POLITOLOG DAVOR GJENERO: Dodik će se morati povući s mjesta predsjednika SNSD-a, a ovo su rezultati Cvijanovićke i njenih presretanja svjetskih diplomata po hodnicima…

Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ govorio je o odjecima Minhenske sigurnosne konferencije i bh. delegaciji koja je prisustvovala najvažnijem političkom događaju u Europi ove godine.

Također, osvrnuli smo se na poteze članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, te na ono što slijedi na oktobarskim izborima u Bosni i Hercegovini.

U Münchenu se održava sigurnosna konferencija koja već više od 60 godina putem dijaloga traži put prema zaustavljanju gorućih kriza i sukoba. I ove godine okupili su se brojni svjetski čelnici, među ostalima američki državni tajnik Rubio, ukrajinski predsjednik Zelenski, francuski predsjednik Macron i kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi. Bh. delegaciju čine članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić, Denis Bećirović i Željka Cvijanović, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković i predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto. Koliko je važno što bh. predstavnici sudjeluju na toj konferenciji i kakav je vaš komentar viđenim na dosadašnjim panelima?

-Lani je delegacija BiH bila najveća na sigurnosnoj konferenciji, a tako je vjerojatno bilo i ove godine. Znamo li da su krajem ove godine u BiH opći izbori, jasno je da je za znatan broj članova ove delegacije, koja je iznutra podijeljena i ne komunicira, ovo je zadnja prilika za sudjelovanje u najvažnijoj godišnjoj raspravi, koju organizira njemačka diplomacija. Čini se da ništa drugo osim toga da je bilo riječ o vjerojatno najvećem izaslanstvu neke države, neće biti upamćeno kao posljedica njenog sudjelovanja u Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji. Ona je obilježena globalnim preslagivanjem snaga, odlukom Europske unije da se emancipira, u obrambenom i sigurnosnom smislu, od pokroviteljstva SAD, a američki državni tajnik Marko Rubio na konferenciji je održao relevantan govor kojim je šef američke diplomacije nastojao „spustiti loptu” i ublažiti napetosti i nepovjerenje među euroatlantskim partnerima.

Ovakve konferencije u presudnim trenutcima jesu prilike za stvaranje novog liderstva, za promjenu dosadašnjeg odnosa moći unutar euroatlantske zajednice. Davos je za takav nastup sjajno iskoristio kanadski premijer Mark Carney zagovarajući obnovu samosvijesti Europe i partnera, poput njegove Kanade. Ranije je tu samosvijest stvarao poljski premijer Donald Tusk, a München je bio sjajna pozornica za afirmaciju liderstva Njemačke koje je ponudio kancelar Friedrich Merz.

Za male države na takvom skupu nema ozbiljne niše. Moguće je tek poslati poruku o tome da ta država samostalno vodi politike koje minimaliziraju sigurnosne rizike i uklapaju se u regionalni sigurnosni koncept. Jedino dobro što se dogodilo s BiH neposredno prije Minhenske konferencije usvajanje je reformi potrebnih za integraciju države u Sjevernoatlantsko savezništvo. Nažalost, reforme potrebne za otvaranje pristupnih pregovora s EU i dalje su na čekanju. Jasno definiranje europskog i euroatlantskog identiteta svoje države bilo bi najbolje što bi delegacija BiH u Münchenu mogla „doprinijeti” sigurnosnoj konferenciji.

S druge strane, vidjeli smo i kako pojedini bh. političari ponovno po hodnicima zaskaču predstavnike diplomatskog kora. Pa smo tako svjedočili i da je članica državnog predsjedništva Željka Cvijanović u Münchenu objavila fotografiju s američkom veleposlanicom u Hrvatskoj i to na hodniku, baš kao što je nedavno sa stranačkim šefom Miloradom Dodikom na hodniku u Washingtonu presrela američkog ministra obrane Petea Hegsetha. Štete li ovakvi potezi političara međunarodnom ugledu BiH?

-To je PR strategija što su je funkcionari manjeg entiteta u BiH naučili od svog pokrovitelja, autoritarnog vladara Srbije Aleksandra Vučića. To su potezi namijenjeni svom biračkom tijelu, a ne dio neke smislene političke strategije. Međutim, unatoč ponekom podsmijehu koji izazivaju takvi potezi, njihove posljedice ne mogu biti dramatične niti dugotrajne. Nažalost, u današnjoj bosansko-hercegovačkoj „političkoj eliti” ionako praktički nema aktera koji bi bili ozbiljni sugovornici međunarodnoj zajednici. Potjerom hodnicima u pratnji snimatelja, naravno, ne stvara se kredibilitet.

