NJEMAČKI KANCELAR UZDRMAO SVIJET: ‘Njemačka će se naoružati, uložit ćemo stotine milijardi u odbranu!’

Evropa je, kako je nedavno napisao njemački filozof Peter Sloterdijk, okončala dugi „odmor od historije“. Prešli smo prag u mračnije doba koje je ponovo obilježeno demonstracijom moći i politikom velikih sila. Pretenzija Sjedinjenih Američkih Država na globalno vodstvo biva osporena, možda čak i prokockana. A međunarodni poredak zasnovan na pravima i pravilima, ma koliko bio nesavršen i u svojim najboljim danima, više ne postoji.

U doglednoj budućnosti, Kina bi mogla imati jednako moćnu vojsku kao SAD
Nasilni revizionizam Rusije ispoljen u njenom brutalnom ratu protiv Ukrajine samo je najupečatljiviji izraz ove nove epohe. Kina također polaže pravo na status velike sile i već decenijama, sa strateškim strpljenjem, postavlja temelje za utjecaj na svjetske poslove. Kina sistematski njeguje zavisnosti i reinterpretira međunarodni poredak. U doglednoj budućnosti, njena vojska mogla bi biti ravnopravna američkoj. Ako je nakon pada Berlinskog zida postojao unipolarni trenutak, on je odavno prošao.

Povratak politici moći ne može se objasniti samo rivalstvima među velikim silama. Ova nova dinamika odražava i previranja i nemire unutar društava u kojima nove tehnologije pokreću revolucionarne promjene. Kako demokratske države dosežu granice svojih kapaciteta djelovanja, javlja se čežnja za snažnim vodstvom. Politika velikih sila, čini se, nudi jasne i jednostavne odgovore na te probleme — barem za velike sile, i barem zasad.

Ova politika je brza, gruba i nepredvidiva. Ona je također igra nulte sume. Ne zasniva se na uvjerenju da rastuća međupovezanost stvara miran i zakonit poredak koji koristi svima. Umjesto toga, ona iskorištava tuđe zavisnosti i, po potrebi, koristi ih u svoju korist. Sirovine, tehnologije i lanci snabdijevanja tako postaju instrumenti moći.

Ono čemu danas svjedočimo jeste borba za sfere utjecaja, zavisnosti i lojalnosti. Svjesne da moraju sustići Kinu, Sjedinjene Države se velikom brzinom prilagođavaju ovoj novoj dinamici. U politikama koje oblikuju, naročito u svojoj Strategiji nacionalne sigurnosti, Washington izvodi radikalne zaključke — i to na način koji ubrzava, a ne usporava ovu opasnu igru.

 
I Njemačka se priprema za ovu novu epohu. Naš prvi zadatak jeste da priznamo novu realnost. Ali to ne znači da je prihvatamo kao nepromjenjivu sudbinu. Nismo prepušteni na milost i nemilost ovom svijetu; možemo ga oblikovati. Možemo i hoćemo sačuvati svoje interese i vrijednosti ako djelujemo odlučno, u evropskom jedinstvu i s povjerenjem u vlastitu snagu, kao i u snagu transatlantskog odnosa.

Ciljevi i sredstva
Njemačka vanjska i sigurnosna politika teži trima ciljevima: slobodi, sigurnosti i snazi. Iznad svega stoji naša sloboda. Naša sigurnost služi da je zaštiti, a naša ekonomska snaga pomaže joj da procvjeta. Njemački ustav, njena historija i njena geografija također zahtijevaju da njemačka politika bude čvrsto usidrena u ujedinjenoj Evropi. To nam je danas vrijednije nego ikada ranije.

U proteklim decenijama Njemačka se oslanjala na svoju normativnu moć kako bi osuđivala kršenja međunarodnog poretka širom svijeta. Suočena s takvim kršenjima, upozoravala je, izražavala zabrinutost i ukoravala. I činila je to s najboljim namjerama. Ali pritom je izgubila iz vida činjenicu da joj često nedostaju sredstva da takve situacije popravi. Taj jaz između njemačkih aspiracija i njemačkih sposobnosti previše se proširio. Došlo je vrijeme da ga zatvorimo i da se uskladimo sa stvarnošću.

Nismo prepušteni na milost i nemilost ovom svijetu; možemo ga oblikovati.

