REUF BAJROVIĆ POKAZAO NA GLAVNE KRIVCE: ‘Dodik slavi političku pobjedu jer mu je Trojka omogućila ponižavanje Bošnjaka’

Jedini razlog što BiH nije skliznula u novi sukob je to što i Srbija i Hrvatska znaju da bi im je ovog puta bilo puno teže dotući nego 1992. Naprosto teren u BiH favorizuje odbranu i oni koji su spremni da ginu da brane svoju domovinu mnogostruko su bolje naoružani i osvješteniji nego 1992. godine.
 
Izjavio je ovo u intervjuu za Novinsku agenciju Patria (NAP) potpredsjednik Američko-evropske alijanse Reuf Bajrović, koji je govorio o aktuelnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
 
Između ostalog, komentarisao je diplomatsku ofanzivu čelnika SNSD-a Milorada Dodika i njegovu secesionističku retoriku, a dotakao se i značaja američke implementacije projekta Južne interkonekcije u sprječavanju neke ozbiljnije dramatizacije sigurnosne situacije u našoj zemlji.
 
Kako gledate na Dodikov jučerašnji nastup na press konferenciji na kojoj je iznio brojne uvrede na račun muslimana, Bošnjaka, političkog Sarajeva i države Bosne i Hercegovine?
 
Bajrović: Dodikove uvrede su u isto vrijeme znak ogromne nadmoći, jer mu je Trojka omogućila poziciju s koje Bošnjake kao narod može grupno ponižavati u stilu Riste Đoge, i velike slabosti jer te uvrede ne može pretvoriti u djela bez katastrofalnih posljedica za sebe i Srbe u Bosni i Hercegovini.
 
Dodik slavi svoju političku pobjedu nad političkim robovima koje su on i Čović uvukli u političku klopku za četverogodišnju turu maltretiranja.
 
Je li on zapravo ohrabren sastancima u Jerusalemu, Budimpešti i Washingtonu, ili je osokoljen pobjedom Siniše Karana pa to koristi kao preuranjenu predizbornu kampanju za predstojeće izbore? Ili je to sve, ipak, još jedan njegov pucanj u prazno?
 
Bajrović: Treba prestati sa pričom kako se nešto radi u sklopu predizborne kampanje. Dodik govori jezikom koji se u javnom prostoru pojavio još početkom osamdesetih u beogradskoj štampi. Onda ga je Karadžić, uz većinsku podršku srpskog naroda, iskoristio u sklopu projekta stvaranja etnički čiste teritorije koja bi ostala u istoj državi kao i Srbija.
 
Dakle, radi se o staroj retoričkoj matrici koju Dodik sada koristi da signalizira srpskom biračkom tijelu da je lider Srba u BiH opet dovoljno jak da Bošnjake može ponižavati javno bez ikakvih posljedica. To je išaret da se spreme za moguće novo hajdučko djelovanje i obračun sa državom Bosnom i Hercegovinom.
 
Koliko je ovakva Dodikova retorika opasna po mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini?
 
Bajrović: Dodikova retorika je primarno slavljenička. On slavi svoju političku pobjedu i uživa u poziciji moći s koje Bošnjake ponižava na način na koji niko drugi nigdje na svijetu trenutno ne ponižava većinu u nekoj demokratskoj državi.
 
Ima slučajeva u kojima lideri vrijeđaju manjine, recimo Rome, na donekle sličan način. Dakle, Dodik se Bošnjacima obraća kao neki rasistički političar prema Romima na Balkanu.
 
Trojka je svojim katastrofalnim odlukama i povlađivanjem dovela Bošnjake do toga da ih se tretira kao Rome koji su stoljećima žrtve ponižavanja i omalovažavanja od strane fašista širom Evrope.
 
Međutim, Dodikova retorika nije uzrok za paniku u vezi mira i stabilnosti. On je svoju poziciju obećavajući u Izraelu i Washingtonu istrgovao Južnom interkonekcijom i vjerovatno nekim drugim koncesijama u vidu prirodnih resursa.
 
Dakle, Dodik je zainteresovan za to da ono što je obećao i ispuni u vidu upisivanja firme u vlasništvu brata Michaela Flynna kao vlasnika Južne interkonekcije.
 
Zar je on toliko djetinjast pa misli da bi mogao ostvariti “mirno razdruživanje” i dio Bosne i Hercegovine tek tako otcijepiti, a da bi pritom i Federacija BiH i država to nijemo posmatrale?
 
Bajrović: Ako se pogleda nivo nespremnosti specijalnih jedinica Federalne uprave policije (FUP), može se desiti i da Dodik i Čović promijene mišljenje i krenu u pravcu ubijanja mira u Bosni i Hercegovini.
 
Jedini razlog što BiH nije skliznula u novi sukob je to što i Srbija i Hrvatska znaju da bi ovoga puta bilo puno teže dotući BiH nego 1992. Naprosto teren u BiH favorizuje odbranu i oni koji su spremni da ginu da brane BiH su mnogostruko bolje naoružani i osvješteniji nego 1992.
 
Slabost i šarlatanizam koji ključni akteri trojkaške grupacije projiciraju možda i dovedu do toga da susjedi i komšije pomisle da se isplati krenuti u novu agresiju.
 
