“Svi me izbjegavaju, nemam gdje ni da se okupam”
U školi uprkos svemu postiže dobre ocjene. “Trudim se. Četvorka, petica, kako mogu”, kaže. Užinu mu je neko od komšija uplatio za cijelu godinu, a kuhar mu povremeno da sok, “ako može”
U Jeginovom Lugu kod Kalesije, daleko od pogleda javnosti, živi 15-godišnji Amel, dječak čiju je sudbinu obilježila borba od prvog dana života. Majka ga je napustila kada je imao samo mjesec dana, a od tada, kaže, ne osjeća ni potrebu ni želju da je upozna. Sa ocem živi u izuzetno teškim uslovima, bez kupatila, bez vode u kući, bez mogućnosti da održava osnovnu higijenu. “Drugova imam, ali me svi pretežno izbjegavaju. Nemam gdje da se okupam… svi bježe od mene”, ispričao je Amel, koji svakog jutra prije škole obilazi štalu i donosi vodu za šest ovaca o kojima brine.
Zbog nedostatka kupatila, Amel se najčešće kupa vani. “Ljeti ugrijem vodu pa se okupam vani, zimi je najteže”, priča dječak koji živi bez ijedne pogodnosti koju njegovi vršnjaci smatraju normalnom. Struju su tek nedavno dobili. Vodu još čekaju.
Teško djetinjstvo ostavilo je dubok trag. Većinu života proveo je u domu, punih 14 godina. Sa 15 je napustio dom i vratio se ocu. O majci zna samo da živi u Srebreniku. “Ona neće da čuje za mene. Ni ja ne želim da je upoznam”, kaže tiho.
Njegovi dani ispunjeni su obavezama koje obično nose odrasli ljudi. Subotom i nedjeljom radi fizičke poslove za dnevnicu kako bi imali šta jesti. Zimi pere veš ručno, ljeti također. “Znam ponešto da skuham, otac me učio. Uvijek ima nešto – kosidba, baliranje, ovce…”, priča.
Najveća želja mu je kupatilo. “Samo da imam vodu u kući, da mogu da se okupam kao druga djeca.”
Komšije ga opisuju kao vrijedno, pristojno i tiho dijete, uvijek spremno da pomogne. Upravo su oni pozvali novinare, uvjereni da bi dobra ljudska volja mogla promijeniti Amelov život.
“Kad me drugovi pitaju da im pokažem kupatilo, ja kažem, kasnije… Samota me je jer ga nemam”, kaže Amel, spuštajući pogled. Njegova nada uprkos svemu ostaje: završiti školu, postati automehaničar ili varioc i jednog dana živjeti život dostojan čovjeka.
