RAT ZA NAFTU U SUSJEDSTVU: Zagreb dokazao da Orban laže – JANAF ima kapacitet, ali Budimpešta namjerno bira rusku ovisnost

Hrvatska ima rješenje kojim bi se trajno mogla okončati ovisnost Mađarske o ruskoj nafti, no vlada premijera Viktora Orbana odbija ga prihvatiti, piše Politico.

Hrvatska nudi 35 godina staru, 600 kilometara dugu mrežu naftovoda kao jasnu alternativu ruskoj sirovoj nafti za Mađarsku i Slovačku, čime bi se ojačali napori EU da prekine i posljednje ostatke svoje energetske trgovine s Moskvom. Ipak, uoči mađarskih izbora, na kojima je dugogodišnji premijer Orban, uz otvorenu podršku SAD-a, jeftinu rusku naftu postavio kao ključni dio svoje kampanje, Budimpešta se žestoko opire alternativi. To se događa iako, pomalo u tišini, Jadranski naftovod (Janaf) već opskrbljuje Mađarsku značajnim količinama nafte, piše Politico.

Rastuća ovisnost i prekid na istoku
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Mađarska i Slovačka uvelike su se nastavile oslanjati na rusku naftu, odupirući se pritisku ostatka EU da prekinu veze s ruskim energentima. Mađarska je, štoviše, u tom razdoblju povećala svoju ovisnost, pa je uvoz ruske nafte prošle, 2025. godine, dosegnuo 93 posto ukupnog uvoza, u usporedbi sa 61 posto 2021. godine, prema podacima sofijskog think-tanka CSD.

Međutim, dotok je gotovo stao nakon prekida na naftovodu Družba krajem siječnja, kojim se ruska nafta transportira preko Ukrajine. Od veljače, Budimpešta optužuje Ukrajinu da namjerno odgađa popravke i upozorava na moguće poremećaje u opskrbi ako se tranzit ruske nafte ne obnovi, osobito zato što rat u Iranu prijeti širim energetskim pritiskom. Kijev je poručio da će popravci biti dovršeni ovog proljeća.

Hrvatska alternativa već u pogonu
Tu na scenu stupa Jadranski naftovod (Janaf), sustav izgrađen 1989. godine kojim upravlja istoimena hrvatska državna tvrtka. Zagreb predstavlja naftovod, koji transportira sirovu naftu iz jadranskih luka prema Balkanu i središnjoj Europi, kao rješenje kojim bi se Mađarska konačno mogla riješiti ovisnosti o ruskoj nafti. Na neki način, to se već i događa.

Nakon što je Mađarska u veljači zatražila hitne isporuke, Hrvatska je pojačala dotok nafte Janafom i između 26. veljače i 25. ožujka izvezla 800.000 tona mađarskom MOL-u, koji upravlja rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj.

To je na nedavnom zatvorenom sastanku otkrio hrvatski ministar energetike, a prema zapisniku u koji je Politico imao uvid, to implicira da bi naftovod mogao osigurati do dvije trećine od 14-15 milijuna tona godišnje koliko MOL prerađuje. Iz Janafa su potvrdili da je za travanj i svibanj planirano još devet pošiljki za Mađarsku, od ukupno 17 od veljače.

I sam MOL je priznao dotok nafte iz Hrvatske. Glasnogovornik tvrtke Ambrus Halász izjavio je da je opskrba Mađarske, barem zasad, “neometana” zahvaljujući nafti iz Libije, Kazahstana, Norveške, Saudijske Arabije i SAD-a, od koje velik dio stiže upravo Jadranskim naftovodom.

Zašto se Budimpešta protivi?
Iako ovo zvuči kao idealna prilika da Budimpešta prekine ovisnost o ruskoj nafti, mađarska vlada se ne želi pomaknuti s mjesta. Iako naglašavaju da nema neposrednih nestašica, tvrde da nafta iz Jadranskog naftovoda nije zamjena za rusku, za koju kažu da je jeftinija i pogodnija za njihove rafinerije. Odbili su ponudu Janafa za trajno proširenje korištenja naftovoda, tvrdeći da su tranzitne naknade nerazumno visoke.

Pritom se pozivaju na test kapaciteta iz rujna, za koji kažu da je pokazao kako naftovod ne može podnijeti potrebne količine. Zbog toga traže novi, opsežniji test kapaciteta duž cijele hrvatske dionice naftovoda i u svim vremenskim uvjetima, što Janaf smatra nepotrebnim s obzirom na postojeće isporuke. Uz to, Mađarska zahtijeva da Hrvatska, uz nerusku, isporučuje i sankcioniranu rusku naftu, tvrdeći da im izuzeća od sankcija to legalno omogućuju.

