Američki predsjednik Donald Trump pokrenuo je novu ekonomsku ofanzivu usmjerenu prema evropskim državama s ciljem povećanja cijena lijekova na tamošnjem tržištu. Nakon što je Velika Britanija pokleknula pred pritiscima i pristala na dogovor kojim će povećati izdvajanja za inovativne lijekove, Washington sada pažnju usmjerava prema Njemačkoj, najvećem evropskom farmaceutskom tržištu.
Prema pisanju uglednog portala Politico, američka administracija koristi diplomatske kanale širom Evrope kako bi uvjerila vlade da preuzmu veći dio troškova razvoja novih lijekova. Glavni argument Washingtona jeste da američki pacijenti za iste medikamente često plaćaju višestruko više cijene od Evropljana.
Tajni razgovori Berlina i Washingtona
Izvori upoznati s pregovorima otkrivaju da predstavnici američke i njemačke vlade već mjesecima vode povjerljive razgovore o cijenama lijekova, farmaceutskim ulaganjima i trgovinskoj politici. U ove strogo čuvane pregovore uključene su njemačka ministrica zdravstva Nina Warken i ministrica privrede Katherina Reiche, koje direktno pregovaraju s američkim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi. Na stolu su milijarde eura potencijalnih ulaganja, ali i ključno pitanje – koliko bi Njemačka trebala povećati izdvajanja za inovativne lijekove.
Američka strategija se temelji na sklapanju bilateralnih sporazuma sa svakom državom zasebno, koristeći činjenicu da zdravstveni sistemi i određivanje cijena lijekova ostaju u isključivoj nadležnosti nacionalnih vlada. Velika Britanija je ranije ove godine postigla sporazum s SAD-om kojim su britanske farmaceutske kompanije privremeno zaštićene od američkih carina, dok se London zauzvrat obavezao da će drastično povećati potrošnju na lijekove tokom sljedeće decenije.
Njemački farmaceutski sektor s velikim zanimanjem prati razvoj situacije. Christian Hilmer iz udruženja Pharma Deutschland otvoreno priznaje da pomalo zavide britansko-američkom sporazumu, upozoravajući da se njemačka industrija trenutno suočava s velikim poteškoćama pri uvođenju novih lijekova na tržište.
Prijetnja povlačenjem investicija iz Evrope
Trumpova administracija i vodeći farmaceutski divovi kao snažan adut u pregovorima koriste prijetnju mogućim odlaskom ulaganja iz Evrope. Službeni podaci pokazuju da je Evropa tokom posljednjih decenija već izgubila značajan dio globalnih istraživanja i razvoja. Dok se 1990. godine gotovo polovina svjetskih privatnih ulaganja u farmaceutska istraživanja odvijala na evropskom tlu, danas taj udio iznosi tek oko 25%.
Kao direktan odgovor na njemačke vladine mjere ograničavanja troškova zdravstvenog sistema, američki farmaceutski gigant Eli Lilly i njemački Boehringer Ingelheim nedavno su najavili smanjenje planiranih investicija u Njemačkoj. Sličan crni scenarij ranije je pogodio i Veliku Britaniju, gdje su neka ulaganja ponovo pokrenuta tek nakon postizanja pomenutog sporazuma sa SAD-om.
Uprkos velikim pritiscima, brojne evropske vlade nisu spremne slijepo prihvatiti nametnute zahtjeve. Mnoge države se već bore s rastućim javnim dugom, sporim privrednim rastom i ogromnim opterećenjem na zdravstvene budžete. Yannis Natsis iz Evropske platforme socijalnog osiguranja (ESIP) oštro upozorava:
“Već sada u Evropi previše plaćamo lijekove.”
Kritičari smatraju da bi popuštanje zahtjevima američke industrije moglo otvoriti vrata novim ucjenama u budućnosti.
Novi model cijena i kritike britanskog primjera
Dodatnu neizvjesnost na tržištu izaziva i Trumpova najavljena politika takozvane “najpovlaštenije nacije” (Most Favored Nation), koja bi trebala stupiti na snagu početkom sljedeće godine. Prema tom modelu, SAD bi za određene lijekove nastojao postići cijene usporedive s najnižima među skupinom razvijenih zemalja, uključujući i Njemačku. Farmaceutske kompanije već upozoravaju da bi zbog toga mogle namjerno odgađati lansiranje novih lijekova u pojedinim evropskim državama kako bi zaštitile znatno profitabilnije američko tržište.
Iako Washington britanski sporazum predstavlja kao trijumf, u samom Ujedinjenom Kraljevstvu on izaziva žestoke kontroverze. Ekonomisti procjenjuju da bi dodatni troškovi za britanski zdravstveni sistem do 2036. godine mogli dosegnuti između 2 i 3,5 milijardi funti godišnje. Zbog toga mnogi evropski zvaničnici britanski model više vide kao ozbiljno upozorenje nego kao primjer koji bi trebalo slijediti.