Ruski BDP, na primjer, iznosi oko 2,5 biliona dolara. BDP Evropske unije gotovo je deset puta veći. Pa ipak, Evropa danas nije deset puta snažnija od Rusije. Da bismo iskoristili naš ogroman vojni, politički, ekonomski i tehnološki potencijal, najprije moramo promijeniti način razmišljanja. Moramo shvatiti da u ovoj eri politike velikih sila naša sloboda više nije data sama po sebi. Njeno očuvanje zahtijevat će odlučnost, a moramo biti spremni na promjene, naporan rad pa i žrtvu.

Iz historijskih razloga, Nijemci ne pristupaju olako vršenju državne moći. Od 1945. godine naše razmišljanje bilo je čvrsto usmjereno na obuzdavanje moći, a ne na njeno gomilanje. Danas, međutim, moramo ažurirati tu perspektivu. Dok priznajemo da previše državne moći može uništiti temelj naše slobode, moramo također shvatiti da premalo moći vodi istom ishodu, samo na drugačiji način. Kako je prije 15 godina rekao aktualni poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski: „Manje se bojim njemačke moći nego njemačke neaktivnosti.“ Odgovoriti na ovaj poziv na djelovanje dio je njemačke odgovornosti — i Njemačka je prihvata.

U eri velikih sila, Njemačka ne može samo reagirati na svaki potez neke velike sile. Niti si može priuštiti da vodi politiku moći unutar Evrope. Potrebno joj je liderstvo kroz partnerstvo, a ne hegemonijske fantazije. Najbolji način da odbranimo svoju slobodu jeste zajedno s našim susjedima, saveznicima i partnerima, oslanjajući se na našu snagu, suverenitet i sposobnost za solidarnost. Čvrsto usidrena u Evropi, Njemačka mora zacrtati vlastiti kurs i postaviti vlastitu agendu slobode. Iako se dijelovi te agende još oblikuju, ona je utemeljena na principijelnom realizmu, a njena provedba je već u toku.

Program za slobodu
Prvo, jačamo sebe vojno, politički, ekonomski i tehnološki te smanjujemo zavisnosti. Naš najviši prioritet jeste jačanje evropskog stuba unutar NATO-a. Na samitu NATO-a u Hagu u junu 2025. godine, svi saveznici obavezali su se da će ulagati pet posto svog BDP-a u sigurnost. Njemačka je izmijenila svoj ustav kako bi to omogućila, a sama će u narednim godinama izdvojiti stotine milijardi eura za odbranu.

Zajedno s Evropom, Njemačka je diplomatski, finansijski i vojno podržala Ukrajinu u njenom hrabrom otporu ruskom imperijalizmu. Time smo Moskvi nametnuli dosad neviđene gubitke i troškove. Godine 2025. evropski saveznici u NATO-u i Kanada pružili su Ukrajini oko 40 milijardi dolara sigurnosne pomoći, nakon što su Sjedinjene Države drastično smanjile svoj doprinos. Njemačka je bila daleko najveći donator 2025. godine, a dodatno je povećala svoju podršku 2026. Ako Rusija konačno pristane na mir, njemačko i evropsko liderstvo na ovom polju bit će ključni faktor. To je izraz evropskog samopotvrđivanja.

Njemačka, sa svoje strane, udahnjuje novi život svojoj odbrambenoj industriji. Pokrenula je masivne projekte konvencionalne nabavke u oblasti protivzračne odbrane, dubinskih preciznih udara i satelitske tehnologije. Otvaraju se nove fabrike. Stvaraju se nova radna mjesta. Razvijaju se nove tehnologije. Reforma vojne službe je u toku, a Bundeswehr ćemo učiniti najjačom konvencionalnom vojskom u Evropi, sposobnom da se održi kad to bude potrebno. Također jačamo istočno krilo NATO-a, brigadom u Litvaniji spremnom da odvrati rusku agresiju, i učinit ćemo više za osiguranje arktičkog sjevera.

Istovremeno, Njemačka čini svoju ekonomiju i društvo otpornijima. Uvodimo nove zakone za jačanje naših mreža i kritične infrastrukture protiv hibridnih napada. Gradimo lance snabdijevanja koji smanjuju jednostrane zavisnosti od sirovina, ključnih proizvoda i tehnologija. U ovom novom svijetu bit ćemo sigurni samo ako budemo konkurentni, zbog čega potičemo napredak u tehnologijama budućnosti, uključujući umjetnu inteligenciju. Također štitimo naš demokratski poredak od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, između ostalog jačanjem Savezne obavještajne službe.

