POLITIČKA SAHRANA VOŽDA: Dodik je morao prihvatiti presudu i odstupiti, ali ostaje šef – Tjera marionetu Karana u bitku za predsjednika RS-a…

Ove nedjelje održavaju se prijevremeni predsjednički izbori u Republici Srpskoj (RS). Ipak, Milorad Dodik, daleko najmoćniji političar bosanskih Srba decenijama, ne smije učestvovati u njima. Otkako ga je kasnih devedesetih «otkrila» tadašnja američka državna sekretarka Madeleine Albright, bio je protagonista političke scene u zemlji. Sada mu je bosansko pravosuđe izreklo šestogodišnju zabranu političkog djelovanja jer je više puta i sistematski kršio Ustav zemlje.

Dodik se u svom drugom, a sada i do daljnjeg posljednjem mandatu kao predsjednik RS-a, sve snažnije pozicionirao separatistički. Parlament, u kojem dominira njegova stranka, izradio je i usvojio proteklih godina brojne zakone čiji je cilj bio potkopavanje bosanske države. Tako se ubuduće u RS-u nisu trebali tolerisati ni Ustavni sud, ni državna policija, ni centralna Izborna komisija, piše njemački Faz.de.

Kao cilj, lider separatista je izdao deklaraciju o nezavisnosti svoje republike. Dugo je djelovao uvjeren u pobjedu. Kao odan Putinov sljedbenik, očigledno je vjerovao da mu je podrška Moskve osigurana, kao i podrška Washingtona nakon izborne pobjede Donalda Trumpa. Činilo se da se ne plaši Evropske unije, niti Visokog predstavnika, njemačkog političara CSU-a Christiana Schmidta, koji je moćan prije na papiru nego u stvarnosti.

Oštra intervencija iz Washingtona
Ali, suprotno očekivanjima, Trumpova Amerika nije besposleno posmatrala pokušaj demontaže jedne evropske države. 8. marta ove godine, Marco Rubio se snažno oglasio: «Postupci predsjednika RS Milorada Dodika podrivaju institucije Bosne i Hercegovine i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost», napisao je američki državni sekretar na X-u. «Pozivamo naše partnere u regionu da nam se pridruže u suzbijanju ovog opasnog i destabilizirajućeg ponašanja.»

Prema navodima, nekoliko država uložilo je veliki napor da Rubija upozori na osjetljivi razvoj situacije u Bosni. Navodno su bili uključeni Saudijska Arabija i Italija, kao i Turska. Turski predsjednik Tayyip Erdogan, koji održava dobre odnose s dijelovima političke elite u Sarajevu, održao je početkom godine najmanje tri sastanka s članovima Predsjedništva Bosne.

Međutim, Dodika nije iznenadila samo oštra intervencija iz Washingtona. Dodatno, nije se mogao osloniti ni na svoje stare pokrovitelje u Kremlju kao obično. Bosanski Srbin je, kao i često u svojoj karijeri, najavio referendum o deklaraciji nezavisnosti RS-a. Putovanje u Moskvu u septembru, gdje je želio dobiti podršku Rusije za to, nije imalo željeni uspjeh. Putin ga je primio, kao i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Ali na kasnijoj konferenciji za novinare nije bila vidljiva nikakva ruska spremnost da podrži Dodikove separatističke planove.

Porezni novac tretiran kao privatno vlasništvo
Sve je to u međuvremenu značajno pogoršalo Dodikovu poziciju. Izgledalo je da se njegova karijera bliži kraju. To je posebno važilo jer SAD, čak ni pod Trumpom, u početku nisu pokazale spremnost da ukinu paket sankcija nametnut Dodiku još za vrijeme njegovog prethodnika Joea Bidena. Sankcije su se ticale ne samo Dodika lično, već i nekoliko desetina osoba i firmi iz njegovog okruženja, uključujući njegovu porodicu.

Dodik je godinama ulagao znatne sume u lobiranje u SAD-u kako bi se kaznene mjere ukinule. Tako je osigurao usluge bivšeg gradonačelnika New Yorka, Rudyja Giulianija. Za Dodika je radio i Rod Blagojevich, čija je karijera guvernera Illinoisa završila u zatvoru zbog korupcije, prije nego što ga je Trump pomilovao. Lobiranje je najvećim dijelom finansirano iz poreznog novca RS-a, koji je Dodik tretirao kao svoje privatno vlasništvo.

Nakon što je dugo izgledalo da lobisti u Washingtonu ne mogu ništa postići, krajem oktobra je iznenada stigla vijest da su sankcije ukinute. Šta je tačno dogovoreno između Washingtona i Dodika, nije javno poznato, ali se mogu izvući zaključci iz događaja proteklih sedmica: sredinom oktobra, Parlament RS-a je prvo povuklo zakone koji su ionako odavno proglašeni neustavnim.