Najgore je, doduše, to što zbog ponašanja nekih od članova izazlanstva, cijelo izaslanstvo doživljava podsmjeh. Ipak, najgore od svega za bosansko-hercegovačku politiku je to što se ne vidi što su i oni drugi u tom izaslanstvu, koji se ne ponašaju na opisani način, zapravo namjeravali doprinijeti nekakvom „puzzleu” nacionalne sigurnosti u Europi.

Kad smo već kod Dodika, novinar Ivica Puljić iz Washingtona javlja kako Dodikov lobistički puč nije uspio, te da je Dodik potrošio ogroman novac na lobiranje, ali bi se sve moglo promijeniti u novembru kada bi republikanci mogli izgubiti većinu u američkom kongresu. Također, parlament Kanade najavljuje mogućnost uvođenja sankcija Dodiku. Je li se Dodik ipak preračunao nastavkon secesionističke politike, nakon ukidanja američkih sankcija?

-Dodik ponovno hoda po rubu. Jasno je koji su uvjeti pod kojima su mu sankcije ukinute, a jedan od tih je bio i zaustavljanje retorike o secesiji manjeg entiteta. U sklopu mjera potrebnih za ukidanje sankcija, Dodik je priznao krivična djela koja je počinio i suglasio se s tim da je odluka Suda BiH o njegovu opozivu s mjesta entitetskog predsjednika bila legitimna.

Isto tako, priznata je i činjenica da je njegovo imenovanje mandatara entitetske vlade bilo protuustavno i nezakonito, pa je taj njegov mandatar podnio ostavku, da bi od skrbnice nad institucijom entitetskog predsjednika, u zakonitoj proceduri, dobio novi mandat. Pitanje je vremena kad će se ipak morati povući s mjesta predsjednika stranke SNSD, jer u protivnom ta organizacija neće moći djelovati kao stranka u pravom smislu riječi. Istina je da će krajem godine biti održani izbori za cijeli Predstavnički dom Kongresa i trećinu Senata, a izbori na polovini mandata (midterm elections) u SAD su neizvjesni i u puno manje napetim situacijama.

Unatoč smanjenju angažmana SAD u BiH i na Balkanu, ipak, bio predsjednik Trump u punoj snazi ili politički oslabljen, nema prostora za nepoželjne geopolitičke poteze. Trumpova administracija ruski patogeni utjecaj s Balkana potiskuje prije svega energetskom politikom, a Dodikova ideja o tome da bi on mogao biti (ruski) energetski ključar BiH odavno je pokopana.

Također, i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, baš poput Dodika sjedi na nekoliko stolica. Dok podilazi Moskvi, Vučić napada Europsku uniju koja u Srbiju upumpava novce. Vučić u isto vrijeme destabilizira Crnu Goru koja krupnim koracima korača prema EU. No, i pred susjednom Crnom Gorom su burni dani. Krizu proizvode Vučićevi ljudi poput Milana Kneževića koji je Skupštini predao prijedloge o dvojnom državljanstvu, srpskom jeziku i trobojci. Može li se Crna Gora oduprijeti namjerama Beograda?

-Europska unija više ne „upumpava” velik novac u Srbiju, dapače, vrlo je blizu odluka o prekidanju transfera sredstava iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Pretpristupna sredstva, pak, distribuiraju se u skladu s napretkom države. Kad govorimo o Crnoj Gori, isto tako valja biti oprezan s velikim riječima. Crna Gora je još uvijek, nažalost, daleko od „krupnih koraka”, jer je do sada obavila samo trećinu obveza iz pretpristupnog procesa, a u ovoj godini planirano je zatvaranje čak dvadeset pristupnih poglavlja, što je silno optimistično.

Pogotovo, znamo li da se zbog patogenog utjecaja velikosrpskih političkih opcija za novogodišnjih praznika otvorio ozbiljan rascjep u vladajućoj koaliciji, za koji još nije jasno kako će biti prevladan. Velike korake i ozbiljan rad moguće je pripisati dvojcu iz Bošnjačke stranke, potpredsjedniku vlade Ervinu Ibrahimoviću i ministrici europske integracije Maidi Gorčević. Ipak, krajem prošle godine vidjelo se da Crna Gora ima ozbiljan problem u pregovaračkom timu, kad je izgledalo kao da će Francuska blokirati zatvaranje dva tehnička pregovaračka poglavlja, o poljoprivredi i ribarstvu, zbog nesolidno odrađenog posla u ministarstvu poljoprivrede, koje je pod kontrolom ministra iz velikosrpskog i proruskog kruga, člana Socijalističke narodne partije.

