Vlada Republike Srpske planira zadužiti se za 1,7 milijardi konvertibilnih maraka (oko 870 miliona eura) do kraja 2026. godine zbog nedostatka sredstava u budžetu. Ekonomski stručnjaci upozoravaju da takva suma ne može biti obezbjeđena iz bankarskog sistema Bosne i Hercegovine, što znači da će se vlada morati okrenuti međunarodnim tržištima kapitala.
Prema izuzetno ambicioznom planu, vlada bi dug od 1,7 milijardi maraka otplatila kroz emisiju dugoročnih obveznica, izjavio je ekonomista Zoran Pavlović za televiziju BN. Međutim, stručnjaci upozoravaju na brojne prepreke koje mogu ugroziti realizaciju ovog plana, prenosi mađarski medij Balk.hu.
Domaće tržište nema kapacitet
“Takav nivo zaduživanja nije izvodljiv unutar Bosne i Hercegovine, jer Agencija za bankarsko nadziravanje propisuje da se nijedna finansijska institucija – banka ili osiguravajuće društvo – ne smije izložiti riziku većem od 10 posto prema jednom zajmoprimcu u odnosu na vlastiti kapital”, objasnio je Pavlović za BN.
Ovo zapravo znači da će se vlada RS morati okrenuti stranim investitorima, najvjerovatnije na londonskoj berzi. Međutim, prema Pavlovićevim riječima, ovdje bi mogla naići na ozbiljnu prepreku, jer vlada nije isplatila posljednjeg agenta zaduženog za organizaciju emisije obveznica, što je predmet sudskog spora.
“Ovo je ozbiljan problem jer ti agenti djeluju u uskom krugu, imaju profesionalne veze sa investicionim fondovima i organizacijama, i ako vlada pokvari odnose s njima, bit će posljedica”, dodao je Pavlović u emisiji BN-a. Ekonomista smatra da je kapacitet bosanskohercegovačkog tržišta kapitala potpuno iscrpljen, što zaduživanje u inostranstvu čini neizbježnim.
Tajne pozajmice i prekomjerna potrošnja
Prema riječima Jelene Trivić, predsjednice Narodnog fronta, vlada će se rasporediti u potrazi za izvorima kredita, a sve će biti okruženo potpunom tajnošću. “Bivši premijer Radovan Višković jednom je objasnio zaduživanje riječima da je novac pronađen, ali niko ne bi trebalo da brine odakle je došao – dobili smo ga od naših prijatelja, nije vaš posao da znate. Time je potvrdio da javne finansije zapravo nisu javne, već tajne, i da je jedini posao građana da otplaćuju kredite, ali ne i da znaju od koga i pod kojim uslovima su se zadužili”, rekla je Trivić.
Ona smatra da je budžet preopterećen i ne služi razvojnim ciljevima, već održavanju socijalnog mira. “Ovo je stalna karakteristika politike vlade: važno je samo preživjeti sljedeći mjesec, čak i ako je malo. Povećanje plata je beznačajno u odnosu na cijene, cilj je samo održati privid. Ovo će biti teška godina – ne samo za njih, već i za građane”, upozorila je Trivić u informativnom programu BN-a.
Stručnjaci se slažu da je, zbog nedostatka domaćih resursa u BiH, problema sa prethodnim emisijama obveznica i tekućih sudskih sporova, upitno kome će se vlada obratiti i pod kojim uslovima prikupiti 1,7 milijardi maraka.
Budžet manji za sto miliona od planiranog
Problem nije samo prevelika potrošnja, već i premali prihodi, što su potvrdile i poreske vlasti. Zvanični podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO) potvrdili su da bi vlada RS mogla ostvariti oko 100 miliona KM manje prihoda od indirektnih poreza u 2025. godini nego što je prvobitno planirala.
U drugom rebalansu budžeta za 2025. godinu, koji je usvojen u novembru 2025., ministrica finansija Zora Vidović očekivala je prihode od indirektnih poreza u iznosu od 2,306 milijardi KM. Nasuprot tome, prikupljeno je samo 2,204 milijarde KM – 102 miliona KM manje od iznosa predviđenog rebalansom.
UIO je zvanično saopštio da su prihodi od indirektnih poreza u 2025. godini iznosili 12 milijardi 174 miliona KM, što je 5,51% više nego u 2024. Ova cifra jasno potvrđuje da je ministrica Vidović značajno precenila očekivane prihode – za više od sto miliona maraka.
Precjenjivanje je bilo prisutno već u originalnom budžetu za 2025. godinu usvojenom sredinom decembra 2024., ali je posebno iznenađujuće što nije korigovano u drugom rebalansu budžeta u novembru, iako su podaci o prihodima za deset mjeseci već bili dostupni. Prema izvještavanju BN-a, ovo je dodatni dokaz da se budžetsko planiranje zasniva na 政иčkim zahtjevima, a ne na podacima, te da Ministarstvo finansija nije odgovorilo na stvarnu ekonomsku situaciju, čak ni kada je neslaganje već bilo očigledno.
