Opozicija u RS već je pobijedila samu sebe: Dok oni javnosti priređuju rijaliti, Dodik zadovoljno trlja ruke…
Da je Milorad Dodik lično režirao kampanju opozicije u Republici Srpskoj, teško da bi je mogao osmisliti bolje od onoga što opozicione stranke trenutno same rade sebi.
Dok se Republika Srpska suočava s novim zaduženjima od stotina miliona maraka, ekonomskim problemima, odlaskom stanovništva i sve većim nepovjerenjem građana prema institucijama, opozicija već sedmicama javnosti servira beskrajnu sapunicu o kandidaturama, sujetama, međustranačkim obračunima i borbi za pozicije.
Reality show
Umjesto da iza zatvorenih vrata dogovore zajedničku strategiju i pred građane izađu s jasnim planom kako pobijediti SNSD, opozicioni lideri odlučili su cijeli proces pretvoriti u politički reality show.
Građani su tako imali priliku pratiti pregovore između SDS-a i Pokreta Sigurna Srpska, medijska prepucavanja, curenje informacija sa sjednica, javna nagađanja o spajanju stranaka, međusobna podmetanja i otvorene sukobe unutar opozicionog bloka. Na kraju niko nije dobio ništa.
Branko Blanuša ostao je kandidat SDS-a za predsjednika Republike Srpske. Draško Stanivuković nije dobio kandidaturu koju je želio. PDP je demonstrativno odbio učestvovati na sastancima. Nebojša Vukanović vodi vlastitu politiku. Ljubiša Petrović javno optužuje Stanivukovića da razbija SDS.
Jedino što su birači dobili jeste utisak da opozicija više vremena provodi boreći se sama sa sobom nego protiv vlasti. To je možda i najveći problem.
Političke stranke ne moraju biti jedinstvene. Nije sporno da postoje različita mišljenja, različite strategije i različite ambicije. Međutim, ozbiljne političke organizacije takve sukobe rješavaju unutar svojih organa, a ne pred kamerama. Građani ne žele gledati kako opozicija pregovara. Građani žele vidjeti rezultat pregovora.
Mirno posmatrati
Ne žele slušati ko je kome šta ponudio, ko je kome šta obećao i ko je kome šta odbio. Žele znati ko je kandidat, kakav je program i kako planira riješiti njihove probleme. Umjesto toga, opozicija sedmicama šalje poruku da ni sama nije sigurna ko treba da je predvodi.
Takva poruka može biti pogubna. Ako političke stranke ne mogu postići dogovor među sobom, kako će sutra upravljati Republikom Srpskom? Ako ne mogu uskladiti interese nekoliko opozicionih lidera, kako će voditi institucije, budžete i javna preduzeća?
Upravo zato najveći dobitnik posljednjih sedmica nije ni Branko Blanuša, ni Draško Stanivuković, ni bilo koja opoziciona stranka.
Najveći dobitnik je Milorad Dodik.
Dok opozicija javno demonstrira podjele, Dodik može mirno posmatrati kako njegovi protivnici troše političku energiju jedni na druge. Čak i kada kritikuju vlast, opozicione poruke ostaju u sjeni njihovih međusobnih sukoba. Umjesto da javnost govori o aferama, zaduženjima i problemima u Republici Srpskoj, glavna tema postaje pitanje ko će biti kandidat opozicije i ko je kome zabio nož u leđa.
To je teren na kojem SNSD godinama pobjeđuje.
Drama prije izbora
Posebno zabrinjava činjenica da se cijela drama odvija svega nekoliko mjeseci prije izbora. Vrijeme koje opozicija troši na unutrašnje obračune više neće moći nadoknaditi. Još nije kasno da se stvari poprave. Opozicija i dalje ima značajan broj birača, razvijenu infrastrukturu i objektivne argumente protiv vlasti. Međutim, prvi korak mora biti prekid javnog političkog cirkusa. Jer birači možda mogu oprostiti poraz. Ali rijetko kada glasaju za one koji ostavljaju utisak da su se porazili sami prije nego što je utakmica uopšte počela.