Milan Knežević, koji pripada toj istoj koaliciji nekadašnjeg DF-a, koji je bio i dio kruga urotnika u ruskom državnom udaru u Crnoj Gori 2016. godine, kojim se pokušavalo spriječiti pristupanje Crne Gore NATO savezu, važan je akter u Vučićevim rukama, ali nije jedini koji je bio dio vladajuće koalicije u Crnoj Gori, a koji opstruira pristupanje Crne Gore Europskoj uniji. On je dio igre u kojoj sudjeluje i predsjednik Skupštine Crne Gore, također dio ruske konspiracije iz 2016, Andrija Mandić, ali u tom bloku su i akteri koji kontroliraju sigurnosni i obrambeni sustav države, iz Demokratske stranke Alekse Bečića.

Jedini način da Crna Gora u ovoj godini završi pretpristupne pregovore brzo je i efikasno formiranje proeuropske parlamentarne većine, rekonstrukcija Vlade i predsjedništva parlamenta, i potiskivanje svih ovih kvaziidentitetskih tema, zapravo tema koje služe razaranju ustavne definicije crnogorske države, a potpuno posvećivanje pretpristupnim reformama. Valja znati da iduće godine Crnu Goru čekaju parlamentarni izbori, i da ona postaje silno ranjiva. Nakon završetka pregovora slijedi osjetljivo razdoblje definiranja Ugovora o pristupanju i onda ratifikacija tog ugovora u svim parlamentima zemalja članica. Bez ozbiljne stabilne proeuropske većine u zemlji, taj posao nije moguće obaviti.

Sudbina crnogorskog pristupnog procesa, za koji postoji velika podrška i Bruxellesa, i zemalja članica, sada ovisi o sposobnosti i liderstvu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i trenutnog premijera Milojka Spajića, koji bi morao provesti brzu i ozbiljnu rekonstrukciju parlamentarne većine i vlade, jer je to ključan preduvjet uspješnog okončanja pretpristupnih pregovora.

Institut za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost pozvao je domaće političke aktere i strateške partnere Bosne i Hercegovine, prije svega Sjedinjene Američke Države, Europsku uniju i Veliku Britaniju, da iskoriste aktualni politički trenutak i omoguće punu integraciju BiH u sigurnosni sustav NATO-a. S obzirom na geopolitičke promjene u svijetu, je li ovo zbilja taj trenutak?

-Poziv da se uozbilje i posvete europskoj integraciji i euroatlantskom identitetu Bosne i Hercegovine valjalo bi prije svega poslati bosansko-hercegovačkim političkim elitama. Bez domaćeg napora, bez konsenzusa o nužnosti europske integracije i pristupanja eruoatlantskim strukturama, nije moguće očekivati integraciju Bosne i Hercegovine. U Münchenu je Marta Kos govorila o novom modelu Ugovora o pristupanju koji bi trebalo pripremiti za Crnu Goru, završi li ona ove godine pretpristupne pregovore. U tom bi ugovoru morali postojati zaštitni mehanizmi, mogućnost suspenzije prava iz članstva, ako bi došlo do demokratske regresije nove članice, nakon pristupanja Uniji.

Samo jednom je Europska unija provela proširenje, a da zemlje obuhvaćene tim proširenjem nisu bile spremne za članstvo: 2007. godine, kad su primljene Bugarska i Rumunjska. Problemi iz sfere vladavine prava pokazali su se vrlo ozbiljnima, zbog evazije europskih fondova, pa je za te dvije države morao biti osmišljen poseban mehanizam – CVM, dakle Mehanizam suradnje i verifikacije, koji je omogućio ograničenje korupcije i utjecaj europskih institucija na tužilaštvo u tim državama.

Što god se govorilo, članstva u Uniji bez potpune pripremljenosti ubuduće neće biti, iako će se možda osmisliti neki posebni mehanizmi povezivanja država koje ne zadovoljavaju kriterije za članstvo uz Europsku uniju. Ali, ne postoji nikakav razlog da bi se BiH zadovoljila takvim statusom. Njeno civilno društvo, akademska zajednica i građani imaju kapacitete za provođenje uspješnog pristupnog procesa, ključni problem su i dalje pripadnici „političkih elita”, političke klase u BiH.