Za neke su rastući mađarski zahtjevi znak da Orbanovo inzistiranje na ruskom gorivu nije samo komercijalne prirode. “Mađarska kroz Jadranski naftovod ima dovoljan kapacitet da zadovolji sto posto svojih potreba, a tranzitne naknade su niže nego za uvoz ruske nafte”, rekao je Isaac Levi, istraživač u Centru za istraživanje energije i čistog zraka.

“Realnost je da oslanjanje na ruska fosilna goriva nije pitanje tehničkih ograničenja, već političke volje.” Glasnogovornica Janafa, Michaela Julijana Vranješ, za Politico je izjavila kako se “rasprave namjerno dramatiziraju”.

Ustvrdila je da su tranzitne naknade poštene, da Janaf može isporučiti oko 280.000 barela dnevno Mađarskoj i Slovačkoj, što je više nego što su primali Družbom, te da je rujanski test bio ograničenog opsega na inzistiranje samog MOL-a.

Stari računi i međusobno nepovjerenje
Ovaj spor opterećen je i dubljim sumnjama i starim zamjerkama. Dobru volju Hrvatske prema MOL-u narušio je korupcijski skandal iz 2011. godine, u kojem je predsjednik mađarske tvrtke Zsolt Hernádi u odsutnosti u Hrvatskoj osuđen zbog nezakonitog stjecanja kontrolnog udjela u Ini. Hernádi je podnio tužbu Europskom sudu za ljudska prava tvrdeći da mu je prekršeno pravo na pošteno suđenje, a Mađarska je odbila opetovane zahtjeve Hrvatske za njegovim izručenjem.

Posljedica toga je hrvatsko nepovjerenje prema MOL-u i njegovu utjecaju na energetski sektor, što je obojilo i ovaj poslovni spor.

Mađari, s druge strane, tvrde da se njima čini nepravda. Janafovo odbijanje da isporučuje rusku naftu kroz Adria naftovod, uz obrazloženje da bi to moglo kršiti sankcije EU, predstavlja “uskraćivanje opskrbe i ograničavanje pristupa”, rekao je glasnogovornik MOL-a Ambrus.

Optužio je Janaf da “zloupotrebljava svoj monopolski položaj u opskrbi mađarskih i slovačkih rafinerija s mora.” Mađarska je zbog toga podnijela tužbu tijelima EU za tržišno natjecanje, koja zasad nisu komentirala slučaj.

Hrvatsko odbijanje novog testa kapaciteta, uz argument da postojeće isporuke dokazuju da je naftovod sposoban, također je izazvalo čuđenje u Budimpešti. “Kratkoročna slika stanja ne može se izjednačiti s cjelogodišnjom opskrbom”, rekao je mađarski dužnosnik upoznat s problematikom, pod uvjetom anonimnosti. Naveo je razlike u vrstama sirove nafte, vremenskim uvjetima i ograničenim kapacitetima MOL-ovih rafinerija za preradu neruske nafte.

“Upravo smo zato predložili sveobuhvatan režim testiranja koji pokriva cijelu rutu od terminala Omišalj do rafinerija, kroz više sezona i pod punim operativnim uvjetima”, dodao je dužnosnik. “Hrvatska strana, međutim, nije voljna provesti takav test. Ako je naftovod zaista sposoban za isporuku u tim uvjetima, zašto ga hrvatska strana ne želi testirati?”

Ambrus je dodao da je trenutno nemoguće dobiti jasnu sliku zadovoljava li Janaf MOL-ove potrebe zbog štete od požara u mađarskoj rafineriji koja još nije vraćena u puni pogon. Glasnogovornica Janafa Vranješ uzvratila je kako je “jasno da prigovori MOL grupe nisu usmjereni na Janafove cijene ili kapacitet, već na to da što je duže moguće očuvaju izuzeće za uvoz sankcionirane ruske nafte.”

Rješenje na vidiku?
Međusobne optužbe ponovile su se i na prošlotjednom zatvorenom sastanku ministara energetike EU. Prema zapisniku, mađarski delegat nije negirao da isporuke Janafom pomažu u održavanju opskrbe, ali je ponovno inzistirao na pravu na rusku naftu.

Glasnogovornik MOL-a Ambrus ponovio je taj stav, rekavši da se neće tolerirati nikakva pojedinačna ovisnost te da Budimpešta zahtijeva “što više opskrbnih ruta i što više fleksibilnosti u nabavi.”

Promjena bi mogla doći nakon nedavnih izbora u Mađarskoj. Oporbena stranka Tisza, koja je ostvarila značajan rezultat u odnosu na Orbanov Fidesz, najavila je da će postupno ukidati ovisnost o ruskim energentima, ali ne prije 2035. godine.

No, možda je drugo rješenje već na pomolu. Hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar u srijedu je ukazao na novu obvezu Mađarske da kupuje naftu od Trumpove administracije. A naftovod za te isporuke, prema Šušnjaru? Upravo hrvatski Jadranski naftovod.