgleda danas, upućuje na sve one vrijednosti kojima se odlikuju demokratske zemlje.

Upravo ta Deklaracija sa svojim naznačenim vrijednostima korespondira sa vrijednostima i standardima kojima danas težimo na putu ka Evropskoj uniji.

Iz toga proističe da ona ima vanredan historijski značaj za Bosnu i Hercegovinu, jer se upravo tu nalaze korijeni ideje o građanskoj Bosni i Hercegovini.

Dakle, u samom temelju naše državnosti nalaze se ideje, i jednakopravnosti naroda i jednakopravnosti građana.
 
Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a u svojim zaključcima govori o jednakopravnosti naroda, a drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a kao izraz političke evolucije NOP-a, i budimo realni utjecaja zapadnih, odnosno američko -britanskih saveznika, daje prednost konceptu jednakopravnosti građana, odnosno uspostavlja građanina kao kao nositelja svih prava.

Posebno naglašavam da je u Deklaraciji iz Sanskog mosta izričito rečeno da je zajamčeno jednako aktivno i pasivno biračko pravo svakom građaninu i građanki tadašnje Socijalističke republike BiH.

Vrijednosti te Deklaracije i danas treba da slijedimo kako bi kroz novu demokratsku tranziciju i političku evoluciju napravili inkluzivno društvo i državu jednakih građana.

Čak štaviše, zaključci I i II zasjedanja ZAVNOBIH-a jasno pokazuju da jednakopravnost naroda i individualna prava građanki i građana Bosne i Hercegovine nisu nespojive kategorije niti su u sukobu.

Ako sve to imamo u vidu i pokušamo realno sagledati današnje stanje u BiH lako ćemo zaključiti da se naša država nalazi na raskršću dva moguća puta.

Jedan je zadržavanje postojećeg vrlo konfliktnog i po svojoj suštini isključivog etničkog koncepta koji je izvor tenzija, a drugi put je put ka modernoj demokratskoj državi.

Nemojmo zaboraviti da trenutna struktura BiH nije proizvod niti društvenog niti političkog procesa ili društvenog dogovora. Ona je proizvod mirovnog sporazuma kojim nije zadovoljna niti jedna strana u BiH.

Njime nisu zadovoljne čak niti susjedne zemlje koje su učestvovale u ratu i agresiji na BiH.

Trenutni koncept na kojem funkcioniše BiH a koji neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH ali i neki domaći politički i javni djelatnici pogrešno nazivaju “etnički balans moći”, a radi se zapravo o “etničkom disbalansu moći”, je sam po sebi konfliktan koncept.

Da stvari budu apsurdnije čak se pri tome, potpuno pogrešno i zlonamjerno, pozivaju na zaključke I zasjedanja ZAVNOBIH-a, pokušavajući konsocijacijske modele društva podvaliti ZAVNOBIH-u.

Na kraju krajeva 30 godina koje se protekle od zaustavljanja rata u BiH, na žalost, to gotovo svakodnevno dokazuju.

Postoji opcija ili ako hoćemo i tako da kažemo – koncept koji može biti valjan za izlazak iz ove etno-političke krize.

Koncept jeste kompleksan ali je dugoročan i trajniji za Bosnu i Hercegovinu.

Suština tog koncepta nalazi se u potrebi da BiH zaista postane demokratska zemlja, da se ukine diskriminacija vlastitih građana u oblasti ljudskih prava, da se odustane od konfliktnog koncepta “etničkog balansa ili disbalansa moći”, da se ustavno zaštite individualnim ljudska prava i principi pravne države i da na taj način BiH postane spremna za integraciju u EU i NATO savez.

Time bi u konačnici bili realizovani i neki ciljevi iz Deklaracije iz Sanskog mosta koja u svom sadržaju i smislu održava vrijednosti organizacija i integracija čijem članstvu težimo.

Kako god, sve je tu u našim rukama.

ZAVNOBIH je bio u našim rukama, Daytonski sporazum je u najvećoj mjeri bio u rukama drugih, stranaca. Ovo što slijedi trebalo bi da ponovo bude naš put i ponovo treba da ovisi u najvećoj mjeri o nama!

Šta ćemo i kako ćemo izabrati, kako ćemo dalje u današnjem svijetu koji je takav kakav je bez naše volje, sve je u našim je rukama ili kako se to u Bosni i Hercegovini kaže “do nas je”.