U Bosni i Hercegovini na oktobarskim izborima bit će više kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Po prvi put hrvatska oporbena Petorka imat će protukandidata Čovićevom HDZ-u. Spekulira se da bi kandidat mogao biti Martin Raguž, osnivač i bivši predsjednik HDZ-a 1990. Kakve šanse dajete Ragužu, ukoliko se kandidira, s obzirom na njegov pro-BiH stav u dosadašnjoj političkoj karijeri, a kakve Slavenu Kovačeviću, kandidatu DF-a?

-Martin Raguž je jedan od najozbiljnijih političkih ljudi u BiH, ne samo među bosansko-hercegovačkim Hrvatima, i ne bi ga trebalo „stavljati u istu rečenicu” sa Slavenom Kovačevićem. Bude li Raguž doista kandidat petorke, to bi bio vrlo dobar signal o tome da je počela politička pluralizacija među bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Riječ je o političaru koji nastupa kao konstitucionalni patriot, poštuje ustavno-pravni poredak BiH, a probleme svojih birača želi rješavat, figurativno rečeno, u Sarajevu kao glavnom gradu. Jasno je profiliran i kao zagovornik euroatlantskog identiteta BiH, i europske perspektive države. Umjeren je i sposoban za političke pregovore, što bi morala biti pretpostavka za političko djelovanje u složenoj državi, kakva je BiH, ali nažalost danas nije tako.

Šteta je da upravo na ovim izborima Željku Komšiću istječe četvrti (drugi u nizu) mandat u Predsjedništvu, pa on nema mogućnost kandidirati se. Zato u trku šalje čovjeka iz svog administrativnog aparata, Slavena Kovačevića, kao svoju svojevrsnu „ekstenziju”. Jasno je da će se u sadašnjim uvjetima, kad je i biračko tijelo shvatilo da će borba za člana predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda biti kompetitivna u pravom smislu riječi politička manipulacija na kojoj se zasnivala 16-godišnja Komšićeva karijera u Predsjedništvu, definitivno završena.

Ona je, doduše, stvorila posve nepotrebno nepovjerenje između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji. To da u konsocijacijskoj strukturi svaka zajednica ima pravo samostalno birati svoju političku elitu stvar je političke kulture. Ta politička kultura u BiH je sazrela. Nije moguće sve riješiti zakonima. Danas SDA, koji je pred četiri godine izgubio utrku za „bošnjačkog člana” Predsjedništva imeđu ostaloga zbog prelijevanja SDA-ovih glasova Komšiću, jasno poručuje da je „problem Komšić” stvorila njegova nekadašnja stranka SDP, a u SDP-u jasno daju do znanja da će u političkoj trci mobilizirati svoje birače da daju glas za još jedan mandat njihovog lidera. Politička kultura tako će riješiti problem i bez nekog posebnog „zakona o legitimnom predstavljanju”, i to govori o političkom sazrijevanju u BiH.

Na koncu, svjedočili smo prestanku blokade od strane HDZ-a BiH kada je u pitanju izgradnja Južne plinske interkonekcije. Naime, predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Lidija Bradara povukla je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o plinovodu “Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska“, te predložila obustavu postupka pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Je li ovo znak da je Dragan Čović ozbiljno shvatio upozorenja američke administracije u BiH da se s blokadama mora prestati za dobro svih građana?

-Već prije povlačenja zahtjeva za ocjenu ustavnosti postignut je konsenzus između bošnjačke i hrvatske političke elite u Federaciji o izgradnji Južne plinske interkonekcije uz pomoć američkih koncesionara. Povlačenje zahtjeva očekivan je i logičan potez. Nažalost, hrvatska i bošnjačka politička elita u Federaciji nisu same bile dorasle postizanju konsenzusa o ključnom interesu zemlje i ekonomije, međusobni inat je bio snažan, a elite uopće nisu razmišljale o činjenici da će interkonekcija kod Višegrada prema optimističnom scenariju do kraja iduće godine, a vjerojatno već iduće jeseni, biti izvan funkcije. Ipak, ova igra s američkim investitorom u interkonekciju, iako smanjuje suverenost BiH, u odnosu na stanje koje bi bilo da se u projekt izgradnje interkonekcije ušlo objedinjenim snagama Federacije, ipak donosi i dodatne dobiti. Investitor koji će dovesti „svoj” plin, američki ukapljeni plin što dolazi preko LNG terminala u Omišlju na Krku, namjerava graditi barem tri plinske elektrane i tako bitno stabilizirati ne samo bosansko-hercegovačku plinsku bilansu, nego i onu elektro-energetsku.