Max Primorac je u regionalnim i međunarodnim medijima prvi put detaljnije predstavljen 2017. godine, kada je Institut za stabilizaciju i tranziciju (IST), think-tank u kojem je tada radio, objavio analizu stanja u Bosni i Hercegovini. U studiji Propala država u srcu Europe upozorio je na ozbiljne prijetnje stabilnosti zemlje, naglašavajući da bi postojeći etnički konflikti mogli eskalirati u oružane sukobe, piše Stav.ba.
Kao ključne probleme identificirao je “srpski separatizam i bošnjački unitarizam”, te predložio formiranje trećeg entiteta i organiziranje zemlje kao federacije triju etničkih republika. Zanimljivo je da je studija bila nepotpisana, što je u think-tank okruženju rijetkost i dodatno je podiglo interes javnosti.
Kasnije, 2024. godine, Jutarnji list je pisao da je Primorac postao važan posrednik između hrvatske i američke administracije, opisujući ga kao “našeg čovjeka za vezu s Trumpom”, koji je navodno povezao predsjednika hrvatske vlade Andreja Plenkovića s izabranim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom. Njegove analize nisu se ograničavale samo na BiH, već obuhvaćaju i širu geopolitiku, posebno kritiku Kine, globalnih prijetnji i politiku zelene energije u Evropi. Primorac je upozorio da Kina koristi trgovinske odnose i tehnologiju kao strateško oružje, dok evropska zelena agenda dovodi kontinent u ovisnost o kineskoj tehnologiji, ističući prirodni plin i nuklearnu energiju kao održive i sigurnije alternative.
Jedan od najvažnijih elemenata njegovog rada odnosi se na kritiku vanjske pomoći i USAID-a. Primorac tvrdi da je američka pomoć tokom raznih administracija često zloupotrebljavana za finansiranje ljevičarskih političkih ciljeva, uključujući LGBTQ+ programe, industriju pobačaja i zelene investicije, umjesto stvarne pomoći lokalnim zajednicama. Upozorio je da je cijela industrija pomoći postala patronažni sistem Demokratske stranke, kroz koji su finansirani politički operativci i projekti koji nisu bili u skladu s američkim interesima. Posebno je kritizirao praksu da strane birokrate u BiH i drugim zemljama nameću ideološke i političke programe koji ne odražavaju stvarne potrebe lokalnog stanovništva.
Primorac je posebno istaknuo položaj Hrvata u BiH, smatrajući da međunarodna zajednica, uključujući Ured visokog predstavnika (OHR) i State Department, pogrešno posreduje u izboru hrvatskih vođa, što dovodi do neravnopravnog položaja i narušavanja demokratskih standarda. Po njegovom mišljenju, rješenje je u vraćanju suvereniteta BiH (dogovor Bošnjaka, Hrvata i Srba), zatvaranju OHR-a i omogućavanju izabranim liderima da sami provode reforme. Također je naglasio važnost Hrvatske kao ključnog partnera za stabilnost regije i diplomatski glas koji može uravnotežiti pritiske Sarajeva na Hrvate.
Važno je primijetiti da su Maxa Primorca stavovi u skladu s filozofijom Heritage Foundation, poznatog američkog konzervativnog think-tanka. Heritage promovira slobodno tržište, nacionalnu sigurnost, tradicionalne vrijednosti i ograničenu ulogu države, te kritizira ideološki motivirane programe međunarodne pomoći. Njegova povezanost s ovim institutom objašnjava institucionalni okvir njegovih stavova – od kritike USAID-a, preko naglaska na suverenitet BiH i zaštitu prava Hrvata, do analize globalnih prijetnji poput Kine i Rusije.
Ova povezanost s Heritage Foundation daje njegovim stavovima težinu i legitimitet, jer ukazuje da oni nisu samo lično mišljenje, već dio šire konzervativne američke strategije koja oblikuje vanjsku politiku SAD-a prema Balkanu, međunarodnoj pomoći i globalnim sigurnosnim pitanjima. Primorac se tako pojavljuje kao poveznica između hrvatskih interesa, američke konzervativne politike i međunarodnih strategija koje imaju stvarni utjecaj na politiku i stabilnost regije.