Kontinentalno jedinstvo
Njemačka također radi na jačanju Evrope. Ujedinjavanje i jačanje evropskog suvereniteta naš je najbolji odgovor na ovu novu epohu i naša najuzvišenija dužnost danas. Da bismo to postigli, moramo se fokusirati na suštinu: očuvanje i povećanje evropske slobode, sigurnosti i konkurentnosti.

Moramo obuzdati proliferaciju evropske birokratije i regulative. Evropski standardi ne smiju nas paralizirati u globalnoj konkurenciji, već trebaju poticati inovacije i poduzetništvo, ohrabrivati investicije i nagrađivati kreativnost. Evropa se ne smije povlačiti u izbjegavanje rizika, već se otvoriti novim prilikama.

Evropa također mora postati globalni politički akter s vlastitom sigurnosnom politikom. U članu 42.7 Ugovora o Evropskoj uniji, članice se obavezuju da će pomagati jedna drugoj u slučaju oružanog napada. Sada moramo razraditi kako to organizirati na nivou EU — ne kao zamjenu za NATO, već kao samoodrživ i snažan stub saveza.

Kao dio tog napora, ušli smo u povjerljive razgovore s Francuskom o nuklearnom odvraćanju u Evropi. Naš kompas je jasan: ovaj poduhvat je strogo uklopljen u okvire nuklearnog dijeljenja NATO-a; Njemačka će nastaviti poštovati svoje obaveze prema međunarodnom pravu; i nećemo dopustiti nastanak zona različite sigurnosti u Evropi. Nadamo se da ćemo se ove godine dogovoriti o prvim konkretnim koracima.

U međuvremenu, evropska odbrambena industrija mora standardizirati, povećati obim i pojednostaviti sisteme naoružanja kako bi postala brža, jeftinija i konkurentnija. Koristit ćemo programe EU poput Security Action for Europe (SAFE) kako bismo pokrenuli industrijsku saradnju u oblasti odbrane širom Evrope. To će također potaknuti progresivnu vojnu integraciju Evrope.

 
Ovakvo ujedinjavanje otvorit će Evropu novim strateškim partnerima, uključujući u trgovini. U prvom koraku potpisali smo sporazum EU–Mercosur i primijenit ćemo ga privremeno što je brže moguće. Također smo pregovarali i sada radimo na finalizaciji sporazuma o slobodnoj trgovini s Indijom. Uskoro će uslijediti i drugi takvi sporazumi.

Diplomatski, zatvaramo krug u Evropi — što je vidljivo u našem radu na miru u Ukrajini. Tamo gdje trebamo biti agilni, napredujemo u manjim grupama — poput E3, koji čine Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo — ali i s Italijom i Poljskom, koje preuzimaju veće uloge kao evropski pokretači. Znamo da naš dugoročni uspjeh zavisi od toga da s nama povedemo i druge Evropljane. Za Nijemce, nema zaobilaznog puta. Njemačka je u središtu Evrope. Ako se Evropa rastrgne, rastrgnuti smo i mi.

Ažuriranje sistema
Jedna od najvećih dilema Evrope jeste to što se globalno preusmjeravanje koje pokreću velike sile odvija brže nego što se mi možemo pripremiti. Samo iz tog razloga nisam uvjeren da su pozivi da Evropa otpiše Sjedinjene Države kao partnera mudri. Razumijem nelagodu i sumnje koje stoje iza takvih zahtjeva. Zapravo, dijelim neke od njih. Ipak, oni nedovoljno uzimaju u obzir moguće posljedice takvog poteza. Zanemaruju surove geopolitičke realnosti evropskog susjedstva s Rusijom. I potcjenjuju snažan potencijal koji i dalje postoji u našem partnerstvu sa Sjedinjenim Državama, uprkos svim poteškoćama s kojima se suočava.

Njemačka stoga želi uspostaviti novo transatlantsko partnerstvo. Neugodna istina je da se otvorio jaz između Evrope i Sjedinjenih Država. Kulturni rat koji vodi MAGA pokret nije naš. Mi ne vjerujemo u carine i protekcionizam, već u slobodnu trgovinu. Ostajemo privrženi globalnim klimatskim sporazumima i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji jer smo uvjereni da globalne izazove možemo rješavati samo zajedno. Transatlantsko partnerstvo izgubilo je svoju samorazumljivost, pa ako treba imati budućnost, moramo ga ponovo utemeljiti. Njegovi novi temelji ne smiju biti ezoterični, već zasnovani na uzajamnom priznanju da su Evropa i Sjedinjene Države snažnije zajedno.