John McCain je često govorio o tome kako slabost često provocira agresiju. To je u slučaju Bosne i Hercegovine niz puta kroz historiju dokazano kao činjenica. Što smo slabiji i miroljubiviji, to su šanse za novi napad na nas veće.
 
Koliko je realno očekivati da Sjedinjene Američke Države dopuste dramatizaciju sigurnosne situacije u BiH naročito nakon njihove najave implementacije Južne interkonekcije ali možda i nekih drugih strateških projekata na teritoriji naše zemlje?
 
Bajrović: Dodik zato i ne prijeti bilo kakvim sukobima. On je obećao da će Južnu interkonekciju dati američkoj firmi, ali moguće da u toj kombinaciji u sjeni ima više igrača osim Flynna. Bez obzira na to što je Flynn dosta kontroverzna ličnost, činjenica je da je Južna interkonekcija ipak garancija veće stabilnosti na Balkanu i zato je treba omogućiti.
 
Onaj ko bude identifikovan kao blokader te investicije, loše će proći. U ovom trenutku se čini da su to Čović i HDZ koji odugovlače što je više moguće u nadi da će ubaciti neku državnu firmu iz Hrvatske kao suvlasnika.
 
Jer Čovićev cilj je da ima plin kao sredstvo ucjene prema Sarajevu. Da može, Čović bi Sarajevu spriječio i dotok zraka, a kamo li da ne spriječi dotok gasa u slučaju da dobije mogućnost da on i HDZ upravljaju ventilom.
 
Šta je činiti institucijama Bosne i Hercegovine? Tužilaštvo BiH vjerovatno opet neće ništa poduzeti… A probosanska strana je čini se nemoćna…
 
Bajrović: Probosanska strana je u poziciji da joj je nametnuta grupa političkih idiota kao vlast. Dio trojkaša mrze Bosnu i Hercegovinu jer smatraju da je ona neprirodan državni okvir. Ta grupa se dijeli na dio koji bi da budemo pod patronatom Hrvatske, i na one koji su za to da se vratimo pod okrilje Beograda i neke nove Jugoslavije.
 
Takve stavove javno rijetko iznose zato što znaju da narod ne želi ništa osim nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine. Da misle da imaju snage za to, taj dio trojkaša bi odavno obnovio rad i Narodne uzdanice i Gajreta. Međutim, sada djeluju kao dobro umrežena antibošnjačka i antibosanska manjina koja je infiltrirala sistem po dubini.
 
Plasirali su svoje ljude od Islamske zajednice, preko medija, do vladajućih stranaka. Ono što ih ujedinjuje je želja da Bosne nema i da se mogu slobodno izraziti kao politički Hrvati ili kao Jugosloveni. Otud i napadi na slobodu da se narod izjasni onako kako se osjeća – Bošnjacima.
 
Drugi, veći dio trojkaša su naprosto nedorasle pojave odvojene od ličnosti. To su ljudi koji se svakodnevno štipaju za obraze jer ne vjeruju da su tu gdje jesu. Na moju žalost, dobar dio tih ljudi privatno poznajem i potpuno sam uvjeren da su oduševljeni svaki put kada vide da im mediji objave sliku sa nekog sastanka.
 
U tu grupu slučajnih prolaznika bez realnih referenci spadaju Dino Konaković, Sabina Ćudić, Denis Bećirović, Ramo Isak i slični. Oni naprosto ne shvataju posljedice svog karijernog safarija. Ali su u poziciji kao neko ko je glumio da je hirurg godinama ali je odbijao da operiše pacijente jer zna da bi posljedice bile katastrofalne.
 
Međutim, sada počinje i njima biti jasno da su napravili ogromne greške u svom neznanju. Sabina Ćudić je jučer čak i priznala da je to tako, iako još uvijek nije rekla da se najdublje izvinjava i da se ostavi laganja i prihvati odgovornost za užasne posljedice svoje narcisoidnosti po državu.
 
Dakle, probosanska strana je nemoćna zato što je Trojka nametnuta da bude nemoćna.
 
Na kraju ovog razgovora, kako gledate na pobjedu Siniše Karana? Iz opozicije u Rs su na sva usta govorili da očekuju trijumf Branka Blanuše. Može li nam ovo na neki način oslikati i projekcije za predstojeće Opće izbore u oktobru, odnosno ponovnu dominaciju SNSD-a?
 
Bajrović: Karan je pobijedio sa jako malom ukupnom razlikom. Njegov rezultat je pokazatelj da će trka za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda biti vrlo neizvjesna. Spas za SNSD sada neće moći biti ni kandidatura nekoga iz Trojke jer bi takva odluka sigurno štetila tim strankama u FBiH.
 
Očekuje nas ozbiljna politička bitka u tom dijelu BiH, ali sigurno je da će za predsjednika entiteta SNSD biti favorit s obzirom na sistem u kojem i Bošnjaci i Hrvati imaju svoje kandidate.
 
Opozicija iz Rs bi trebala da uvaži činjenicu da je poraz Željke Cvijanović njihova karta za ulazak u vlast i da kandiduje onoga ko realno ima najveće šanse.
 
Ako se pojavi neki srpski Semir Efendić da pomogne Cvijanovićki, znat ćemo da je u dosluhu sa SNSD-om, kao što se zna da je Efendić tu da pomogne strankama Trojke, tj. Denisu Bećiroviću.