“MOJ GLAS ZA BOSNU”: Bakir Izetbegović se odazvao pozivu dijaspore, Konaković i Ćudić nisu…

Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, bio je jedini od troje pozvanih lidera političkih stranaka koji se odazvao pozivu projekta „Moj glas za Bosnu“ i učestvovao na javnoj tribini na Bečkom univerzitetu pod nazivom „Bosna i Hercegovina 2026–2030: izazovi i perspektive“, objavio je Sanjin Jakić na svom Facebook profilu.
Kako navodi Jakić, organizatori su poziv uputili Izetbegoviću, Dini Konakoviću iz Naroda i pravde te Sabini Ćudić iz Naše stranke, uz mogućnost da sami izaberu termin održavanja tribine.
„Bakir je došao. Drugi nisu. To je činjenica. Kada smo pokrenuli projekat ‘Moj glas za Bosnu’, s idejom da predsjednicima stranaka pružimo ozbiljnu i javnu platformu na Bečkom univerzitetu da govore na temu ‘Bosna i Hercegovina 2026–2030: izazovi i perspektive’, pozvali smo za početak predstavnike tri stranke: Bakira Izetbegovića (SDA), Dinu Konakovića (NiP) i Sabinu Ćudić (Naša stranka). Ponudili im razne termine da odaberu. Iskreno, očekivali smo da će Dino i Sabina prihvatiti, a da Bakir neće. Desilo se obrnuto“, naveo je Jakić.
Posebno je kritikovao Sabinu Ćudić, koja, prema njegovim riječima, na poziv nije odgovorila ni jednom jedinom rečenicom.
„Sabina Ćudić, koja ovih dana javno poziva ljude da joj pišu ideje i ‘uključe se’, našem pozivu nije odgovorila ni jednom rečenicom. Ni ‘hvala’, ni ‘ne možemo’, ni ‘javite se ponovo’. To je, nažalost, najbolja slika stvarne otvorenosti i tog često deklarisanog ‘progresivnog’ pristupa“, napisao je Jakić.
Za razliku od nje, Izetbegović je, kako ističe, ne samo došao već je i ostao do kraja tribine, odgovarajući na sva pitanja prisutnih, bez obzira na njihovu težinu i neugodnost.
„S druge strane, Bakir Izetbegović je došao, održao predavanje i ostao da odgovori na svako pitanje, a bilo ih je mnogo i nisu bila nimalo laka, niti ugodna. To je minimum političke odgovornosti, ali u našem kontekstu očito i rijetkost“, dodao je.
U objavi Jakić naglašava da mu nije cilj da se stavlja ni na čiju stranu, ali da osjeća potrebu da javno istakne ono što smatra političkom hrabrošću.
„Nije mi cilj da ikoga napadam niti da pravim navijački tekst. Ali hoću da budem pošten: to je bila politička hrabrost. Možete o Bakiru misliti šta god želite, ali je imao petlju da dođe tamo gdje se pita, gdje publika nije ‘njegova’, i gdje se ne može sakriti.“
Na kraju poručuje da projekat „Moj glas za Bosnu“ neće odustati od ideje dijaloga i da će ponovo uputiti pozive onima koji su ih do sada ignorisali.
„A nama iz projekta ‘Moj glas za Bosnu’ to je ključna poruka: kako da bilo kome preporučimo glas, kako da gradimo povjerenje i javnu kulturu, ako neko nije spreman ni da odgovori na e-mail, a kamoli da dođe pred ljude i stane iza svojih stavova? Ko ne može ispoštovati poziv na dijalog – taj ne može tražiti ni povjerenje. Dat ćemo vam još jednu priliku – odgovorite na mail, odazovite se u Beč. Mi nastavljamo dalje – sa gospodinom Šemsudinom Mehmedovićem“, zaključio je Jakić.