Biti dio NATO-a je konkurentska prednost Evrope; to je i prednost Sjedinjenih Država. U ovom dobu velikih sila, čak i Washington treba partnere kojima može vjerovati — činjenica koje su svjesni stratezi u Pentagonu. Zato bismo zajedno trebali obnoviti i oživjeti transatlantsko povjerenje. Evropa čini svoj dio.

Autokratije mogu imati sljedbenike. Demokratije se oslanjaju na saveznike, partnere i pouzdane prijatelje. Kao Evropljani, to bismo trebali imati na umu. Niko nas nije prisilio na pretjeranu zavisnost od Sjedinjenih Država u kojoj smo se našli. Ta nezrelost bila je samonametnuta. Danas izlazimo iz tog stanja. Ostavit ćemo ga iza sebe, prije ili kasnije — ne otpisivanjem NATO-a, već izgradnjom samoodrživog i snažnog evropskog stuba unutar njega.

To je pravi put za nas u svim okolnostima. To je pravi put ako se Sjedinjene Države udalje od Evrope. A posebno je pravi put za uspostavljanje obnovljenog, zdravijeg transatlantskog partnerstva. Možda ćemo se češće ne slagati nego ranije. Možda ćemo morati više pregovarati i raspravljati o ispravnom pravcu djelovanja. Ali ako to činimo sa snagom, uzajamnim poštovanjem i novootkrivenim samopoštovanjem, obje strane će imati koristi.

Proširivanje kruga
Na kraju, gradimo snažnu mrežu globalnih partnerstava. Koliko god evropska integracija i transatlantsko partnerstvo ostali važni za Njemačku, oni više neće biti dovoljni da očuvaju našu slobodu.

Partnerstvo nije apsolutan pojam. Ono dolazi u nijansama. Ne zahtijeva potpuno slaganje o svim vrijednostima i interesima. Stoga se obraćamo novim partnerima s kojima ne dijelimo sve, ali dijelimo neke važne brige. To smanjuje zavisnosti i otvara prilike za obje strane. To štiti našu slobodu.

U ovoj eri politike velikih sila, naša sloboda više nije data sama po sebi.

Japan, Kanada, Turska, Indija i Brazil imaju ključne uloge u tom nastojanju, kao i Južna Afrika, zaljevske države i drugi. Želimo im se približiti, uz uzajamno poštovanje. Dijelimo temeljni interes za poredak u kojem vjerujemo sporazumima, zajedno rješavamo globalne probleme i mirno rješavamo sukobe. Iz iskustva znamo da međunarodno pravo i međunarodne organizacije mogu služiti našoj suverenosti, nezavisnosti i slobodi.

Njemačka također ažurira svoj odnos s Kinom. Bilo bi zabluda vjerovati da je razdvajanje pravi put. Razdvajanje ne bi povećalo ni našu sigurnost ni naš prosperitet. Ali upravljat ćemo našim odnosom zrelije. Iznad svega, dodatno ćemo smanjivati rizike umanjenjem zavisnosti. Radit ćemo naporno kako bismo osigurali fer konkurenciju i jednake uslove za obje strane. I oblikovat ćemo jedinstveniji evropski pristup. Dok budemo napredovali, vodit ćemo dijalog s Pekingom u duhu principijelnog realizma, svjesni da je Kina tu da ostane kao jedna od velikih sila koje oblikuju novu epohu.

Dok idemo naprijed, moramo sagledati širu sliku i držati jasan kurs: Nijemci znaju da je svijet u kojem vrijedi samo moć mračno mjesto. Naša zemlja je tim putem krenula u dvadesetom stoljeću, do gorkog i zlog kraja. Danas biramo drugačiji put. Naša zemlja je čvrsto usidrena u Evropskoj uniji, u NATO-u i u rastućoj mreži strateških partnerstava. Vjerujemo u vrijednost pouzdanog partnerstva zasnovanog na zajedničkim vrijednostima i interesima, uzajamnom poštovanju i povjerenju. Nakon 1945. godine, upravo su Sjedinjene Države inspirirale Nijemce tom snažnom idejom. Na toj osnovi NATO je postao najjači savez u historiji. Njemačka ostaje vjerna toj ideji. Zajedno sa svojim saveznicima i partnerima, želimo je prilagoditi novoj epohi.