I dalje je šef vladajuće stranke
Istovremeno, Dodik je prihvatio svoju smjenu s mjesta predsjednika i više se nije protivio novim izborima za određivanje svog nasljednika. Nekoliko dana kasnije, SAD su ukinule sankcije. Dodik se na X-u zahvalio Trumpu što je time «ispravljena velika nepravda».

Međutim, još je daleko od toga da je sigurno da Dodikovo djelimično povlačenje znači da će zaista nestati s političke scene. Iako je morao prihvatiti smjenu s mjesta predsjednika, i dalje je šef vladajuće stranke, koja se zove «Savez nezavisnih socijaldemokrata». Prema državnom pravosuđu, on bi zapravo morao napustiti i tu funkciju, jer se zabrana političkog djelovanja odnosi na sve političke funkcije, dakle i na stranačko predsjedavanje.

Centralna Izborna komisija već je u oktobru proslijedila odgovarajuću instrukciju pravosuđa iz Sarajeva nadležnom sudu u Banjoj Luci. Tamo, u glavnom gradu RS-a, je registrirana Dodikova stranka. Međutim, neizvjesno je hoće li se usuditi u Banjoj Luci tražiti od Dodika da odstupi s mjesta šefa stranke.

Moć kroz mrežu firmi
Na kraju, ukidanje sankcija moglo bi Dodika ojačati. Činjenica da kaznene mjere protiv desetina njegovih saradnika više nisu na snazi, trebalo bi u svakom slučaju ojačati njihovu lojalnost prema šefu – a iskusnom političaru predsjednička funkcija nije nužno potrebna da bi i dalje vukao sve konce.

Adi Ćerimagić, stručnjak za Bosnu iz think-tanka «Evropska stabilnosna inicijativa», kaže: «Dodik je tokom decenija bio više puta predsjednik, kao i premijer RS-a. Isto tako je bio član Predsjedništva Bosne – ali sve te funkcije nikada nisu bile stvarni izvor njegove moći.

Dodik je svoju moć, naprotiv, uvijek crpio iz kontrole nad svojom strankom s njenim opsežnim aparatom, kao i kroz mrežu firmi koju kontroliše preko svojih pouzdanih ljudi. Ne samo da je i dalje šef stranke, već je i taj konglomerat firmi sada oslobođen tereta sankcija.

Kao kandidata za svog nasljednika na mjestu predsjednika RS-a, Dodik je izabrao svog bivšeg ministra unutrašnjih poslova i odanog sljedbenika Sinišu Karana. I on je bio pod američkim sankcijama, ali je sada također oslobođen – dakle, ima razloga da bude posebno zahvalan svom šefu. Ako Karan pobijedi na izborima, to bi bilo gotovo kao da je Dodik i dalje sam predsjednik. Pouzdane ankete nisu dostupne, ali mnogo toga ukazuje da bi Dodikovi ljudi zaista mogli dobiti izbore.

Već 1991. većina Srba slijedila separatistički kurs
U svakom slučaju, prerano je za oproštajne pjesme Dodiku, kaže Ćerimagić. Tek u oktobru iduće godine, kada se u RS-u bira novi parlament i ponovo novi predsjednik, pokazat će se je li Dodikovoj moći zaista došao kraj. Ipak, Ćerimagić vidi djelimičan uspjeh u nedavnim događajima: «Najveći značaj ovih izbora leži u tome što je Dodik odstupio. Time je prihvatio presudu pravosuđa, koje je prethodno proglasio ilegalnim.»

Dodik je sa svojim separatističkim nastojanjima propao i zbog dijelova bosansko-srpske opozicije koji nisu željeli slijediti njegov radikalni put. Za razliku od sličnih sukoba u ranijim godinama, veteranu nije uspjelo da svoje poteškoće proda kao napad na sve bosanske Srbe i cijelu RS. Čak i u njegovom vlastitom okruženju postojale su sumnje u separatistički kurs. U zraku je bio strah od krvavih sukoba u slučaju raspada Bosne i Hercegovine.

U tome je, kaže Ćerimagić, bila velika razlika u odnosu na 1991. godinu, kada je tadašnji srpski lider i kasnije pravosnažno osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, Dodikov najpoznatiji prethodnik kao predsjednik RS-a, već jednom pokušao uništiti Bosnu: «1991. godine bosanski Srbi pod vodstvom Karadžića napustili su bosanske institucije. Tada je velika većina Srba slijedila separatistički kurs. Ovog puta bilo je drugačije.

Ono što se nije promijenilo je Dodikova retorika. Na predizbornom skupu u Istočnom Sarajevu, pod kontrolom Srba, ovih dana je, u provjereno huškačkom maniru, istupio protiv bošnjačke većine stanovništva, koju je uvredljivo nazvao «Turcima»: «Niko ne laže gore i više od Turčina», rekao je Dodik uz aplauz svoje publike i uporedio bosanske Muslimane sa «amebama» koje se šire posvuda čim se prva naseli.